Kakva je budućnost Crne Gore nakon predsjedničkih izbora na kojima je u nedjelju Jakov Milatović pobijedio Mila Đukanovića koji se na vlasti u ulozi premijera i predsjednika države održao trideset godina i hoće li se naš susjed okrenuti prema istoku umjesto nastaviti na zapad? Srpske zastave kojima se slavila Milatovićeva pobjeda u Hrvatskoj su izazvale zabrinutost, a ima li tome razloga pitali smo suvlasnika crnogorske medijske kuće Vijesti, Željka Ivanovića i Daliborku Uljarević, izvršnu direktoricu Centra za građansko obrazovanje.
- Hrvatska je u velikoj zabludi zahvaljujući meainstream medijima koji agresora i pljačkaša iz Konavala Mila Đukanovića tretiraju decenijama kao Zapadnjaka, a sve koji su protiv korupcije i kriminala kao Ruse i četnike. Žalosno za hrvatske medije i establisment. Ali tu izgleda nema pomoći. Tako da je gubljenje vremena objašnjavati Milofilima u Hrvatskoj da nema nikakve Rusije i Velike Srbije, da je NATO siguran u Crnoj Gori, mnogo više nego sa najveća dva kokainska klana kavački i škaljarski koji su preko svog političkog krila DPS-a vladali Crnom Gorom posljednjih 15 godina – kaže nam Željko Ivanović.
Daliborka Uljarević pak, ističe kako treba imati u vidu da su građanke i građani Crne Gore na ovim izborima dominantno glasali protiv Mila Đukanovića a ne za Jakova Milatovića, te se u Podgorici u nedjelju navečer zapravo više slavio poraz Đukanovića, a mnogo manje pobjeda Milatovića.
- Milatović je plasmanom u drugi krug generirao primarno podršku svih prosrpskih, kao i proruskih, političkih struktura, ali o SPC koja je, vjerujem, bila presudna da se i taj heterogeni politički krug ujedini u frontu protiv Đukanovića. Znači, Milatović je pobijedio uz podršku većine od 2020., donekle ojačane zbog tzv. institucionalne prednosti.
U vrijeme vladavine te većine Crna Gora je dobila najnegativnije izvještaje EK, prijetnje o suspenziji pregovora, a faktički se niko u vlastima i ne bavi više ozbiljno evropskim integracijama, dok utjecaj j EU i SAD bilježi značajan pad, a raste utjecaj Srbije, direktno ili kroz SPC, a posredno možemo pretpostaviti i Rusije. Treba se podsjetiti, jer se neke stvari zbog tekuće dinamike prebrzo zaboravljaju, koliko je CRna Gora kasnila u uvođenju sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, upravo u vrijeme kad je utjecajan ministar u tzv. apostolskoj Vladi Zdravka Krivokapića bio Jakov Milatović. Također, do danas nisu uspostavljeni mehanizmi praćenja primjene tih sankcija, što se ne može okarakterizirati kao izraz iskrene posvećenosti Crne Gore ovim mjerama EU sa kojima se retorički usklađuje.
Činjenica da je slavlje Milatovićevih pristalica širom države pratila ikonografija koja je uključila dominantne ili isključive srpske zastave i neke kontroverzne srpske pjesme itd, uz velika okupljanja oko hramova SPC, ukazuje da su za te pristalice ovi izbori, ipak, imali i snažnu identitetsku potku i da su tom pozicioniranju Đukanovića više zamjerali nego njegovom kleptokratskom pristupu vladavini tokom više decenija.
Da postoji određeno podozrenje i od susjeda ukazuje i to što je od zvaničnika Milatović tokom kampanje dobio javnu podršku samo od Dodika, a upravo su i prve čestitke iz regije stigle od Dodika, Željke Cvijanović i Vučića, što dalje potvrđuje percepciju jakih veza Srbije i RS sa novim strukturama u Crnoj Gori, ali i distance onih država čije manjinske zajednice žive u Crnoj Gori.
Dalje, u dijelu vanjsko-političkog kursa, iako predsjednik nema velike ovlasti ne treba zanemariti činjenicu da pokret Evropa sad, koji je kandidirao Milatovića, ima dinamičan rast, te da će ovi rezultati izbora biti vjetar u leđa toj stranci koja je uspjela dobiti predsjednika iz vanparlamentarne pozicije i da može sasvim izvjesno, kako sada stvari stoje, računati i na premijera. U tom kontekstu, a imajući u vidu stavove Milatovića, kao i rukovodstva te stranke, u Crnoj Gori više neće biti, na primjer, prepreka da se priključi inicijativi Otvoreni Balkan koja izaziva oprečna mišljenja, kako u dijelu političke tako i ekonomske dimenzije jer se radi o pristupu "ekonomija bez vladavine prava" a takvi aranžmani nisu dobri za male države poput Crne Gore. – komentira Daliborka Uljarević dodajući kako ostaje za vidjeti koliko će NATO imati povjerenja u nove vlasti, s obzirom da na utjecajne članove rukovodstva Milatovićeve stranke koji su se, kako kaže, protivili ovom članstvu, ali i činjenicu da se on sam u svojim izlaganjima nije mnogo određivao oko NATO-a.
Zanimati će vas i ovo:
Jesu li nedjeljni predsjednički izbori skinuli mrenu s jednog crnogorskog oka?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....