Proteklih dana i tjedana velik broj ljudi se obratio svojim liječnicima, sumnjajući u koronu.
– Pojavila se neka viroza, kod nekih je klinička slika slična onoj kao kod gripe. Javljaju se jake glavobolje, bolovi u kostima i mišićima. Drugi, pak, imaju proljev, kašalj, probleme sa sinusima. Najvažnije je da se ljudi odmah testiraju, kako bi se isključio COVID-19. Testiranje se može izvršiti i kućnim testom koji, ako je pozitivan, treba potvrditi PCR testom. Uputnicu će vam dati vaš liječnik. Glavni simptom delta soja koji prevladava u Hrvatskoj i svijetu je temperatura, ali gubitak okusa i mira prijavljuje sve manji broj ljudi, iako je i to jedan od simptoma. Deltu karakterizira i glavobolja, curenje nosa, bolno grlo, gubitak apetita, dakle slično kao i kod ostalih viroza. Stoga testirajte se, jer ako imate koronu možete zaraziti velik broj ljudi – kaže nam jedna epidemiologinja, donosi Slobodna Dalmacija.
Za mišljenje smo pitali i liječnicu Vikicu Krolo.
– Istina je, u ordinacijama je veći broj oboljelih s povišenom temperaturom i proljevima. Zaključujem da je to dio virusne infekcije, jer iste simptome imaju cijele obitelji – kaže doktorica koja se osvrnula i na korona-brojke.
– S obzirom na to da traje epidemija COVID-a, a što se vidi i po broju pozitivnih na testiranjima, liječimo ih ovisno o kliničkoj slici. Tko ima lakše simptome ostaje na kućnom liječenju (dijeta, lijekovi za snižavanje temperature, protiv mučnine i sl), dok se teži klinički slučajevi liječe u bolnicama – navodi dr. Krolo.
Razlika između bakterijske i virusne infekcije
– Bakterijske i virusne upale (infekcije) razlikuju se po vremenskoj pojavi karakterističnih simptoma koji se kod njih javljaju. Kod virusne infekcije početak bolesti se razvija polako i postepeno, nerijetko s blago povišenom tjelesnom temperaturom do 38°C. Karakteristični simptomi su hunjavica, promuklost, kašalj i bol blažeg intenziteta u ždrijelu i/ili dušniku. Ždrijelo je u manjoj mjeri nadraženo, bez gnojnih naslaga, a uz to limfni čvorovi mogu biti uvećani, ali ne i bolni kao kod bakterijske upale.
Kod bakterijske upale simptomi se javljaju naglo, s povišenom tjelesnom temperaturom često višom od 38°C, a popraćena je jakom boli u grlu, izrazito crvenim ždrijelom s gnojnim naslagama, uz otečene i bolne limfne čvorove. Opći simptomi svake upale mogu biti vrlo izraženi te ih često karakterizira bol u tijelu i opća malaksalost – navodi Synlab.
Akutne infekcije dišnih puteva, odnosno akutne respiratorne infekcije (ARI), najučestalije su bolesti čovjeka. Odrasla osoba u prosjeku oboli 3 do 5 puta godišnje, djeca češće, 4 do 7 puta godišnje, a djeca koja borave u dječjem vrtiću i do 10 puta na godinu, navodi Adiva.
Češće su infekcije gornjega dijela dišnoga sustava, koje su u pravilu i mnogo lakše od infekcija u donjem dijelu. Učestalost ARI je velika zbog lakog prijenosa uzročnika zaraze – čovjekov dišni sustav je "najotvoreniji" sustav i mnoštvo je uzročnika ove bolesti. Na sreću, većina je ovih bolesti, posebno gornjeg djela dišnog sustava, blaga i ne zahtijeva ozbiljnije ili dugotrajnije liječenje. Uzročnici bolesti mogu biti virusi i bakterije.
Najučestalije su blage infekcije gornjega dijela dišnoga sustava koje su uzrokovane brojnim virusima, a zovemo ih obična prehlada, ili teži oblik, febrilni respiratorni katar. Ponekad se javljaju i komplikacije, na virusom oslabljenom tkivu nastane bakterijska upala (upala uha, upala sinusa i streptokokna upala grla).
Sezonska i pandemijska gripa
Ozbiljna bolest gornjeg dijela dišnog sustava koju uzrokuju virusi je gripa (influenca), pojavljuje se svake godine i zovemo je sezonska gripa. Ove godine se pojavila i još jedna gripa koju zovemo pandemijska gripa (svinjska gripa). Gripa je ozbiljna bolest jer se kod nje mogu javiti i dodatne komplikacije.
Obična prehlada
Obična prehlada je akutna, virusna upala sluznice nosa koja katkada zahvaća i ždrijelo. Javlja se tijekom cijele godine, ali je češća zimi. To je vrlo blaga bolest kod koje se javlja neki od simptoma: kihanje, curenje, začepljenost nosa, grlobolja i kašalj. Obična prehlada je uzrokovana virusima i liječi se uklanjanjem simptoma (simptomatski).
Febrilni respiratorni katar
Febrilni respiratorni katar je virusna upala gornjega dijela dišnoga sustava s povišenom temperaturom i ostalim respiratornim simptomima kao i kod prehlade: kihanje, curenje, začepljenost nosa, grlobolja i kašalj. Za razliku od obične prehlade, ova bolest je teža i mogu nastati komplikacije, najčešće kao dodatna bakterijska upala. Težina bolesti ovisi o vrsti virusnog uzročnika, ali i stanju sluznice dišnog sustava, te otpornosti organizma. Kao i prehlada, febrilni respiratori katar se liječi simptomatski.
Savjetujemo kako možete ublažite simptome prehlade:
Kod svih bolesti dišnog sustava najvažnije je zaštititi sluznicu dišnog sustava, što podrazumijeva boravak na stalnoj, umjerenoj temperaturi, provjetravanje prostorija i vlaženje zraka.
Neophodno je uzimanje veće količine tekućine (napici sobne temperature ili blago zagrijani) i dostatan odmor.
Curenje ili začepljenost nosa – potrebno je vlažiti ili ispirati sluznicu nosa fiziološkom otopinom ili otopinom morske vode, a mogu se primijeniti i kapi za nos. Važno je znati da se kapi za nos ne smiju koristiti dulje od 7 dana, jer mogu oštetiti sluznicu nosa.
Grlobolja – mogu se koristiti razne otopine za grgljanje ili pastile za otapanje u ustima koje sadržavaju antiseptike i sredstva protiv upale i bolova.
Temperatura i bolovi – primjenjuju se tablete paracetamola, ili rjeđe acetilsalicilne kiseline, ili ibuprofena, ali uz obveznu preporuku ljekarnika. Kod povišene temperature treba mirovati.
Kašalj – liječi se ovisno o vrsti kašlja, a može biti neproduktivan (suhi) ili produktivan (vlažni). Za neproduktivan kašalj se primjenjuju antitusici, sredstva koja smiruju kašalj, a za produktivan sekretolitici, sredstva koja razrjeđuju bronhalnu sluz, kako bi se ona mogla iskašljati. Preparati se odabiru uz preporuku ljekarnika.
Kombinirani lijekovi i jačanje imuniteta
Postoje i "kombinirani" lijekovi koji u jednoj tableti sadržavaju sredstva protiv temperature i bolova, začepljenosti nosa, grlobolje ili blagog suhog kašlja, ali se o njihovom izboru i primjeni valja obvezno savjetovati s ljekarnikom.
Kod ovih bolesti mogu se primjenjivati i neki od preparata koji djeluju na jačanje otpornosti organizma. Iako nemaju klinički dokazani učinak, oni kod većine osoba smanjuju trajanje bolesti i intenzitet simptoma, te se za njihov izbor treba savjetovati s ljekarnikom: C vitamin, razni vitaminsko-mineralni nadomjesci, cink, preparati ehinaceje, propolisa, matične mliječi i slično. Izbor ovisi o dobi i stanju organizma, te eventualnim kontraindikacijama, donosi Slobodna Dalmacija.
Kada se treba javiti liječniku
Ne odgađajte javljanje ili odlazak liječniku:
ako je temperatura 39°C ili više i traje 1-2 dana, ili je blago povišena temperatura (38°), ali traje dulje od 7 dana;
ako se javlja bol u uhu ili bol u sinusima (između obrva ili ispod očiju, posebno prilikom saginjanja glave);
ako se prilikom disanja javlja težina ili bol ili se čuje "pištanje";
ako je grlobolja izrazito jaka s osjećajem stezanja ili teškog gutanja;
ako je suhi, podražajni kašalj izrazito jak i traje dulje od 7 dana, ili ako se iskašljava krv;
ako oboljela osoba inače boluje od neke kronične bolesti dišnog sustava ili imunološkog sustava, navodi Adiva.
Virusne zarazne bolesti
Virus je mali zarazni organizam – mnogo manji od gljivice ili bakterije – koji se jedino razmnožava u živoj stanici. Virus se pričvrsti uz stanicu, često na posebnu vrstu stanice.
Kada se jednom nađe u stanici, virus otpušta svoj DNK ili RNK (koji sadrži informaciju potrebnu da se stvore nove virusne čestice) i preuzima nadzor nad nekim aspektima staničnog metabolizma. Sastavnice (dijelovi) virusa tada se izrađuju unutar stanice i moraju biti ispravno sastavljene da bi se virus mogao osloboditi i ostati zarazan, navodi Medicinski priručnik.
Što se događa sa stanicom ovisi o vrsti virusa. Neki virusi ubiju stanice koje zaraze. Drugi promijene funkciju stanice tako da stanica izgubi nadzor nad normalnom staničnom diobom i postane maligna (zloćudna ili kancerogena).
Neki se virusi ugrade kao dio ili kao potpuna genetska informacija u stanicu domaćinova DNK, ali ostaju neaktivni (ili latentni) sve dok stanica nije poremećena na način koji virusu omogućava da se opet pojavi (aktivira).
Većina virusa ima domaćina kojemu daju prednost. Neki, kao virus influence (gripe), mogu zaraziti ljude i različite druge životinje. Međutim, neki sojevi influence su se prilagodili na takav način koji im omogućuje da zaraze jednu vrstu životinje učinkovitije nego druge.
Većina virusa, koji se obično nalaze u ljudima, prenose se s osobe na osobu. Neki virusi, kao što su virus bjesnoće ili virusi encefalitisa, zaraze u prvom redu životinje, a ljude samo ponekad.
Tijelo ima brojne specifične i nespecifične obrane protiv virusa. Fizičke zapreke, kao što su koža i sluznice, sprječavaju lako ulaženje. Zaražene stanice također proizvode interferon(e), obitelj glikoproteina koji mogu nezaražene stanice učiniti otpornijima na infekciju mnogim virusima.
Ako virus uđe u stanicu, različite vrste bijelih krvnih stanica, kao što su limfociti, mogu ga napasti i uništiti zaražene stanice. Dvije glavne vrste limfocita su B limfociti i T limfociti. Kada su izloženi napadu virusa, broj T limfocita se poveća i sazriju ili u stanice pomoćnice koje pomažu B limfocitima koji stvaraju protutijela ili u citotoksične stanice (stanice ubojice), koje mogu napasti stanice zaražene specifičnim virusom.
T limfociti proizvode i kemijske tvari (zvane citokini) koje ubrzavaju proces sazrijevanja. Citokini iz stanica pomoćnica mogu pomoći B limfocitima i njihovim izvedenicama, plazma stanicama, proizvoditi protutijela koja imaju za metu specifične viruse i čine ih nezaraznima prije nego što mogu zaraziti drugu stanicu.
Imunost se može proizvesti (stvoriti) primanjem cjepiva. Cjepiva su slična specifičnom virusu, kao što je virus koji uzrokuje influencu ili ospice, koja se mogu dati ljudima, a da ne prouzroče bolest. Kao odgovor na cjepivo, tijelo poveća broj T i B limfocita koji su sposobni prepoznati specifični virus. Na taj način cjepiva mogu proizvesti imunost na specifični virus.
Mnoga cjepiva postoje da spriječe česte i teške infekcije, uključujući influencu, ospice, epidemijski parotitis (mumps ili zaušnjaci), poliomijelitis, vodene kozice (varičele), bjesnoću, rubeolu, hepatitis A i B, japanski encefalitis i žutu groznicu. Međutim, katkada se virus mijenja (mutira) da izbjegne protutijelo (proizvedeno cijepljenjem) pa postoji potreba za ponovnim cijepljenjem.
Neposredna zaštita protiv virusne infekcije može se postići primanjem injekcije ili infuzije imunoglobulina. Imunoglobulin sadrži gotova protutijela koja je proizvela druga osoba ili neka životinja.
Na primjer, osoba koja putuje u područje gdje je čest hepatitis A može dobiti injekciju imunoglobulina hepatitisa A. Međutim, imunoglobulin može neka cjepiva, kao što su ospice ili poliomijelitis, učiniti manje učinkovitima, ako se daje istodobno kada i cjepivo.
Lijekovi koji su učinkoviti protiv virusa zovu se protuvirusni lijekovi (antivirotici). Daleko manje ima antivirotika nego što ima protubakterijskih lijekova (antibiotici). U usporedbi s većinom antibiotika, antivirotike je općenito teže projektirati, mnogo su specifičniji za mikroorganizam koji moraju uništiti i općenito mnogo toksičniji. Antibiotici nisu učinkoviti protiv virusnih infekcija, ali ako osoba ima istodobno i bakterijsku infekciju uz virusnu, često je potrebno dati neki antibiotik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....