Posebni odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu za 14. listopada zakazao je pripremno ročište u procesu protiv četvorice časnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a terete ih da su u kolovozu 1995. za vrijeme vojno redarstvene akcije „Oluja“ raketirali kolonu izbjeglica na Petrovačkoj cesti u BiH. Optužnicom su obuhvaćena četvorica hrvatskih pilota Vladimir Mikac (67) iz Ptuja, Zdenko Radulj (69) iz Osijeka, Željko Jelenić (69) iz Pule i Danijel Borović (64) iz Varaždina, piše Slobodna Dalmacija.
Srbijansko tužiteljstvo traži da se optuženima sudi u odsutnosti i drže ih odgovornima za kazneno djelo ratnog zločina u supočiniteljstvu. U obrazloženju optužnice navedeno je kako vrijeme proteklo od počinjenih kaznenih djela "daje dovoljno razloga za sumnju da niti Hrvatska niti Bosna i Hercegovina neće pokrenuti kaznene postupke nakon što to do sada nisu učinile“.
Zagreb je Beogradu poslao jasnu poruku o nepriznavanju jurisdikcije Srbije u slučaju naših pilota te ta optužnica za Hrvatsku „ne postoji” i taj stav, kako je naveo premijer Andrej Plenković neće „mijenjati ni milimetar”.
„Nadležnost Srbije u predmetima koji se tiču navodnih počinjenja kaznenih dijela na teritorijima drugih država, od strane državljana drugih država, za nas je neprihvatljiva već godinama, to ne dolazi u obzir”, rekao je Plenković.
Složio se tu i predsjednik države Zoran Milanović, koji je naveo da Srbija "nema pravo podizati takve optužnice".
O optužnicama koje Srbija pokreće protiv hrvatskih pilota znalo se i prije nego što su nedavno i službeno potvrđene. To što će se postupak voditi u odsutnosti u Srbiji za hrvatske pilote znači da ne smiju ući na teritorij Srbije jer je jedini način da Srbija može doći do njih taj da prijeđu granicu i uđu u njihovu zemlju. Naime, kako su nam potvrdili u Ministarstvu unutarnjih poslova, Srbija ne može izdati međunarodnu tjeralicu za pilotima preko Interpola bez suglasnosti Hrvatske.
Je li to baš tako dvoje neki pravnici koji se prisjećaju i slučaja branitelja iz Vukovara Tihomira Purde koji je 2011. uhićen u BiH, a Srbija ga je stavila na Interpolovu tjeralicu. Kasnije je zbog nedostatka dokaza oslobođen, a postupak protiv njega poništen.
Mađarska ga ne izručuje ali je isto na tjeralici
I šef MOL-a Zsolt Hernadi, koji je zbog davanja mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu u Hrvatskoj osuđen na dvije godine zatvora, unatoč protivljenju Mađarske nalazi se na Interpolovoj tjeralici. Kao što znamo Mađarska je odbila njegovo izručenje, mi smo raspisali tjeralicu, a onda ju je on preko svojih odvjetnika osporavao, čak ju je uspio skinuti na jedno vrijeme, no ubrzo je na nju vraćen. U studenome 2016. ukinuto je traganje za Hernadijem putem Interpola i zabranjeno Hrvatskoj da koristi njihove kanale u ovom predmetu. Kao države članice EU-a, Hrvatska i Mađarska upućene su tada da riješe svoj prijepor pred nadležnim tijelom EU-a.
Kad je Europski sud pravde u Luksemburgu presudio u korist Hrvatske, Hernadi se 2018., opet našao na crvenoj tjeralici.
Može li se dogoditi isto i hrvatskim braniteljima koje traži Srbija?
Iz Banskih dvora objašnjavaju kako se postupanje Interpola u slučaj Hernadi ne može uspoređivati s aktualnom situacijom jer za ratne zločine postoji drukčija procedura.
A kakva, objašnjavaju iz MUP-a.
Podsjećaju kako sukladno Rezoluciji Interpola od 11.11.2010. godine u odnosu na objavljivanje međunarodne tjeralice u sustavu INTERPOL-a vezane uz genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, Ured Interpola države čiji je osoba državljanin može izraziti prigovor protiv registracije podataka i objavljivanja međunarodne potrage za predmetnom osobom.
„Navedena Rezolucija se odnosi na obrade novih zahtjeva za međunarodnu policijsku suradnju preko kanala Interpola vezanih uz kaznena djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Temeljem navedene Rezolucije uvažit će se zahtjevi podneseni od strane međunarodnih sudova, zahtjevi podneseni od strane entiteta koje je odredilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih Naroda, a u skladu s posebnim ugovorima dogovorenim s obzirom na takve zahtjeve, te zahtjevi zemalja članica, osim u slučajevima kada se zahtjev odnosi na državljanina druge države članice, nakon što je ta druga država članica od strane Glavnog tajništva Interpola obaviještena o zahtjevu i potom uložila prigovor na zahtjev u roku od trideset dana - objašnjavaju iz MUP-a.
U slučaju zaprimanja takve strane međunarodne tjeralice, policija, odnosno hrvatski ured Interpola o tome obavještava Ministarstvo pravosuđa i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koji povratno policiji dostavljaju mišljenje o opravdanosti ulaganja prigovora. Policija, odnosno hrvatski ured Interpola, potom prigovor ulaže pri Glavnom tajništvu Interpola u Lyonu, koji se obavezno usvaja.
Nakon uloženog protesta, svi podaci iz međunarodne tjeralice brišu se iz sustava Interpola i nisu dostupni zemljama članicama Interpola te nije dozvoljena daljnja komunikacija o predmetnoj tjeralici putem kanala Interpola.