Nova tragedija na Baniji, Mirko je još jednom ostao bez svega, samom srećom je ostao živ. Ljudi podsjećaju na strašnu istinu koja izaziva suze i bijes, a odgovorni zatvaraju oči

Da nesreća nikad ne dolazi sama, potvrđuju i tragedija za tragedijom koje se događaju na Banovini. U utorak navečer došlo je do požara u kojem su izgorjela dva kontejnera kojima se koristio Mirko Divjakinije, piše Slobodna Dalmacija.

- Nažalost, večeras se dogodila nova tragedija na Baniji. U selu Roviška izgorjela su dva kontejnera našeg Mirka Divjaknije. Mirko nije bio u kontejneru kad se požar dogodio i dobro je, živ i zdrav. Ali ostao bez svega, objavili su na Facebook stranici incijative "Ljudi za ljude". 

Nažalost, ovo je još samo jedna priča u nizu o zaboravljenoj Banovini koja obnovu čega više od godinu dana. Dotad, ti ljudi snalaze se kako znaju, većinom živeći u kontejnerima koji nisu adekvatni za normalan život. 

- I ja sam bila u kontejneru. Grijalicu sam isključivala kad sam nekud išla. Al dok je bila uključena uvijek sam strahovala od požara. Težak je život u kontejneru, napisala je jedna gospođa ispod videa koji prikazuje kako Mirkov, pa makar i privremeni, dom nestaje, a on po drugi put u kratkom roku ostaje bez svega što je imao. 

Ista udruga objavila je i drugi video u kojem se vidi kako je gospodin Mirko srećom izvukao živu glavu. Opisao je okolnosti svojega dana i otkrio kako u kontejneru nije bio jer je otišao po jelo. 

- Nema kraja. Gospodinu Mirku izgorio je kontejner i doslovno sve stvari koje je uspio izvuci iz srušene kuće nakon potresa. Prebirući po zgarištu samo je rekao da je imao sreće sto nije bio u kontejneru i nije završio kao baka Ljuba. Ljudi na Baniji žive u limenim kutijama koje nisu predvidjene da se u njima vise od godinu dana živi, kuha, grije, gori frižider… Hoće li netko negdje čuti da nije normalno da ljudi žive u limenim kutijama?, napisali su uz video. 

Ivana Nobilo/Cropix

Tko će odgovarati? 

Da grijalice koje su dane ljudima na korištenje nisu u najboljem stanju objašnjeno je u još jednom komentaru. 

- Grijalice su uključene 24 sata, nekvalitetne su i nekakve kineske... Meni su dvije pregorjele. Srećom, bio sam u kontejneru i osjetio na vrijeme. Čim izlazim vani odmah gasim grijalicu, napisao je jedan muškarac prema čijem komentaru se da zaključiti kako i on sam jako dobro zna koliko nehuman život u ovim uvjetima može biti. 

Komentatori na društvenoj mreži i oni koji i inače prate ovu inicijativu za pomoć kazali su kako stalno postoje neki problemi s kontejnerima zbog loših instalacija, a gotovo svi su ustvrdili kako ovo nije način da se onima koji su bez krova nad glavom ostali u potresu pruži mogućnost za dostojanstven život. 

Iako zabrinuti za ljude koji kroz to prolaze, ovu priliku su iskoristili i da prozovu vladajuće zbog spore obnove zapitavši se tko će odgovarati za svo zlo koje se Banijcima dogodilo nakon potresa, a koje se moglo izbjeći bržom obnovom ili pružanjem boljih uvjeta. 

- Ili se smrzni u kontejneru bez grijalice ili uključi grijalicu i zapali kontejner! Zaboli ih za sirotinju, samo je jedan od ogorčenih komentara. 

Duje Klaric/Cropix

Sličan scenarij, s mnogo tragičnijom posljedicom dogodio se prošloga tjedna u još jednom banijskom selu. Na području Donjeg Klasnića kraj Gline od kuće bake Ljube ostalo je samo zgarište koje su volonteri pronašli kada su starici nosili ručak. Pozvali su vatrogasce koji su im otkrili kako je vatra planula tijekom noći te da je dojava jednostavno - stigla prekasno. Nekoliko dana za bakom se tragalo, a onda je su djelatnici Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ potvrdili crni scenarij. 

Emotivan oproštaj nakon požara 

Tragična je to priča koja je najteže pala volonterima udruge "Ljudi za ljude" koji su se od bake oprostili emotivnom porukom. 

- Uvijek kada smo išli kod Ljube preko drvenog mostića pričali smo kako je nevjerojatno da živi sama, čak i vrt obrađuje, nosi drva i ne želi iz kućice nikako. Onda ona njezina drvena vrata koja je brižljivo zaključavala s nekakvim žicama i svaki put bi je pitali: "Ljubo, a tko će te ukrasti!?" Ljuba uopće nije htjela da joj sređujemo kuću i nosimo hranu. Jedino što je htjela je da je riješimo puhova. Kad bi krenula pričati o njima doslovno je skakala po cijeloj sobi pokušavajući nas uvjeriti gdje sve oni noću jure. Vjerujem su da mnogi od vas koji ovo sad čitaju pokušali pompći, savjetovati ili čak bili kod Ljube i lovili puhove.

Legendarna je scena kad smo bili nakon potresa, a Ljuba u šoku govori: "Ljudi stalno dolaze i nešto donose", otvara sobicu, koju uopce nije koristila, a u sobi hrane, odjeće... a Ljuba kaže: "A vidi ovo! Pa, recite im da mi ne treba toliko". Razveselila ju je žarulja koja radi,, ali ni to Ljuba nije tražila.

Blizu Ljube živio je susjed otprilike njezinih godina, jednom je netko od nas pitao: "Ljubo, zašto vas dvoje ne živite zajedno? Bit će vam jednostavnije i praktičnije." Zgrožena Ljuba odgovara: "Pa, šta će selo reći!" I nastavila je živjeti sama. U tom malenom drvenom čardaku na kraju sela. Imala je svoj vrt koji je do zadnjeg radila, dvije žarulje na solarni panel i par voćaka u dvorištu. I epsku borbu s puhovima. Nikada nismo otišli da ona nama nije u ruke gurala jabuke, kruške ili bar nešto od onoga što smo mi njoj donijeli.

Draga Ljubo, ako si zaista otišla, želimo vjerovati da si samo mirno zaspala. Malo se sad odmori nakon tog teškog i okrutnog života koji si proživjela. Odmori se i od tih malenih gadova koji su te izludjeli na kraju života. Ljubo naša, pola Hrvatske je danas onako mrvicu zaplakalo. Prvo si nam pokazala kako neki ljudi zapravo žive, onda si nam pokazala da ti zapravo i ne možemo pomoći. Bili smo nemoćni čak i te puhove otjerati. Voljeli bismo samo da nekako znaš da si mnogima ušla u srce i da smo tužni. I da te nećemo zaboraviti, napisali su. 

Kao i obično, u teškim trenucima najbolje pokazujemo koliko zapravo zajedno možemo postići pa tako ne čudi da se ljudi već raspituju kako mogu pomoći Mirku koji se po drugi put susreće s gubitkom krova. Kad neće vladajući, ima tko hoće...