Izbjegavanje vojnog roka u Rusiji postalo je još teže: nova pravila o elektroničkim sudskim pozivima utjecat će ne samo na ročnike, već i na rezerviste. Mnogi od njih traže sve moguće načine za bijeg, ali to postaje gotovo pa nemoguća misija. Neovisni ruski portal The Insider koji je poznat po analitičkim tekstovima i razotkrivanju lažnih vijesti u ruskim medijima razgovarao je s ruskim vojnicima i njihovom rodbinom te doznao kakvo rasulo vlada u njihovim redovima, donosi Slobodna Dalmacija.
Obuka mobiliziranih ruskih vojnika prije njihovog upućivanja u Ukrajinu često se svodi na par sati gađanja iz jurišne puške, a u nekim slučajevima se uopće ni ne provodi. Posljedice potpunog izostanka obuke ruskih rezervista dobro su se vidjele tijekom fijaska u napadu na ukrajinske utvrde u Avdiivki, koje su izveli mobilizirani vojnici iz Irkutske regije. Oni koji smatraju kako je slanje velikog broja neobučenih vojnika na bojište potaknula zimska ruska ofenziva pokrenuta u veljači, u krivu su, jer kako navodi Insider, rusko vojno zapovjedništvo od početka rata tako postupa.
Opijanje danju i noću
A i oni koji su tobože odradili obuku otkrili su na što je ona sličila.
Tako je vojnik kojem su promijenili ime u Jaroslav ispričao kako se najveći dio ‘obuke‘ pretvorio u opijanje danju i noću. On je bio dio čebarkulskog garnizona, a početkom siječnja su gotovu cijelu bazu ispraznili i poslali u Ukrajinu.
„Bilo je oko osam tisuća mobiliziranih vojnika, ali sada ih je ostalo samo nekoliko. Prije slanja u Ukrajinu, mobilizirani muškarci bili su smješteni u šatore. Kad je vojnicima na bankovne račune sjelo 200.000 rubalja (2.500 dolara), krenuo je raspašoj. Kako bi ih spriječili da napuste bazu i okolo se opijaju, dopušteno im je da se u bazu kamionom dovoze zalihe alkohola, cigareta i mesa. Kamion je svaki dan vozio u bazu, stalno pun do vrha, ispričao je Jaroslav.
Rezervi su tu tri mjeseca jeli i opijali se, a onda su poslani u Ukrajinu bez ikakve vojne obuke.
„Niti jednom nisam svjedočio da pucaju ili prolaze bilo kakvu vojnu obuku. Isto vrijedi i za one koji su služili prije mnogo godina, ali nikada nisu rukovali jurišnom puškom niti su iskusili teške životne uvjete na ratištu - kazao je.
Zbog nedostatka obuke i neispravnog oružja, iz tadašnje grupe od 500 ljudi, nakon dva tjedna boravka na bojištu samo je nekoliko njih izvuklo živu glavu.
“U Čebarkulu sam susreo skupinu mobiliziranih vojnika koji su poslani u Ukrajinu u dvije odvojene grupe od 500 i 300 ljudi. Nakon nekoliko tjedana ponovno sam njih nekoliko uočio kako pijani stoje ispred trgovine. Na pitanje zašto su se vratili, kazali su mi da ih je nakon dva tjedna na prvoj liniji preživjelo samo devetero od 500 koliko ih je poslano - ispričao je Jaroslav.
Nedavno su ruski portali objavili snimku gdje je pijani ruski vojnik prevrnuo najsuvremeniji protuzračni obrambeni sustav S-400 i s njim sletio u jarak.
I prije je bilo niz dokaza kako ruski zapovjednici namjerno šalju vojnike u samoubilačke napade u blizini Marinke, u Doneckoj oblasti, kako bi identificirali vatrene položaje Oružanih snaga Ukrajine, a zatim gađali Ukrajince topništvom ili minobacačima.
U takvoj situaciji našao se Ekaterinin brat. On je, zajedno s ostalim mobiliziranim - bez ikakve obuke i uputa - bačen u bitku kod Marinke. Prije toga je bio u Lisičansku, kopao je rovove.
Nismo imali ni lopate
„Rečeno mu je da će ih odvesti na treću crtu, ali zapravo je to izgledalo ovako: bile su dvije strane – Ukrajinci s jedne strane i Rusi s druge, a u sredini između njih oni su kopali rovove. Bili su pod stalnim granatiranjem. Brat mi je rekao da im nisu dali ni lopate. Na kraju su ih podijelili u male skupine. Pronašli su napuštene kolibe i smjestili se tamo čekajući svoje nadređene. Nisu imali ni hrane, prozore su zatvorili daskama, skinuli pod i iskopali malu rupu da bi imali zaklon u slučaju napada. A kako nisu imali lopate kopali su rupu žlicama - ispričala je.
Za nekoliko dana su ih pokupili i poslali na prvu crtu, prvo u Aleksandrivku, a potom u Marinku. Tamo su ginuli kao muhe, ranjenima nije pružena ni medicinska pomoć. Neki koji su preživjeli, a među njim i Ekatarinin brat pokušali su pobjeći. Ulovili su ih i prebacili u drugu satniju…
Žvakali lišće četiri dana
Supruga drugog mobiliziranog vojnika ispričala je da su jedinicu njezina muža ostavili u šumi bez ikakvih komunikacija i hrane. “Mjesec dana nakon što je moj muž odveden u jedinicu, izgubila sam kontakt s njim i tek preko žena drugih mobiliziranih muškaraca saznala sam da je poslan u Ukrajinu. Jednog dana nazvao me s nepoznatog broja. Poslali su ga u Luhansk. Rekao je da su ih iskrcali u šumi i tamo ostavili. Nisu imali nikakve hrane, žvakali su lišće četiri dana i nisu znali što da rade ni kamo da idu. Tako su lutali okolo dok ih nisu pronašli. I tada nisu imali ni hrane ni vode, tek nakon pritužbi stigla im je humanitarna pomoć, kazala je.