Michael Martens, novinar njemačkog Frankfurter Allgemeine Zeitunga (FAZ), je u tekstu pod naslovom "Bleiburg: Ne treba nikakva komemoracija, nigdje?" usporedio genocid u Srebrenici s bleiburškom tragedijom. Njemac je ustvrdio kako genocid u Srebrenici nije bio najveći masakr u Europi nakon Drugog svjetskog rata, pošto "sustavna masovna ubojstva, koja su započela 15. svibnja 1945. u Bleiburgu i koja su trajala nekoliko tjedana, u svojim dimenzijama značajno premašuju događaje u Srebrenici".
Član Upravnog odbora SABNOR-a (Savez antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata) Bosne i Hercegovine Bakir Nakaš je za Deutsche Welle poručio da je Martens tom usporedbom napravio "kardinalnu grešku".
- Srebrenica je bila pod zaštitom Ujedinjenih naroda i nije smjela biti izložena agresivnim srpskim snagama, dok su "bleiburške žrtve" u većini bili suradnici nacističkih snaga - kaže Nakaš. On podsjeća da je Međunarodni sud u Haagu pravomoćnim presudama potvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid te da nijedan sud nije donio nikakvu presudu zbog "križnog puta"u Austriji 1945. godine.
Sretko Radišić, jedan od osnivača "Srpskog građanskog vijeća (SGV) – Pokret za ravnopravnost", također smatra kako su ovakve usporedbe besmislene jer je u Srebrenici počinjen genocid nad bošnjačkim stanovništvom, dok su se partizanske snage u Bleiburgu "obračunale" s nacističkim kolaboracionistima, koji su tokom Drugog svjetskog rata počinili masovne zločine.
- U Srebrenici je počinjen zločin nad cjelokupnim bošnjačkim stanovništvom srebreničke regije, a u Bleiburgu su bili pripadnici okupatorskih snaga i njihovi suradnici, pripadnici vojske NDH, ustaše i domobrani koji se nisu htjeli predati Titovim partizanima. Ne tvrdim da u Bleiburgu nije bilo nedužnih žrtava i o tome treba govoriti, ali bez usporedbe sa Srebrenicom kako bi se izbjegla politizacija i svaka druga zloupotreba - ističe Radišić.
Jednako razmišlja i direktor "Memorijalnog centra Srebrenica" Emir Suljagić. Kao preživjela žrtva genocida, on gleda na Srebrenicu i Bleiburg kao "odvojene sfere moralnog univerzuma" o kojima se "ne može ni u kom obliku govoriti u istom kontekstu". On je u pismu uredništvu FAZ-a naveo kako "članak povlači zlonamjerne analogije između genocida u Srebrenici koji su počinile vojne i policijske snage bosanskih Srba 1995. godine i bleiburškog masakra".
- Iako se suzdržavam od špekulacija o namjerama autora članka, uvrijeđen sam usporedbom nacističkih kolaboracionista iz bivše Jugoslavije i nevinih žrtava režima Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića - napominje Suljagić.
Predsjednik Židovske zajednice u BiH Jakob Finci govori kako je svaki od tih događaja poseban slučaj za sebe.
- Možda bi se mogli naći neki zajednički elementi, ali oni bi bili više forsirani nego što stvarno postoje. Možda netko može uspoređivati Srebrenicu i Bleiburg, ali sigurno je da ti događaji nisu isti niti mogu imati isti tretman - kaže Finci.
Profesor fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i bivši predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Franjo Topić se pak prisjeća da je Bleiburg u Jugoslaviji bio "tabu tema" o kojoj se i danas govori s "obzirom i strahom".
- Stara je mudrost da svaka usporedba šepa. Ali s druge strane, važna je komparativna metoda jer imate neku uporišnu točku da prema njoj mjerite. I Bleiburg i Srebrenica su veliki zločini, iako ta dva događaja nije potrebno uspoređivati. Puno nevinih ljudi je ubijeno i u Bleiburgu. Srebrenica je postala svjetski pojam stradanja zahvaljujući suvremenim medijima i angažmanu mnogih bošnjačkih političara i medija. Haški sud je odigrao važnu ulogu. Zločine treba prokazivati, treba suditi odgovornima i treba o tome govoriti i pisati što objektivnije, da bude pouka sadašnjim i budućim pokoljenjima - sugerira Topić.
Novinar Emil Karamatić odvija ikakve paralele između Bleiburga i Srebrenice, upućujući da tako što može pokrenuti i negativne emocije.
- Jedan ratni događaj, jer Drugi svjetski rat u vrijeme bleiburške tragedije službeno još nije bio okončan, mada su neprijateljstva u Europi prestala, ne može se objašnjavati usporedbom s događajem iz rata devedesetih godina prošlog stoljeća. To čine oni koji su skloniji neredu konstrukcijama nego miru koji nam je svima prijeko potreban - u nevjerici izgovara Karamatić.
Vojnog analitičara Nedžada Ahatovića čudi to što njemački autor u kontekstu poslijeratnih žrtava bleiburšku tragediju predstavlja kao ‘najveći poslijeratni masakr u Europi‘, dok istovremeno zaboravlja stotine tisuća njemačkih žrtava stradalih poslije rata u ruskim gulazima.
- U logorima SSSR-a od travnja 1945. do svibnja 1950. godine ubijeno je više od 542.900 zarobljenih njemačkih vojnika, pripadnika Wehrmachta. Najveći broj njih ubijen je nakon određenog vremenskog razdoblja u zatočeništvu bez adekvatnih sudskih postupaka - podsjeća Ahatović, ističući kako se za te žrtve može reći da su "više bili žrtve Hitlerovog nacizma, nego staljinizma", baš kao što su i blajburške žrtve "više žrtve ustaške NDH i Ante Pavelića nego Titove vojske".
- A genocid u Srebrenici je, kako to i sama definicija genocida kaže, zločin s namjerom djelomičnog ili potpunog istrebljenja naroda s određenog teritorija - objašnjava Ahatović., dodajući da Bleiburg s tim nema nikakve veze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....