Ne zna se je li to zbog klime, dobrog standarda stanovništva ili urednog zdravstvenog kartona, no statistički podaci pokazuju kako se u Dubrovniku najmanje boluje.
U usporedbi s drugim Područnim službama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, upravo je dubrovačka lani imala najnižu stopu bolovanja, a na dnu ljestvice privremeno nesposobnih za rad 'pretekla' je Viroviticu koja je najnižu stopu imala 2020. godina.
I sve to u vrijeme kad se naveliko raspravlja o tome kako građani RH, prema podacima HZZO-a, obaraju rekord u danima bolovanja – 'natukli' su ih više od 20 milijuna. U prosjeku, dnevno je na bolovanju bilo oko 33 tisuće ljudi.
Trošak bolovanja pao
Gledano po gradovima, najviše su bolovanja otvarali Riječani, gdje je svaki zaposleni lani bolovao prosječno 14 dana, a viceprvak u izostancima s posla bio je Zagreb. Državu i poslodavce bolovanja su stajala 3 milijarde kuna, s tim da je broj bolovanja na teret poslodavca lani porastao za 2,3 milijuna dana u usporedbi s godinom ranije.
Iako su po stopi bolovanja uzorni fenjeraši, evidencija središnjice HZZO-a u dubrovačkoh podružnici ukazuje na porast vremena provedenog 'izvan stroja', kao i porast dnevno bolesnih osiguranika.
- U 2020. godini na području koje obuhvaća Područna služba HZZO-a u Dubrovniku bilo je ukupno 418.040 dana privremene nesposobnosti za rad, dok je dnevno bolesnih u prosjeku bilo 1.331. Prošle godine na istom je području zabilježeno ukupno 450.217 dana privremene nesposobnosti za rad, dok je dnevno bolesnih bilo u prosjeku 1.438 – istaknuli su iz HZZO-a.
Istodobno se trošak naknade zbog privremene nesposobnosti za rad u Područnoj službi Dubrovnik u 2021. godini snizio: minule godine iznosio je 40.795.774,26 kuna, a u 2020. godini 41.713.315,08 kuna.
Je li korona Dubrovčanima bila najčešći uzrok privremene nesposobnosti za rad, iz HZZO-a nam nisu mogli decidirano reći:
- Teško je tvrditi kako je covid-19 bio najčešći uzrok odlaska na bolovanje jer se ta bolest prikazivala raznim kliničkim slikama, pa tako i raznim dijagnozama prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) pri otvaranju bolovanja. Ipak, možemo zaključiti da su osiguranici u Dubrovniku najčešće u 2021. koristili bolovanje zbog respiratornih bolesti, bolesti mišićno-koštanog sustava, duševnih poremećaja i zloćudnih bolesti – naglašavaju iz HZZO-a i otkrivaju kako je od ukupne stope bolovanja u Područnoj službi Dubrovnik gotovo podjednako išlo na teret pravnih i fizičkih osoba za bolovanja u trajanju od 42 dana, te onih na na teret HZZO-a. Značajan udio odnosio se, osim na bolest, i na njegu i pratnju, te su značajno zastupljena bila i bolovanja na teret HZZO-a zbog komplikacije u vezi trudnoće.
Što su otkrili kontrolori?
Je li u proteklim pandemijskim godinama bilo nepravilnosti, sumnjivih bolovanja i neopravdanih izostanaka Dubrovčana s posla, pitali smo središnjicu HZZO-a:
- Kontinuirano provodimo redovne i izvanredne kontrole bolovanja, no nisu utvrđena neopravdana bolovanja. U pravilu izabrani doktori utvrđuju početak bolovanja ispravno, problem nastaje u duljini trajanja bolovanja, odnosno postojanju medicinske indikacije za određeno trajanje bolovanja. Naime, prema odredbama zakonskih akata, početak i duljinu trajanja bolovanja utvrđuje izabrani doktor. Izabrani doktor utvrđuje duljinu trajanja bolovanja ovisno o vrsti bolesti koja utječe na privremenu nesposobnost osiguranika u skladu s utvrđenom medicinskom indikacijom. Ako nema elemenata za daljnjim bolovanjem pri kompenziranom kliničkom statusu, bolovanje je izabrani doktor dužan i pravovremeno zatvoriti. U takvim slučajevima kontrolori HZZO-a predlažu izabranom doktoru zatvoriti bolovanje. Sankcije se najčešće izriču u slučajevima kada možebitno izabrani doktori učine propust pri poštivanju ugovornih obveza, primjerice u načinu vođenja medicinske dokumentacije – pojašnjavaju iz HZZO-a.
