Plenković se hvali da je prosječna plaća prešla 7000 kuna, a statistika skriva ono najvažnije. Evo kolika bi zapravo trebala biti primanja

Hvalisanjem kako je prosječna plaća u Hrvatskoj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, upravo u njegovu mandatu po prvi put u povijesti prešla 7000 kuna neto, premijer Andrej Plenković mnoge je većinske i „ispodprosječne“ Hrvate efektno bocnuo u živac, piše Slobodna Dalmacija.

Premda premijer tvrdi da su tom rastu primarno pomogle njegova porezna reforma i državna pomoć gospodarstvu za vrijeme pandemije, svakom realnom je jasno da je ta prosječna „sarma“ mnogima u zadnjoj godini na tanjuru bila itekako rijetka: sočnije meso nego prije jeli su uglavnom brojni menadžeri, medicinari te zaposleni i novozaposleni u javnom sektoru, kojih je usprkos pandemiji na proračunu puno više nego prije nje.

Ima, istinabog, i djelatnosti koje su i u epidemiji financijski cvale i kvasale, poput IT sektora, pa i one itekako dižu statistički prosjek. Za realan prikaz stvarnog života građana u Lijepoj našoj puno je, međutim, relevantnija medijalna plaća: ona za veljaču 2021. iznosila je 5791 kunu, a to znači da je polovica zaposlenih u zemlji imala manju, a polovica veću plaću od toga iznosa.

Nezgodna okolnost po Plenkovića je i što je razina prosječnih plaća u cijeloj regiji u 2020. godini bilježila rast, usprkos pandemiji i njezinom utjecaju na obujam poslovanja. Analiza agencije Anadolija pokazuje kako je u 2020. godini Srbija s prosječnom plaćom nešto malo većom od 512 eura po prvi put pretekla Bosnu i Hercegovinu. Premda je i ona zabilježila jedan od značajnijih porasta kad je u pitanju prosječna plaća, najniža prosječna primanja u regiji ima Sjeverna Makedonija (455 eura), a najveća Slovenija (1.200 eura).

Uzme li se u obzir rast hrvatske prosječne neto plaće u odnosu na 2019. godinu, najsnažniji nominalni skok bilježi se u kategoriji Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, prema RBA analitičarima. Drugi po porastu prosječne plaće su zaposleni u javnoj upravi i u sektoru obrane, potom u informacijama i komunikacijama, te naposljetku obrazovanju. S druge strane, najsnažniji godišnji pad nominalnih neto plaća u 2020. utvrđen je u uslužnome sektoru, i to ponajvećma u kategorijama djelatnosti smještaja te pripreme i posluživanja hrane.     

Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u Hrvatskoj na razini 2020. godine isplaćena je u bankarstvu, financijskim djelatnostima i sektoru osiguranja, te iznosi 9.329 kuna.

Statistika je oduvijek kao bikini: puno otkriva, ali istodobno i sakriva najodsudnije detalje. Na primjer, porast troškova života i inflaciju koja raste, ali je u Hrvatskoj nitko naglas ne spominje. Zato je puno važnija stvar od statistike projekcija kolika bi prosječan hrvatski zaposlenik trebao imati mjesečna primanja za iole dostojanstven život. Nedavno je Novi sindikat predstavio metodologiju na kojoj su europski sindikalci radili šest godina: primjenjujući je na Hrvatsku, došli su do iznosa od 1377 eura neto plaće kojom bi se mogle pokriti sve temeljne potrebe - stan, režije, hrana, školovanje, odjeća, obuća, pristup zdravstvu, prometu i godišnji odmor.  

Dakle, iznos od 10.434 kune predstavlja, ne idealnu, nego hrvatsku plaću za život bez akutnog stresa, koja nudi tek podmirenje najvitalnijih životnih potreba. Medijalna hrvatska plaća, podsjetimo, iznosi 5791 kunu. Shodno tome, Hrvatska, ponosna članica EU-a, tek je na pola puta do egzistencijalne sreće većine svojih građana: mnogima mjesečni pokrivač ne dosegne ni do struka, a kamoli da im pokriva ozeble noge, piše Slobodna Dalmacija.