StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetdr. Čulinović-Čaić

Organizatorica prosvjeda liječnika na Markovom trgu: ‘Padamo s nogu, ni mi ni pacijenti ne zaslužujemo ovo!‘

Piše Ivica Marković/SD
16. ožujka 2023. - 10:07

– Ako danas želimo koliko-toliko održati zdravstveni sustav, treba pravodobno započeti planirati kadrove. Primjera radi, ako sada na jednom bolničkom odjelu imate četiri liječnika koji imaju 55 godina života i znate da će oni otići u mirovinu za 10 godina, ne da samo trebate, nego morate odmah danas zaposliti četiri nova, mlada liječnika, koji će učiti od njih i koji će nastaviti njihov rad kad odu u mirovinu – rekla nam je mr. sc. Renata Čulinović-Čaić, dr. med., specijalistica opće i subspecijalistica abdominalne kirurgije iz Županijske bolnice Čakovec, inače predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata (HLS).

Prema mišljenju naše sugovornice, čiji je sindikat jedan od organizatora velikog liječničkog prosvjeda koji će se u subotu održati na Markovu trgu u Zagrebu, na prosvjedu će se pojaviti veliki broj liječnika. Informacije radi, na Markovu trgu dopušteno je okupljanje do 1500 osoba.

– Očekujemo da ćemo ispuniti Markov trg i okolne ulice, da će iz svih krajeva Hrvatske doći liječnice i liječnici svih dobnih skupina i svih generacija, a za njih će biti organiziran i prijevoz autobusima – kaže naša sugovornica.

Odavno su jasno definirani problemi koji tište liječnike i koji se, po njihovu mišljenju, moraju hitno riješiti kako bi hrvatsko zdravstvo stalo na zdrave noge.

– Mi na te probleme upozoravamo odavno, a na zabrinjavajući broj odlazaka liječnika u inozemstvo upozoravali smo i u štrajku 2013. godine. Prvenstveno očekujemo da država poštuje zakone koje je sama donijela. Recimo, direktiva EU-a dopušta maksimalno 48 sati rada tjedno, bez posebne pismene suglasnosti. Za rad do 48 sati tjedno nitko vas ne mora pitati želite li raditi toliko ili ne. No problem je u tome što u tih 48 sati već imamo osam sati prekovremenog rada, budući da je Zakonom o radu u Hrvatskoj propisan 40-satni radni tjedan. I sada dolazimo u situaciju da svaki liječnik koji odradi tih 48 sati tjedno odradi dopušteni godišnji broj prekovremenih sati (180 sati) u manje od šest mjeseci. Mi u stvarnosti odrađujemo puno više od toga, tako da imamo liječnika koji godišnje imaju po 400, 500 i više prekovremenih sati. Za adekvatno plaćanje prekovremenog rada morali smo se izboriti sudskim procesima, pa se sada prekovremeni rad obračunava i plaća korektno – objašnjava.

image
Bruno Konjevic/cropix/Cropix

Svrha je direktive EU-a o radnom ili satnom limitu zaštita zdravlja radnika.

– Primarna je svrha direktive EU-a o radnom vremenu zaštita zdravlja radnika, tako i liječnika, od nepovoljnih utjecaja prekomjernog rada. Da bi zdravstveni radnici mogli pružati adekvatnu zdravstvenu zaštitu svojim pacijentima, i oni sami moraju biti odmorni i zdravi. Ne može se jednako kvalitetno liječiti pacijenta u prva tri sata i nakon 20 sati rada! Jer zasigurno nijedan pacijent u Hrvatskoj ne bi htio da ga pregledava ili operira liječnik koji pada s nogu od umora jer zbog manjka liječničkoga kadra dežura dan i noć – kaže dr. Čulinović-Čaić.

Liječnici traže i da se poštuju vremensko-kadrovski normativi.

– Ministarstvo zdravstva to je propisalo Pravilnikom, a u sadašnjoj situaciji, kad imamo sve manje liječnika, a sve više bolesnih jer smo znatno starija nacija nego prije 30-ak godina, taj je Pravilnik nemoguće ispoštovati. Za jednog je pacijenta propisano 20-ak ili 30-ak minuta, ovisno o tipu pregleda, a mi uglavnom ne možemo odvojiti toliko vremena za jednog pacijenta, prvenstveno zbog preopsežne papirologije. Tako ispada da se više bavimo papirologijom nego samim pacijentom. Sve je manje liječnika, a sve više bolesnih ljudi. Nije ni logično ni normalno da više vremena potrošimo na pisanje dokumentacije nego na pregled pacijenta. Pa mi smo studirali medicinu da bismo liječili pacijente, a ne da bismo se bavili administracijom! Naša je misija baviti se pacijentima i njihovim liječenjem – veli.

image
Tonci Plazibat/Cropix

Manjak liječnika također je nešto što prosvjednici očekuju da se hitno riješi.

– Godišnje na hrvatskim medicinskim fakultetima diplomira oko 500 liječnika. Od ulaska Hrvatske u EU, iz Hrvatske je u inozemstvo otišlo više od 1100 liječnika, dakle cijele dvije generacije diplomiranih liječnika. Ova činjenica više nije problem samo zdravstva, nego je to nacionalni problem, problem depopulacije, jer uz liječnika iz Hrvatske odlazi i cijela njegova obitelji. U prošlom stoljeću, 70-ih godina, u inozemstvo su odlazili "hranitelji" obitelji, dok su im obitelji ostajale u Hrvatskoj, pa bi onda oni dolazili kući jednom mjesečno ili godišnje. Sada odlaze cijele obitelji – iznosi dr. Čulinović-Čaić.

Zanimalo nas je što bi po mišljenju naše sugovornice bio poticaj za liječnike, što bi ih zadržalo u RH.

– Prvenstveno tražimo uređen sustav, u kojem ćemo se moći baviti pacijentima i posvetiti im dovoljno vremena, rasterećeni nepotrebne administracije. Tražimo da se poštuju zakonske norme, mirno radno okruženje bez napetosti i stresa. Ne želimo više raditi premoreni, bolesni zbog ogromnog broja prekovremenih sati koje odrađujemo da bismo pomagali ljudima u nedostatku liječnika – jer da ne radimo tako, sustav bi pao – kaže.

image
Vanesa Pandzic/Cropix

Država bi trebala uvesti i neke poticajne mjere za liječnike.

– Kao dodatne poticajne mjere spomenula bih da je možda došlo vrijeme da ova država započne s gradnjom stanova za liječnike koji nemaju riješeno stambeno pitanje, odnosno da ih barem gradi u onim dijelovima zemlje gdje postoji manjak liječnika. Mladi se liječnici žale kako nemaju riješeno stambeno pitanje. Drugo pitanje koje može biti od pomoći je pitanje dječjih vrtića. Naime, mnogi liječnici imaju mladu obitelj, malu djecu i ne znaju gdje će s djecom dok rade, dežuraju i provode dane u bolnici. Manjak je dječjih vrtića i možda je rješenje otvaranje dječjih vrtića u sklopu bolnica u kojima rade. Takva je praksa uobičajena na Zapadu – predlaže dr. Čulinović-Čaić.

Zanimalo nas je kako naša sugovornica gleda na činjenicu da pojedini liječnici neopravdano izostaju s posla i odlaze obavljati privatnu praksu u vrijeme kad bi trebali biti na svojem radnom mjestu, u javnozdravstvenoj ustanovi.

– Hrvatska država ima svoje zakonske propise, i kao što mi tražimo da država poštuje te propise, tako te iste propise moramo poštovati i mi. Ako netko od kolega ne ispunjava svoje radne obveze, za to su propisane sankcije. Oni koji krše propise štete ugledu cijele struke – mišljenja je dr. Čulinović-Čaić.

image
Bruno Konjevic/Cropix
image

Dubrovnik, 200913.
Opca bolnica Dubrovnik.
U tijeku je treci dan strajka lijecnika i medicinskog osoblja. Clanovi sindikata akcijom 5 do 12 zele demantirati podatke ministra zdravlja Rajka Ostojica o brojcanom odazivu na strajk.
Foto: Tonci Plazibat/CROPIX

Tonci Plazibat/Cropix

Koje je rješenje za "bolesno" hrvatsko zdravstvo?

– U 90-im godinama prošlog stoljeća ili početkom ovog stoljeća Hrvatska je imala znatno više stanovnika, ali i više liječnika. Istini za volju, tada smo imali i puno manje dijagnostičkih metoda i metoda liječenja, ali i puno manje zahtjeva za liječenje. Sada je životna dob produžena, ima puno više starijeg i starog, bolesnijeg stanovništva. Rješenje je, kako sam već rekla, adekvatno planiranje u zdravstvenom sustavu, kao i promjena načina edukacije studenata medicine i specijalizanata. Mentori moraju imati puno više vremena za mlade liječnike, za njihovu edukaciju za vrijeme specijalizacije. Danas se također puno više vodi računa o balansu između rada i privatnog života, ljudi žele imati slobodno vrijeme koje će provoditi sa svojim obiteljima. Jedan moj kolega jednom je prilikom rekao da smo prije živjeli da bismo radili, pa smo onda radili da bismo živjeli, a da sada radimo, ali želimo i živjeti – zaključuje mr. sc. Renata Čulinović-Čaić.

Pacijenti su sigurni

Često se postavlja pitanje jesu li pacijenti u hrvatskim bolnicama sigurni kad ih na hitnim prijamima primaju i pregledavaju liječnici bez iskustva, koji su tek počeli s radom.

– Pacijenti su apsolutno sigurni jer su ti mladi liječnici prva linija i oni točno znaju što trebaju učiniti u prvom kontaktu s pacijentom, nakon čega uvijek slijedi konzultacija sa starijim liječnikom. Ni jedan pacijent ni iz jedne hrvatske bolnice, odnosno s hitnih prijama, ne biva otpušten kući a da mladi liječnik nije konzultirao starijeg kolegu – kaže naša sugovornica.

Edukacija mladih liječnika

– Edukacija mladih liječnika danas je neadekvatna i mi također upozoravamo na to. Tražimo da se i edukacija mladih liječnika promijeni. Zadnja, šesta godina medicinskog fakulteta treba mladom liječniku dati praksu, odnosno praktični dio rada. To se danas, nažalost, ne događa. Studenti šeste godine medicine danas ne dobiju dovoljno prakse da bi mogli odmah suvereno započeti sa samostalnim radom. Moja je generacija studirala pet godina, nakon čega smo morali odraditi godinu dana pripravničkog staža, nakon toga još najmanje dvije godine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili u hitnoj pomoći, i tek tada smo se mogli kandidirati za neku od specijalizacija. I za to vrijeme naučili smo svoj posao. No ukinuli su staž i mislim da ga moraju vratiti – kaže dr. Čulinović-Čaić.

image
Dragan Matic/cropix/Cropix

Pobuna mladih liječnika

Mladi se liječnici bune da se od njih traži povrat novca za specijalizaciju ako nakon obavljene specijalizacije ne žele raditi u javnozdravstvenoj ustanovi koja ih je poslala na specijalizaciju i za nju, za pet godina, izdvojila oko 1,2 milijuna kuna (oko 159 tisuće eura). Nekada su morali vratiti cijeli iznos, a danas oko 250 tisuća kuna (oko 33.182 eura).

– Ne vidim razloga da bi se za to teretilo liječnike. Recimo, ako je neki liječnik iz Doma zdravlja, recimo Splitsko-dalmatinske županije, specijalizirao radiologiju u KBC-u Split i nakon specijalizacije odlučio ostati raditi u KBC-u Split ili otići u KBC Zagreb, tada bi taj novac Domu zdravlju SDŽ trebala vratiti javnozdravstvena ustanova u kojoj liječnik ostaje ili u koju odlazi raditi, a ne sam liječnik – smatra dr. Čulinović-Čaić.

16. studeni 2024 21:29