Izraelski ministar financija, Bezalel Smotrich, je pronašao rješenje za krizu u Gazi. Naime, on je ovog tjedna izjavio da je "dobrovoljna migracija" Palestinaca u zemlje svijeta koje ih žele prihvatiti "pravo humanitarno rješenje" za opkoljenu enklavu i za regiju.
“Ćelija s malim područjem poput Pojasa Gaze bez prirodnih resursa i neovisnih izvora egzistencije nema šanse dugo egzistirati samostalno, ekonomski i politički u tako visokoj gustoći. Prihvat izbjeglica od strane zemalja svijeta koje stvarno žele njihov najbolji interes, uz podršku i izdašnu financijsku pomoć međunarodne zajednice i unutar države Izrael, jedino je rješenje koje će okončati patnju i bol Židova i Arapa podjednako. Država Izrael više se neće moći pomiriti s postojanjem neovisnog entiteta u Gazi", rekao je Smotrich.
Ovakvi komentari sugeriraju da je prvotni plan Netanyahuove vlade, čiji je čelnik navodno lobirao kod europskih čelnika da mu pomognu uvjeriti egipatskog predsjednika da primi 2,3 milijuna izbjeglica iz Gaze te ih smjesti u Sinajsku pustinju u "šatorske gradove", naišao na čvrst otpor. Podsjećamo, Izraelsko Ministarstvo obavještajnih poslova također je dalo prijedlog za "evakuaciju" svih Palestinaca iz Gaze u Egipat.
U svakom slučaju, izraelski režim marljivo i intenzivno radi na tome Pojas Gaze učine nemogućim za život njenog stanovništva. Tako je premijerov kabinet izvijestio da oko 1.700.000 stanovnika Gaze (od ukupne populacije od 2,2 milijuna; dakle 77 posto) više ne može živjeti u svojim domovima, bilo zato što su raseljeni ili zato što su im domovi devastirani. Prema podacima UN-a, više od 45 posto kuća u Pojasu Gaze dosad je uništeno ili teško oštećeno u izraelskim napadima.
Prema podacima do 10. studenog, u sjevernoj Gazi je dosad ubijeno 7.142, a u južnoj - gdje izraelska vlada govori Palestincima da se sklone jer je tamo "sigurno" - 3.676. Dakle, (samo) duplo manje. Više od 74 posto od 11.078 ubijenih su djeca, žene i starci.
Gledajući ove brojke, nameće se pitanje: Koja je uopće (stvarna) misija Izraela u Gazi? Pa, ako bismo uvažili riječi samih izraelskih vojnika, to je "okupacija, deportacija, naseljavanje". Ako je tome zaista tako, onda je mnogo lakše objasniti zašto IDF podiže izraelske zastave u Palestinskom parlamentu (kojeg su potom raznijeli), sjedištu vojne policije u Gazi ili samoj bolnici Al-Shifa. Ili, recimo, zbog čega su izraelske trupe demolirale spomenik posvećen pokojnom palestinskom predsjedniku Yasseru Arafatu; dobitnika Nobelove nagrade za mir.
Doduše, možda je idealno objašnjenje ovih činidbi dao izraelski ministar poljoprivrede Avi Dichter. Naime, on je prošlog tjedna ležerno nazvao nasilno prisilno protjerivanje Palestinaca iz Pojasa Gaze "Nakbom 2023.", referirajući se na ono što Arapi zovu i "Katastrofom" iz 1948., kada je 700.000 Palestinaca (oko 80 posto onih koji su živjeli na zemlji koja se onda prozvala "Izrael") etnički očišćeno sa svojih ognjišta, a do 15.000 ih je ubijeno.
“Sada objavljujemo Gaza Nakbu. S operativne točke gledišta, ne postoji način da se vodi rat , kao što IDF nastoji učiniti u Gazi, s masama između tenkova i vojnika”, objasnio je Dichter. Na ponovno pitanje voditelja je li ovo bila “Gaza Nakba”, ovaj član sigurnosnog kabineta odgovara da je “Gaza Nakba 2023." te da će "tako to završiti". Upitan znači li to da stanovnicima grada Gaze neće biti dopušten povratak, ministar kaže: "Ne znam kako će se to dogoditi budući da je grad Gaza jedna trećina Pojasa. Polovica stanovništva zemlje, ali trećina teritorija."
U jednom dokumentarcu novijeg datuma izraelski vojnici, koji su sudjelovali u Nakbi, otkrivaju kako ta cionistička praksa izgleda.
"Kuća po kuća, razneseš jednu, pa ideš do iduće ... (Unutra su bili) muškarci, žene i djeca. Ranjeni, naravno. Ubacivali smo im eksplozive ... Želite da kažem da nismo pucali (na njih)? Pucali smo!"
"Bio sam toliko šokiran onime što vidim da sam skoro zaplakao. Tko je (od nas) vidio na desetke žrtava ranije? Žene i djeca su razneseni u paramparčad granatama ubačenima u kuće. Bilo je užasno ... Obitelj sjedi u sobi, ti ubaciš granatu. Ona ih raznese u komadiće. Što smo mogli? Ubaciš pola kilograma eksploziva u malu kuću s obitelji unutra ... Mislite da se netko ikada može oporaviti od takvog prizora?"
"Tada sam rekao: Nema ograničenja! Raznesite što više kuća možete i ubijte svakoga tko puca. Imali smo 28 bombi. Stavili smo ih u kuće ... i raznijeli sve unutra ... Odmah poslije eksplozije, dok su bili još u šoku, ušao bi unutra i pucao u svim smjerovima."
"Događaji u Tanturi bili su neizrecivo užasni. Tantura je bila bogato selo s prelijepim kućama. Njegovi ljudi su živjeli kao Europljani. Žene su nosile prekrasnu odjeću. Jedan izraelski vojnik je silovao 16-ogodišnju djevojčicu tamo. Shvaćate? Događaji tamo su bili grozni. Bio je vojnik s nama, umro je, ali je bio divljak. Samo je skupljao ljude u kaveze i ubijao ih. Stavljao bi željezne žice oko njih. Vojnici bi okupili sve muškarce i posjeli ih. Jedan vojnik je došao i zapucao iz automatske puške. Čak je mijenjao i spremnike metaka ... To se držalo u visokoj tajnosti. Neki vojnici su uzeli bacač plamena, hvatali stanovnike i palili ih. Bilo je grozno. Bilo je zabranjeno pričati o tome ili spominjati ikome. Jer bi to bio veliki skandal."
Svakako, čini se da je izraelska politika etničkog čišćenja ostala postojana i kroz nadolazeća desetljeća. "Stvaranje teške humanitarne krize u Gazi nužno je sredstvo za postizanje cilja. Gaza će postati mjesto gdje nijedno ljudsko biće ne može postojati", napisao je general bojnik Giora Eiland u jednim izraelskim novinama.
Sličan svjetonazor je bio predstavljen i čitateljima New Yorkera, u nedavnom intervjuu s Daniellom Weiss, predvodnicom pokreta za izgradnju ilegalnih izraelskih naselja na palestinskoj zemlji. Weiss je otvoreno i bez pardona izjavila da podržava apartheid, da ne vjeruje da bi Palestinci trebali imati ikakav suverenitet bilo gdje, da ne bi trebali imati pravo glasa, da želi da stanovništvo Gaze bude zamijenjeno izraelskim naseljima i da je ne uznemiruje ubijanje djece u Gazi, jer osjeća da se to radi u interesu izraelske djece.
Upitana gdje bi Palestinci u Gazi trebali ići, Weiss je odgovorila: "Na Sinaj, u Egipat, u Tursku." Kada je novinarka primijetila da Palestinci nisu Egipćani ili Turci, Izraelka je kazala da "Ukrajinci nisu Francuzi, ali kada je počeo rat otišli su u mnoge zemlje".
Na pitanje: "Kada vidite palestinsku djecu kako umiru, kakva je vaša emocionalna reakcija kao ljudskog bića?", Weiss odgovara: "Slijedim veoma bazičan ljudski zakon prirode. Moja djeca su ispred djece neprijatelja i točka. Oni su prvi. Djeca su mi prva." Suočena s pitanjem smatra li da ljudska prava nisu univerzalna i da se ne bi trebala jednako primjenjivati na sve, Židovka je odgovorila "Tako je".
Ali izjava koja je možda najviše otkrila bila je njezino (potpuno istinito) objašnjenje o tome što pokreće izraelski pritisak prema kolonizaciji palestinske zemlje. "U Izraelu postoji velika podrška za naselja i to je razlog zašto toliko godina postoje desničarske vlade. Svijet, posebno Sjedinjene Države, misle da postoji opcija za palestinsku državu, i, ako nastavimo graditi zajednice, onda ćemo blokirati opciju za palestinsku državu. Mi želimo zatvoriti opciju za palestinsku državu, a svijet želi ostaviti opciju otvorenom. To je vrlo jednostavna stvar za razumjeti."
Ovakve stvari se događaju godinama. Izraelci su se već, praktički, marinirali u samopotvrđujućoj komori odjeka cionističke ideologije koja dehumanizira Palestince i normalizira ugnjetavanje i zlostavljanje. Mnogi od njih više ne razmišljaju dvaput prije nego izreknu stvari zbog kojih bi Izrael mogao izgledati loše na svjetskoj pozornici, jer za njih je to samo standardni status quo način gledanja na stvari.
Tako je 2021. doseljenik iz New Yorka po imenu Yaakov Fauci dospio na svjetske naslovnice zbog svog iskrenog sučeljavanja s palestinskom obitelji čiji je dom došao oteti. Američki Židov, očito potpuno svjestan da ga se snima, jednostavno je odgovorio na pritužbe obitelji da im krade dom tako što im je besramno rekao: "Ako ga ja ne ukradem, netko drugi će ga ukrasti."
Stvar je u tome da nije lagao. Istinito je opisao uvredljivu dinamiku aparthejdskog Izraela gdje su Palestinci prisiljeni napustiti svoje domove kako bi Jeruzalem uspješno provodio zacrtani plan etničke demografije, koji je opisala Daniella Weiss. Da je Fauci bio obučeni propagandist izraelske vlade, nikada ne bi davao takve komentare pred kamerama. Ali, budući da je bio samo cionizmom indoktriniran član izraelske javnosti, nije vidio naročitog razloga da drži jezik za zubima.
Međutim, i među samim članovima Netanyahuova kabineta ima onih koji se otvoreno hvale etničkim čišćenjem. Tako je ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir, prilikom uspostavljanja jednog od mnogih ilegalnih naselja na Zapadnoj obali, poručio: "Moramo ovdje imati čitavo naselje. I ne samo ovdje nego na svim brdima ovdje oko nas. Moramo naseliti Izrael. Uz to, trebamo vojnu operaciju (u kojoj ćemo) rušiti zgrade i ubijati teroriste. Ne samo jednog ili dva, već desetke i stotine, a ako treba i tisuće! Jer je to jedini način za osnažiti kontrolu i donijeti sigurnost stanovnicima. Povrh svega, tako ćemo ispuniti veliku svrhu: Zemlja Izraela ljudima Izraela!"
Kako bi se ova "velika svrha" ostvarila, izraelski bageri ruše škole, buldožeri satiru polja maslina, a miješalice lijevaju cement u izvore vode.
Što iduće čeka stanovnike Gaze? Pa, s obzirom na to da je Izrael sada počeo bacati letke i na južnu Gazu - dobronamjerno savjetujući palestinskim civilima da napuste gradove na istočnom rubu Khan Younisa, jer bi u suprotnom mogli "dovesti svoje živote u opasnost" - očito ništa dobro. Naime, Jeruzalem sada vjeruje da su se borci Hamasa prebacili na jug Gaze te će IDF uskoro svoje "obrambene" operacije prebaciti tamo.
Gdje bi se Palestinci sada trebali skloniti? Ako će poslušati izraelski režim - bilo gdje van svoje djedovine. Dokad? Riječima izraelskog premijera: "Nisam na to postavio raspored jer može potrajati više vremena."
Čitaj: "Zauvijek."