S dolaskom ljepšeg vremena vozači na dva kotača jedva su dočekali sjesti na svoj motocikl i napraviti đir. Sve ih je više po cestama i trebamo biti oprezni u prometu.
Na žalost, nedavno je smrtno stradao jedan dubrovački motociklist i nekoliko ih je doživjelo ozljede, a da ljeto zapravo još nije ni počelo.
Reda i discipline mora biti
Tradicionalni blagoslov motora u Moto klubu Dvije rote u Konavlima bio nam je prilika da popričamo s iskusnim motoristima i upozorimo na najčešće pogreške u prometu koje za njih mogu biti kobne. Na dva kotača zaštićeni su tek motorističkom opremom, a najvažnije je ne biti 'usijane glave'. Naletu adrenalina koji izaziva brzina najmanje odolijevaju mladi, nesvjesni da time dovode u opasnost i sebe i druge.
- Stalno se pitam zašto ne možemo privući mlade vozače u Klub. Ne moraju oni biti u nas članovi, voljeli bismo samo da dođu k nama jer sigurno neće naučiti ništa loše – poziva Danko Raguž, predsjednik Moto kluba Dvije rote.
- Barem će steći dobre prijatelje, s kojima će dobro pojesti, ako ništa drugo. Stalno to forsiramo, ali nikako ih privući. Možda imaju nekakav strah od nas, misle da smo dinosauri – smije se Danko. – Možda se boje reda i discipline, ali toga mora biti. Hvala Bogu, Klub postoji 22 godine i još nijednoga člana nismo izgubili. Bilo je padova i ozljeda, ali svi su živi i zdravi. I to nešto znači. Kad se ide u đir, zna se tko je pošao prvi, prvi je i došao na cilj, tako i onaj drugi, treći i svaki sljedeći. Nema pretjecanja. Možda to ne odgovara mladim i neiskusnim vozačima – nagađa Danko.
- Puno smo puta radili i edukacije u Domu, dođu ljudi s Tehničkog, iz Hitne pomoći, pa kad ih tamo vide, kažu 'ali uvijek dođu oni koji nisu trebali doći – jer oni već znaju ono o čemu se tamo govori'. Kad si mlad, usijane si glave, misliš da nitko nije kao ti ni brz ni pametan – ističe predsjednik Kluba Dvije rote, dodajući da motoristi često za svoje prometne nesreće niti nisu krivi.
- Zato stalno upozoravamo druge vozače u prometu, kojima smo mi 'male točkice' i slabo nas vide na cesti, da pripaze na nas. Prometna je kultura općenito, ne samo u Gradu, na niskim granama. U nas je, izgleda, sramota dati žmigavac jer si onda valjda krkan i seljober, jer što bi onaj iza tebe morao znati kamo ti ideš! Nama na motoru je jako bitno znati kamo će skrenuti vozilo ispred nas – upozorava Danko, koji inače vozi Kawasaki Voyagera 1700.
Humanitarne akcije
U Moto klubu Dvije rote svakog utorka od 20 sati organizirano je druženje i svi koji imaju motor (bilo kakav, ili ga planiraju kupiti) su dobrodošli. Članarina je simbolična – 200 kuna godišnje, a prijateljstva i znanje koje tu možete steći su neprocjenjivi.
– Svatko može doći bez ikakve obaveze – poziva Danko. – Neka se podruže s nama, garantiram da ništa naopako neće naučiti.
Klub trenutno broji 45 članova, iz Konavala, Župe, Grada i Primorja, pa čak i iz Marije Bistrice. A motorista je daleko više.
- Neki dan je naš punopravni član postao mladić od 23 godine, ali to je rijetkost – još jednom poziva Danko mlade ljude u Klub. - Svaki vikend imamo neko događanje. Sudjelujemo i u raznim humanitarnim akcijama, pomognemo gdje god možemo – ističe.
Tradicionalni blagoslov motora bio je već 19. po redu, poslije kojeg uvijek slijedi besplatni tratamenat s roštilja i dobra zabava sa živom muzikom.
– Na blagoslov nam je došao naš član, don Stipe Kordić, koji također vozi motor - najavio je Danko svećenika. Nakon što je don Stipe, koji se iz Grada dovezao na motoru, predvodio molitvu i održao prigodnu propovijed te obišao svaki motor i poškropio ga blagoslovljenom vodom, malo smo popričali.
– Župna kuća u Čilipima je moje djelo – podsjeća 82-godišnji don Stipe na vrijeme rata u kojem je tu bio župnik. Danas je umirovljen.
Preporuka Bogu
– I danas se osjećam slobodnije na motoru nego u autu – povjerio nam je. – Već kao student teologije zavolio sam motore. Imali smo jedan mali motor za obuku u dvorištu. Na pumpnoj bi stanici te, 1962., natočili po litru benzine i vozili dok je ne potrošimo – kaže s osmijehom. - I danas imam stari BMW koji je 1952. godište. Skuter sam uzeo za gradsku vožnju, bilo gdje lako dođem. Inače sam počasni sam član i duhovni vođa Moto kluba Dvije rote – napomenuo je don Stipe. – Nikad nisam sjeo na motor, a da se nisam preporučio Bogu jer možda je to moja zadnja vožnja – savjetovao je tim riječima i nas.
Nakon ovih godinu dana krize, svi voze i misle na pet drugih stvari, a najmanje na promet – ističe Senad Čobić Đeki, vicepredsjednik Moto kluba Libertas Riders iz Dubrovnika. - Gužve su, vozi se brzo. Vozim i auto i motor i kamion pa se mogu staviti u svačiju kožu.
Ljudi obično kažu 'ovi bahati motoristi voze k'o luđaci', ali statistička je činjenica da 92 posto motorista nastrada zbog krivnje drugih vozača, oduzimanja prednosti prolaska i ostalih razloga. Motoristi su 'manja' kategorija i ljudi ih ne gledaju. Obično obilaze druga vozila s lijeve strane, a ovo naše mlađarije sa skuterima obilazi s obje strane. Tu bi trebalo nešto poduzeti na edukaciji, a zato postoje moto klubovi i druga udruženja, na koncu konca, postoje prijatelji između sebe da jedan drugog savjetuju. Ekipa s kojom se družimo je važna, postane kao familija – dodaje Đeki o važnosti društva u kojem se krećemo.
Tko to može platit'
Mot klub Libertas Riders osnovan je 1999., broje 32 člana i 4 van Dubrovnika.
– Nedavno smo dobili svoje prostore u bivšoj Stanici za tehnički pregled, koje sada treba opremiti. Nadam se od rujna nekim druženjima i da ćemo privući mladost. Razumijem da se moraju ispuhati, a mi na žalost, nemamo gdje trenirati i vježbati, kao što imaju Riječani na Grobniku. Na cesti se to ne može, zapravo može, ali kratkotrajno – crnohumorno komentira naš sugovornik. – I nama je, kao Moto klubu Dvije rote, problem privući mlade koji imaju motore. Očito smo im ili prestari ili prespori ili predosadni. Na motoru se treba paziti, a ja želim ostati u vožnji što duže. Razumijem mladost, moraju se ispuhati, ali u Gradu je promet takav da je to nemoguće bez posljedica.
Na žalost, događa se da ti mladi jurcaju bez tablica i bez dozvola, a ne razumiju da je život jako kratak i da ga treba što bolje provesti. Voljeli bismo im pokazati našim primjerom kako se družimo i koliko je to dragocjeno. Prijateljstva se moraju njegovati. Nije važno tko vozi kakav motor, skup, jeftin, brz, poanta je druženje, da se vozi i da to traje. Imali smo jako puno humanitarnih akcija, više ih i ne spominjemo, samo čujemo da negdje nekome treba i odradimo. Tako bi i oni vidjeli kako je dobro činiti dobro, možda je to jedan od načina da ih privučemo. Pomažemo jedni drugima, bez obzira tko je u kojem klubu. U županiji ima 7 do 8 jakih klubova, i kad je potreba, tu smo jedni za druge. Članstvo u našim klubovima je dragocjeno iz više razloga - znamo gdje se kupuje dobra oprema i dobijemo neki popust, znamo gdje su dobri servisi, a ako ti se dogodi kvar, bilo gdje, pa i u drugoj državi, znamo ljude koji će pomoći. To ne može nitko platiti – zaključuje Đeki.