Navijač Hajduka o drami na autocesti: Baklje, dim i meci, tukla se i Torcida među sobom misleći da su to ‘boysi’. Onda policajci kreću mlatiti sve po redu, jedan iz čista mira razbija glavu momku...

Nije se znalo tko koga udara. A udaralo se. Sa svih strana. Kaos je bio neprepričljiv. Krvave glave bauljale su autocestom, a policajci su “marice” punili svakim tko im se našao na putu. Mlatili su i hapsili sve redom, ne mareći ni za rezon ni za milost.

Riječi su to jednog od svjedoka subotnjih nereda na autocesti između Zagreba i Karlovca, kada su se navijači Hajduka, njih nekoliko stotina, sukobili s policajcima koji su imali zadatak prepratiti ih što dalje od glavnog hrvatskog grada. U kojemu se igrala utakmica između Dinama i Hajduka, na koju navijači gostujuće momčadi, odlukom domaćina, nisu smjeli unijeti navijačke rekvizite. Što je rezultiralo bojkotom derbija i naglim povratkom Hajdukovih navijača kući.

Utakmica je još uvijek trajala kad je kod odmorišta Desinec pala prva krv.

– Nisam vidio što se u daljini događa, ali zaustavljeni automobili i plamen bengalki dali su naslutiti da nije ništa dobro – kaže nam naš sugovornik.

Mislili da su ‘boysi’

U osobnom automobilu bila su njih trojica. Tri prijatelja. Nakon što su dva sata proveli uzaludno čekajući pred ulazom na maksimirski jug, s kolonom, u policijskoj pratnji, krenuli su kući za Dalmaciju, za Split.

– Odmah mi je bilo čudno kako je moguće da je policija tako nemarna pa je toliki broj ljudi, a bilo nas je pred Maksimirom više od 1500, popratila sa samo par kombija. Mislim, na puno sam utakmica bio, ali tako mali broj policajaca na tako velik broj ljudi još nisam vidio – objašnjava mladić zamolivši da mu, iz razumljivih razloga, ne otkrivamo identitet.

Prvi dio povratka, zapravo njegov sam početak, prošao je bez ikakvih problema. Navijači su, veli, bili razočarani, ali mirni.

– Kad smo prolazili pored benzinske postaje na Lučkom, nisam ni očekivao da će biti otvorena. Uvijek je zatvore kad su utakmice pa nitko nije ni reagirao. No, približavajući se postaji Desinec, shvatio sam da nešto ne štima – govori.

Automobili su prvo usporili, a potom i sasvim stali.

– Mi smo se zaustavili točno nasuprot ulaznog traka za benzinsku postaju Desinec. A on je bio blokiran trima vozilima MUP-a ispred kojih je stajalo šestero policajaca, među njima i jedna plavokosa policajka prekriženih ruku – prisjeća se ovaj Splićanin, zagrebački student.

U daljini je primijetio plamen bengalki. Čuo je i metež, a nedugo potom i pucnjeve. Najmanje 15, 20 hitaca.

– Bilo je nestvarno. Baklje, dim i meci samo dvjestotinjak metara ispred nas, a mi stojimo pored svojih automobila i nemamo pojma što se događa – ističe  sugovornik za Slobodnu Dalmaciju. 

– Odjednom, eto ti prema nama, a govorimo o ostatku kolone s tko zna koliko vozila, momka koji panično trči i viče da nas napadaju “boysi”. Svi koji su tamo bili mogu posvjedočiti da je vikao kako je 500 “boysa” iz zasjede napalo našu kolonu i kako policija pucnjevima razdvaja dvije strane – prepričava svjedok burne subotnje večeri na autocesti A1.

Priznaje da je napad shvatio ozbiljno i da se naoružao. Kao i svi ostali.

– Zgrabio sam prvo što mi je došlo pod ruku i čekao. Uostalom, uzmak i nije bio opcija jer je kolona iza nas bila nepregledna – tvrdi te navodi kako je policajce koji su i dalje, unatoč pucnjevima, mirno stajali blokirajući ulaz na benzinsku postaju, upitao zašto ne reagiraju, na što ovi, uvjerava, nisu ni trepnuli.

Policijska brutalnost

Nakon nekog vremena iz tame je iskočila rulja.

– Nije bilo moguće identificirati o kome se radi. No jamčim vam da će svi oko mene posvjedočiti ono što sam i ja vidio, a to je da stotinjak navijača, za koje smo mislili da su pripadnici Bad Blue Boysa, naganja petnaestak interventnih policajaca. A kad su nam se približili, udarili smo u samoobrani po njima – kaže nam ovaj akter makljaže pored Desinca.

Nakon nekog vremena i jedni i drugi su shvatili da se tuku međusobno, da “boysa” nema nigdje. A kako će ih i biti kad su oni nekako taman u to vrijeme, pod paskom sjajnog organizatora Krešimira Antolića, palili vlastiti transparent na maksimirskom sjeveru.

No i to je bio tek početak kaosa. Prava drama nastala je kad je stiglo policijsko pojačanje.

– Više od sat vremena, vjerujte mi, nitko nije imao pojma što se uistinu događa. Tek kad su se vijesti počele probijati do portala, shvatili smo da je policija pucala na navijače te da s obje strane ima dosta ozlijeđenih. Sve se to događalo na izlazu s odmorišta Desinec, koji većini uopće nije bio ni u vidokrugu, a kamoli da smo bili tamo – napominje naš sugovornik.

Policijsko pojačanje, međutim, za to nije marilo.

– Došli su nam sleđa i odmah počeli udarati. Dobro su prošli samo oni koji su sjedili zaključani u automobilima, svi ostali bili su prepušteni na milost i nemilost interventnim policajcima, koje uopće nije zanimalo tko si i što si, samo su mlatili sve redom, što je kod mnogih izazvalo revolt pa su počeli uzvraćati. Kaos, rekoh vam, tek tada je nastao potpuni kaos – ističe svjedok.

Uspio je iz automobila snimiti niz fotografija i videa na kojima se vidi policijska brutalnost prema građanima koji ni po čemu nisu povezani s izgredima. Neki od njih su i privedeni, bačeni u okove kao ubojice.

– U jednom trenutku policajci su bacili i suzavac u autobus pun ljudi koji su do tada bili tek šokirani promatrači događanja na autocesti. Na svoje sam oči vidio kako jedan policajac iz čista mira razbija glavu jednome momku. Užas, vjerujte mi – kaže mladić iz Splita koji je za Slobodnu Dalmaciju odlučio iz prve ruke ispričati što se događalo u ostatku kolone, dvjestotinjak metara udaljene od početka incidenta koji je umalo završio s tragičnim posljedicama, piše Slobodna Dalmacija. 

Policajci ni njega nisu mimoišli. Skupa s prijateljima izvukli su ga na kišu.

– Kad mi kisnemo, i vi ćete, tako su nam rekli, da bi nam nakon toga čitav automobil rasturili u nečemu što su oni nazvali pretres. Stvari su nam bacali po cesti kao da smo zadnji kriminalci, recimo braća Mamić ili takvi neki tipovi – još uvijek se grozi ovaj mladić.

Za kraj, želio je još jednom ponoviti:

– Javio sam se kako bih iznio istinu, svi koji su bili na predjelu autoceste do samog ulaza na odmorište Desinec ovo mogu potvrditi, i navijači i policajci. Što se naprijed događalo, ne znam, ali natrag je bilo ovako i nikako drukčije.