StoryEditorOCM

NATO je Crnoj Gori dao golemi radar enormne vrijednosti. Trebaju ga montirati na planinu, ali sve koči četnički vojvoda!

Piše DV
4. prosinca 2023. - 14:10
VLADA CRNE GORE: Predstavnici crnogorskog Ministarstva obrane na lokaciji namijenjenoj za radar, Bjelasica, lipanj 2021.

Zbog nepoštovanja rokova da postavi radar velikog dometa na planini Bjelasici, Crna Gora bi mogla izgubiti donaciju NATO-a vrijednu više desetaka milijuna eura.

Dvije godine nakon crnogorskog učlanjenja u NATO 2017. godine, Ured za investicije Alijanse odobrio je dodjelu radarskog sustava Crnoj Gori.

Iako je trebao biti postavljen 2021. godine, sada se u dokumentu o stanju u Ministarstvu obrane kao rok završetka postavljanja navodi rujan 2025. godine.

O posljedicama ako taj rok ne bude ispoštovan upozoreno je u dokumentu Ministarstva obrane, koji je izradila vlada premijera Milojka Spajića prilikom preuzimanja dužnosti 31. listopada.

"Postoji realna mogućnost da Crna Gora ostane bez radara i da se trajno izgube financijska sredstva koja su do sada uložena", navodi se u dokumentu, piše Radio Slobodna Europa

Radar HR-3000 treba biti postavljen na sjeveru Crne Gore, na planini Bjelasici, između gradova Kolašin i Berane. Konkretno na vrhu Zekova glava, koji se nalazi na visini od 2117 metara.

Glavni problem tiče se planirane lokacije na koju sa Zekove glave treba izmjestiti televizijske i druge repetitore.

Iz Ministarstva obrane je tijekom ljeta 2019. godine priopćeno da će "u iduće dvije godine" biti instaliran radar koji je od "nacionalne važnosti za sistem obrane Crne Gore".

"Ovo je najpovoljnije srednjoročno rješenje za nadzor crnogorskog zračnog prostora koje će dodatno unaprijediti suverenitet i sigurnost zračnog prometa u našoj zemlji", navedeno je u priopćenju iz 2019. godine.

Da bi se na bjelolasičkom vrhu Zekova glava postavio radar, s njega treba izmjestiti repetitore Radio-difuznog centra (RDC) neophodne za emitiranje televizijskog signala u Crnoj Gori.

Upravo izmještanje repetitora na susjedni vrh Troglava, koji je udaljen oko kilometar zračne linije, jedan je od razloga za prolongiranje postavljanja radara.

image

TURISTIČKA ZAJEDNICA: Repetitori na bjelasičkom planinskom vrhu Zekova Glava

U revizorskom izvještaju RDC-a za prošlu godinu se navodi da realizacija iseljenja nije ni počela zbog administrativnih problema vezanih za dobivanje urbanističko-tehničkih uvjeta za lokaciju Troglava.

Iz RDC-a nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) o preseljenju repetitora.

Iz Ministarstva obrane su za RSE pojasnili da se Troglava nalazi u zoni Nacionalnog parka Bjelasica, gdje su stroži uvjeti gradnje.

U cilju rješavanja problema u ožujku 2023. formirana je radna grupa.

Da se na tom pitanju mnogo ne radi, tj. da se sredstva namijenjena za ovaj projekt preusmjeravaju za druge namjene, vidi se iz više vladinih odluka.

Tako je, na primjer, dokumentom Uprave za kapitalne projekte iz LIPNJA ove godine iz budžeta planiranog za postavljanje radara na Bjelasici dva milijuna eura preusmjereno na druge projekte.

Iz Uprave za kapitalne projekte su za RSE kazali da je ova odluka rezultat toga što "nije dostavljeno ništa od dokumentacije vezano za realizaciju navedenog projekta".

Nemogućnost pružanja podrške NATO misiji na Kosovu

Bez radara se Crna Gora ne bi mogla integrirati u sistem zračnog nadzora NATO-a, ali ni pružiti podršku njihovoj misiji na Kosovu (KFOR), upozorava se u dokumentu Ministarstva obrane.

Kampanja proruskih medija i političara zbog radara

Kada je ministar obrane Predrag Bošković 2018. priopćio da Crna Gora planira nabavu 3D radara, mediji bliski službenom Beogradu i Moskvi krenuli su u kampanju protiv crnogorskih vlasti.

image

VLADA CG

Digitalni forenzički centar (DFC) je zabilježio, između ostalog, naslove "Crnogorsko nebo preuzeli Amerikanci! U dugovima do guše, a daju milijune NATO-u za nove radare" i "S Bjelasice preko Srbije NATO snima i Rusiju!".

Proruski portal IN4S objavio je tekst pod naslovom "Crna Gora postaje legitimna meta ruskih raketa: NATO radar na Bjelasici".

U analizi DFC-a se navodi da su poslanici tadašnjeg Demokratskog fronta (prosrpske stranke u Crnoj Gori), Andrija Mandić i Strahinja Bulajić, isticali kako je radar usmjeren protiv Srbije i Rusije, ali i da će služiti avionima koji su vršili NATO bombardiranje Srbije 1999. godine.

Mandić je krajem listopada imenovan za predsjednika Skupštine Crne Gore. Time je postao član Savjeta za sigurnost i obranu, tijela koje zapovijeda Vojskom Crne Gore.

On se koalicijskim sporazumom obvezao da će poštovati obveze Crne Gore prema NATO-u.

Mandić je, pislai su drugi mediji, poznat kao Vučićev poslušnik i suradnik Srpske pravoslavne crkve, ideolog četništva...

image

Andrija Mandić

Savo Prelevic/Afp

Prvi četnički vojvoda na visokoj dužnosti u članici NATO-a. Znate li gdje je bio ‘91.?

Kako je Andrija Mandić upetljan u stopiranje navedenog projekta, ponavljamo tekst našeg Jadrana Kapora:

Može biti da vi ne znate Andriju. Ako ga pitate – Andrija, gdje si bio ‘91. – s ponosom će vam odgovoriti. Na Osojniku, eto ga na slici zajedno s bivšim premijerom... S njegove točke gledišta, Andrija je branitelj Jugoslavije koji je dao sve od sebe da oslobodi Dubrovnik. Od "ustaša", frižidera, televizora u boji i druge bijele tehnike. Andrija Mandić je ubojica, pljačkaš i palikuća, a od sinoć i predsjednik Skupštine Crne Gore. U demokratskim državama, šef parlamenta treća je najviša dužnost u državi.

I da zaključim, naš komšija Andrija Mandić je i službeno prvi četnički vojvoda na visokoj dužnosti u članici NATO saveza.

Ne, ne pretjerujem, titulu četničkog vojvode dobio je oporukom od vojvode Mila Rakočevića, posljednjeg živućeg vojvode kojemu je ovu titulu osobno dodijelio (u Srbiji rehabilitirani) notorni koljač i ratni zločinac Dragoljub Draža Mihailović. Doduše, Andrija Mandić nije mogao doći na svečanost dodjele titule u šumadijsko selo Ba jer, kako se opravdao, tog mu je dana bila krsna slava.

Kad s njime razgovarate, na licu ćete primijetiti da se ponosi četničkom titulom, ali isto tako zna da mu je ona izvjestan teret u razgovoru sa zapadnim državnim dužnosnicima. Zato se radije u Beogradu sastane s Vladimirom Putinom, svojim mentorom Aleksandrom Vučićem ili dragim prijateljem našeg predsjednika, Miloradom Dodigom.

Mandić je i nositelj brojnih odličja – patrijarh srpski Porfirije okačio mu je Bijelog anđela prvog stupnja, Dodig Orden časti sa zlatnim zracima, a Vučić Orden srpske zastave prvog stepena. Ima toga još jer Andrija nije samo sudjelovao u Domovinskom ratu ovdje u Dubrovniku (na strani okupatora, kao što rekoh), nego je svoju službu otadžbini nastavio u Vojsci Jugoslavije kao "komandir Lake samohodne artiljerijske baterije iz sastava 5. motorizovane brigade" s kojom se borio protiv mrskog mu NATO-a.

Ah da, protiv Mandića, koji je bio osuđen na 5 godina zatvora, u Crnoj Gori se još uvijek vodi ponovljeni sudski postupak za sudjelovanje u državnom udaru. Možda je ta optužba i pretjerana, montirana od tadašnje vlade Mila Đukanovića koji je inače sukreator napada na Dubrovnik, čovjek koji je mrzio šah zbog šahovnice i koji je "jednom za svagda" na Prevlaci htio "ispraviti nepravdu komunističkih kartografa".

Kasnije se pragmatično okrenuo Crnoj Gori i švercu svega i svačega, no danas je bivši faktor, a ovdje govorimo o Mandiću. A Mandić dugo vremena u parlamentu nije htio ustati na crnogorsku himnu. Njegova politika temeljila se na najavi da će ukinuti crnogorsko priznanje Kosova, da u Srebrenici nije bilo genocida, da se Crna Gora treba okrenuti Rusiji i istupiti iz NATO-a.

Izabrali su četnika, pa kako god hoće. Ali ono što me je sinoć naljutilo dok sam gledao Mandića u Skupštini jest njegov dijalog s Đukanovićem u kojemu je Mandić rekao: "Ničija majka nije zaplakala zbog Andrije Mandića, ali jeste zbog mnogih iz DPS-a".

Vojvodo, zapovjedniče lake samohodne artiljerijske baterije, dođite u Dubrovnik pa to recite majkama Nikole (18) i Miha (19) Libana, Joška Vukovića (20), Vladimirke Dopsai (17), Denisa Čimića (18), Alena Vasiljevića (20), Milenka Kulaša (20), Iva Maškarić (36) i Joza Brajovića (41) koje je ubila minobacačka granata. Recite sestri mog razrednog kolege Nikše Galova koji je stradao na Osojniku gdje ste se s ponosom slikali. I gdje bi se rado slikali opet.

Inače, Andrija Mandić je nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu, mada na strani okupatora i pljačkaša, već bio u Hrvatskoj. Doduše u Zagrebu. Ne sumnjam da će ga put nanijeti opet, pa bih na trenutak volio biti muha na zidu kad se nađe u srdačnom razgovoru s predsjednikom Milanovićem s kojim ga vezuje barem jedan zajednički prijatelj, u razgovoru sa svojim kolegom Gordanom Jandrokovićem ili ministrom vanjskim Grlićem Radmanom. Politika je doista kurva. Ali Mandić je u Crnoj Gori njen najuspješniji sin. Čestitam!

25. studeni 2024 09:11