Nakon što se podigla velika prašina u javnosti, te potom oglasila i apostolska nuncijatura u Hrvatskoj, odnosno veleposlanstvo Svete Stolice zbog đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića i optužbi prema kojima je zataškavao slučaj seksualnog zlostavljanja koje je počinio župnik u Sotinu, Zlatko Rajčevac, danas se nadbiskup Hranić javno ispričao svim žrtvama pokojnog Rajčevca.
"Ovom izjavom ispričavam se žrtvama svećenika Rajčevca, njihovim obiteljima, župljanima župe Sotin, posebno onima koji su prijavili slučaj, kao i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti što, uz poduzete mjere prema hrvatskim institucijama i nadležnom Dikasteriju Svete Stolice, dotičnoga osumnjičenog župnika nisam uklonio sa župe za vrijeme trajanja istrage", naveo je Hranić, a prenijela IKA.
Kazao je kako je nažalost tek ovih dana, slušajući javno svjedočanstvo jedne žrtve, kao i glas crkvene i opće javnosti, preispitujući sebe samoga pred raspetim Gospodinom, uvidio koliko je velik propust i pogrešku učinio vodeći brigu o svećeniku, a ne videći patnju žrtava i potrebu zaštite koju su od mene tražile.
"Svojim propustima te svojim izjavama na tiskovnoj konferenciji 21. ožujka 2023., makar to svojim srcem i stavom ne htijući, zanemario sam stanje i patnje onih koje sam kao pastir Crkve prvi trebao čuvati i štititi, naveo je.
"Postiđen sam, kajem se"
„Priznajem to i s osjećajem duboke postiđenosti izričem svoje kajanje! Žao mi je što nisam s dovoljno pažnje i suosjećanja slušao njihov krik koji vapi upomoć, kao ni vapaj obitelji i drugih osoba koje su im na razne načine nastojale pomoći", istaknuo je Hranić te dodao da „iako je srcem bio uz njih, da je izostalo njegovo javno očitovanje i djelovanje“.
„Želio bih to ispraviti te iskazati suosjećanje, na osobit način sa žrtvom koja je imala hrabrosti ovih dana javno posvjedočiti svoju patnju roditeljima, rodbini i svim ostalima, znanima i neznanima, koji su pretrpjeli bilo koju vrstu zlostavljanja", veli svećenik. Kaže i kako sad bolje shvaća koliko je važno da žrtva bude u središtu „našeg odgovora na dojavu o zlostavljanju te da prema osumnjičenima za kažnjiva djela treba postupati odlučno u skladu s važećim crkvenim odredbama“.
„Razumijem da je kod osoba koje su u konkretnom slučaju tražile pomoć i zaštitu sada nestalo povjerenja. No, ponizno molim sve one koji su pretrpjeli zlostavljanje od strane crkvenih osoba da se ne boje slučajeve prijaviti Nadbiskupijskom povjerenstvu za zaštitu maloljetnika, kao i policiji, kako bi se zaustavilo i iskorijenilo ovo teško zlo", poručio je te „ponizna srca pozvao svećenike, redovnike i redovnice i sve vjernike nadbiskupije da zajedno s njim mole i pridruže se djelima pokore upravo za žrtve nasilja crkvenih osoba nad maloljetnicima, mladima i ranjivim osobama“.
„Učinimo to u danima nadolazećega Velikoga tjedna da bismo mogli otvoriti novu stranicu veće, i osobne i zajedničke, zauzetosti u zaštiti maloljetnih i ranjivih. Dok ponavljam svoju duboku ispriku i žaljenje, vjerujem da ću s većom jasnoćom očitovati nakanu i odlučnost Crkve, čije poslanje i jest – trajno skrbiti, čuvati i štititi živote i dostojanstvo onih koji su najmanji i najranjiviji" zaključio je.
Kao što je poznato Hranić je znao za svećenika pedofila, no 14 mjeseci nije ništa poduzeo. Ranije ovog tjedna je o tome održao i konferenciju za novinare na kojoj je rekao da ‘treba razumjeti roditeljske osjećaje i njihovu patnju, no treba voditi računa i o dostojanstvu eventualnog počinitelja‘ te da je potrebno provjeriti i ispitati prijavu.
- Svaki put nakon što sam bio upoznat s određenim optužujućim navodima učinio sam sve što je bilo moguće i potrebno pa tako i kad sam primio prijavu na račun bivšega župnika u Sotinu. Sastavio sam odmah zapisnik s majkom koja je u pratnji s kolegicom došla prijaviti nasilje prema svojoj kćeri, rekao je tada.
Nakon te njegove konferenciji reagirala je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj, što je zapravo javni moralni ukor Svete Stolice. U tom se priopćenju ističe da je mons. Hranić formalno poštivao zakone, ali da nije pokazao suosjećanje sa žrtvom, a da u središtu akcije Katoličke crkve mora uvijek biti žrtva, a ne eventualni počinitelj, kojega je poželjno razriješiti onoliko dugo koliko je potrebno da se činjenice razjasne.