U povijesti Hrvatske, bilo kao sastavnice nekadašnje države bilo kao samostalne države, zabilježeno je nekoliko velikih zrakoplovnih nesreća, a svakako je najgora ona iz rujna 1976. godine, kad su se na visini od 10.000 metara iznad Vrbovca, nedaleko od Zagreba, u 11.14 sati sudarili zrakoplov British Airwaysa koji je letio prema Istanbulu i Douglas DC-9 Inex-Adria Avioprometa koji je iz splitske zračne luke letio prema zračnoj luci Köln-Bonn, piše Slobodna Dalmacija.
U sudaru dvaju zrakoplova život je izgubilo 176 putnika, uglavnom turista koji su se vraćali s odmora, i članova posade, a dijelovi dvaju zrakoplova te prtljaga i tijela poginulih bili su razasuti na površini od 10 četvornih kilometara u širinu i 62 četvorna kilometra u dužinu.
Do nesreće je došlo zbog pogreške tada 28-godišnjeg kontrolora leta u Zagrebu, koji je poslije na suđenju proglašen odgovornim za nesreću i osuđen na sedam godina zatvora, što mu je kasnije prepolovljeno.
Prekasno javljanje
Zanimljivo je da su njegovi kolege tada pisali peticiju zbog koje je ranije pušten iz zatvora, a razlog je bio što mu je taj dan bio treći zaredom u kojem je radio 12-satnu smjenu. Kako je, uz ostalo, utvrđeno istragom, iz zračne kontrole prekasno su javili jednom od aviona da se ne podiže, a da je ta informacija došla samo koju sekundu ranije, nesreća se vjerojatno ne bi dogodila.
Druga najveća zrakoplovna nesreća dogodila se prije 51 godinu na Krku, kad se 23. svibnja, u 19.45, na zrakoplovnu pistu srušio Tupoljev 134. Život je izgubilo 78 putnika, a preživjela su četiri člana posade i jedan putnik.
Prema tadašnjim izvješćima, tragedija se dogodila zbog jakog nevremena s kišom i olujnim jugom nad Kvarnerom, te je zrakoplov pri slijetanju udario krilom o pistu. Ubrzo se zapalio, a kako su se od udarca deformirala i zaglavila klizna vrata između kopilota i putničkog prostora, putnici nisu mogli izići van te su izgorjeli. Među njima je bio i veliki hrvatski pjesnik Josip Pupačić s obitelji.
Na trećem mjestu zrakoplovnih nesreća na području naše zemlje je ona iz travnja 1996. godine kod Dubrovnika, kad je poginulo 34 ljudi, među kojima i fotoreporter Slobodne Dalmacije Nikša Antonini te američki ministar trgovine Ron Brown.
Tog 3. travnja zrakoplov američkog Ratnog zrakoplovstva CT-43 je, nakon posjeta bazi SFOR-a u Tuzli, prevozio američko izaslanstvo u Dubrovnik. Prilikom prilaska dubrovačkom aerodromu Čilipi, avion se zabio u brdo Sveti Ivan.
Istraga je pokazala da je glavni uzrok pada greška posade u nepravilnoj pripremi postupka instrumentalnog prilaza. Utvrđeno je i da karta prema kojoj su piloti letjeli nije imala točno propisane sigurnosne visine, odnosno da su letjeli puno niže nego što su smjeli kad su krenuli u spuštanje.
Izravni udar u brdo preživjela je jedino narednica američke vojske Shelley Kelly, koja se nalazila u repu aviona te je, po tadašnjem pisanju nekih medija, prošla samo s modricama, ogrebotinama i krvavim nosom. Sama je hodala i ušla u helikopter Hitne pomoći, i liječnici su smatrali da su njezine ozljede lakše naravi.
Teorije urote
Po službenim izvješćima je, pak, pronađena onesviještena i ozlijeđene kralježnice. Nedugo potom je umrla, uzrok njezine smrti bio je rez na bedrenoj arteriji, a mrtvozornik je utvrdio da je nastala tri sata nakon drugih ozljeda. Sama nesreća i danas izaziva razne teorije urote.
Tako se pisalo da su nestali audiozapisi iz kontrolnog tornja, crna kutija, pa se čak nagađalo i da je nestala rendgenska snimka Brownove glave.
Jedini koji je mogao znati što se dogodilo, šef navigacije aerodroma Čilipi, pronađen je tri dana nakon nesreće s prostrijelnom ranom na prsima, a policija je utvrdila da se radilo o samoubojstvu.