Gdje je rat, tu su i liječnici, pa tako i u Ukrajini. Stradanja ukrajinskih vojnika i civila potaknula su na angažman neke vojnike, ali i liječnike. Jedan od njih je sirijski kirurg dr. Monzer Yazji, donosi Slobodna Dalmacija.
On je boravio na mnogim ratištima i u katastrofama. Ima sedmero djece, ali je zaokupljen patnjom drugih koji su daleko do kuće.
"Rekao sam obitelji da ne mogu sjediti u Teksasu i gledati kroz što prolaze moje kolege u Ukrajini. To je moja dužnost kao liječnika i kao Sirijca", kaže za BBC dr. Yazji koji je odlučio savjetovati, pomagati i izvoditi operacije u opkoljenim gradovima u Ukrajini, za što ga je pripremilo ratno iskustvo u Siriji.
Monzer Yazji završio je studij medicine u Siriji i u Velikoj Britaniji, doselio se u SAD 1998. i postao pripadnik hitnih službi u zonama katastrofe. Kad je Siriju zahvatio rat, njegov rad postao je vrlo osoban. Bio je suosnivač Unije organizacija za medicinsku pomoć i njegu (UOSSM) 2012. godine i putovao je na više od 30 medicinskih misija u Siriju tijekom građanskog rata u toj zemlji, piše BBC.
Liječnička zakletva da pomaže svim ljudima nevezano za njihovu rasu ili nacionalnost tri puta ga je odvela u Ukrajinu u rat. On je svjestan da što češće odlazi u ratne zone, veće su šanse da bude ranjen ili pogine, ali je nepokolebljiv.
"Moj život nije važniji od njihovih. Spašavanje jednog života za mene je spašavanje čitavog svijeta", kaže on.
Tokom prvog posjeta Ukrajini u ožujku, procijenio je koji su lijekovi i oprema najpotrebniji i tražio lokalne liječnike koji su mu se spremni pridružiti. Na drugom putovanju otvorio je klinike u Kijevu, Lavovu i Lucku. Na trećem išao je u istočni dio zemlje vršiti operacije, ponekad čak šest u jednom danu.
Ranjeni u bombardiranju kao izazov
Za doktora Yazjija liječenje pacijenata koji su ranjeni u bombardiranju iz zraka poseban je izazov.
"Ako niste bili u ratnoj zoni, nikada nećete vidjeti ovakve vrste ozljeda. "Za to vam je potreban poseban pristup, a ne tradicionalan koji ste učili na fakultetu", kaže on.
U nekim mjestima u istočnoj Ukrajini, liječnici i sestre su pobjegli, a one koji su ostali doktor Yazji savjetuje i bodri da isprobaju nove tehnike.
"U jednoj bolnici u istočnoj Ukrajini sreli smo nevjerojatnog ortopedskog kirurga koji je želio izvesti zahvat koji nikad prije nije probao. Ohrabrili smo ga i bila je velika radost vidjeti ga kad je uspio", prisjeća se.
Vlada nestašica svega, čak i najobičnijih lijekova i opreme, ali on smatra da je situacija u Siriji u nekim aspektima bila mnogo gora.
"U Ukrajini vlada još drži kontrolu i funkcionira. U Siriji smo morali prokrijumčariti liječnike i lijekove u gradove pod opsadom."
Zbog njegovog gorkog iskustva u tom ratu on nerado spominje imena bolnica ili gradova u kojima radi. Sirijski liječnici su platili visoku cijenu zato što su obavljali svoju dužnost.
Liječnici za ljudska prava kažu da je između 2011. i 2021. godine u toj zemlji poginulo 930 zdravstvenih radnika. Među mrtvima su bili liječnici koji su radili s dr. Yazjijem.
"Izgubili su živote dok su spašavali druge. To je najčasnija stvar u životu", kaže on.
Deset sirijskih liječnika iz njegove organizacije sada radi u Ukrajini, a doktor Yazji tijesno surađuje i sa svjetski poznatim britanskim kirurgom za ratne ozljede Davidom Nottom na obučavanju ukrajinskih liječnika.
Briga, tuga i nesanica
Obučavanje ukrajinskih liječnika da dokumentiraju zvjerstva koja čine potencijalne ratne zločine, kao što je namjerno gađanje bolnica i zdravstvenih ustanova, upotreba kemijskog oružja ili namjerno bombardiranje civila, još je jedan dio uloge koju on smatra ključnom.
Samo u prvih šest tjedana rata izvedeno je više od 103 napada na zdravstvene ustanove, u kojima je stradalo 73 ljudi.
Liječnici koji izvode obdukcije tijela iskopanih iz masovnih grobnica pronađenih sjeverno od Kijeva došli su do dokaza da su ruske snage silovale neke žene prije nego što su ih ubile.
"Govorim liječnicima, vaša je dužnost da pomognete, inače dopuštate da ubojice prođu nekažnjeno."
Nakon što se vratio iz Ukrajine, doktor Yazji provodi puno vremena u razgovoru s liječnicima na prvoj liniji fronte preko interneta i telefona. Njegove misli se uporno vraćaju ljudima koje je tamo vidio.
"To nije kao da sam ih vidio u vijestima. Bio sam pored njih i liječio sam neke od njih. Kad se vratim kući, samo mislim na njih i ne mogu spavati. Nekih od njih više nema. Srce mi se slama."
Neki od ranjenih se nikad neće vratiti normalnom životu, svjestan je on, a mnogima od njih će biti potrebne godine liječenja da bi se oporavili od gubitka udova ili da bi preboljeli posttraumatski stresni poremećaj, piše BBC.
Čovjek na koncu mora pomisliti kako bi tek izgledali ratovi da u njima ne pomažu ljudi kao što je dr. Monzer Yazji.
