Posavec nije prvi političar kojemu su hrvatski birači preko noći oprostili ‘umočenost‘ u afere: što više kaznenih prijava, to više uspjeha na izborima?!

Otkako je USKOK priveo Matiju Posavca, prošlo je manje od tri mjeseca. Međimurski župan primio je mito od deset tisuća kuna kako bi jednog svojeg pajdaša zaposlio na direktorsku poziciju u Županijskoj upravi za ceste. Posavec je sve priznao, dao ostavku, izišao iz pritvora, pokajao se za svoje grijehe i – ponovno se kandidirao, piše Slobodna Dalmacija.

U nedjelju na izborima pomeo je konkurenciju osvojivši rekordnih 78,1 posto glasova. Što je u postotku više nego je ikad prije osvojio u prvom krugu, u zlatnom dobu vladavine kada mu USKOK još nije bio za petama.

– U Hrvatskoj ne postoji standard da se političari s kaznenom prijavom smatraju politički mrtvima. To je više puta dokazano na Milanu Bandiću, koji je imao more afera i koji je svaki put uvjerljivo biran za zagrebačkoga gradonačelnika. Sve dok nakon potresa nije postalo jasno da on više operativno ne može voditi grad – ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju poznati splitski stručnjak za politički marketing Jerko Trogrlić.

Što se Posavca tiče, nakon što je uhvaćen da "kokošari" za 10 tisuća kuna, on je dao ostavku, izišao pred građane i dobio novi politički legitimitet.

– Njegov slučaj je u nacionalnim medijima privukao veliku pažnju, i riječ je doista o ponašanju koje nije prihvatljivo, ali je relativno benigno u odnosu na ono što građani misle da se i inače događa iza kulisa politike. Oni očito i očekuju od ljudi na takvim pozicijama da zapošljavaju ljude, a deset tisuća kuna očito se ne smatra iznosom zbog kojeg bi se trebala okončati politička karijera. Posavec je uz to imao i povijest dobrog rada u Međimurskoj županiji i povijest podrške među građanima. Imao je veliki politički kapital, i to je sada iskoristio – analizira Trogrlić.

Nije, međutim, samo problem u malom iznosu mita koji je Posavec primio. Bandića se teretilo za milijune pa su ga ljudi ipak birali. SDP-ovca Vinka Grgića USKOK je u okviru afere "Janaf" osumnjičio da je ugovorio sto tisuća kuna mita kako bi Kreši Peteku iz tvrtke "Elektrocentar Petek" sredio posao s reciklažnim dvorištem i solarnom elektranom. Grgić je proveo devedeset dana u Remetincu, i kao nezavisni kandidat rasturio na svibanjskim lokalnim izborima u Novoj Gradišci, dobivši u prvom krugu 61,66 posto glasova.

Iz zatvora na izbore model je kojim se 2017. poslužio i Ivan Čehok u Varaždinu. Andro Vlahušić vjerojatno bi i danas bio gradonačelnik Dubrovnika da Sabor nije usvojio zakon kojim se osobama pravomoćno osuđenima zabranjuje kandidatura na izborima.

– Uz to što nemamo germanske ili skandinavske standarde, i što građani od političara ne traže krajnje poštenje, prevladava neka vrsta sebičnosti svakog pojedinog birača, koji se pita "gdje sam tu ja". Ta logika se ne odnosi samo na sela, općine i ruralne sredine, to smo imali i u našoj najurbanijoj sredini, u Zagrebu, gdje je veliki broj ljudi imao zaposlenje u Holdingu, ili je imao pravo na besplatan vrtić, ili na mjeru majke odgojiteljice. Bandić je kroz tu široku mrežu podupiratelja pogodio interese velikog broja ljudi, koje nije nužno briga zašto se u Zagrebu nije izgradio metro ili zašto su ceste pune rupa. Jedino je bilo važno da im troškovi života jednokratno budu manji – upozorava Trogrlić.

Današnji populisti, prema njegovim riječima, mahom idu upravo u tom smjeru: sve je manje, tvrdi Trogrlić, odluka koje nose reputacijski trošak, a zapravo su dobre, a sve više povlađivanja široj javnosti. Prevladava percepcija da onaj koji je na vlasti treba rješavati privatne probleme, ne javne.

Jedna scena bolje od bilo čega opisuje ovaj refleks. Kada je bivša kninska gradonačelnica Josipa Rimac uhićena zbog korupcijske afere vezane uz vjetroelektrane, novinari su otišli u Vodice, gdje se nalazi njezina obiteljska kuća, i pitali kakva je friško uhićena bila susjeda. Jedna Vodičanka svoje je razočaranje sažela u jednoj rečenici:

– Uvijek smo se pozdravljale, rekla mi je da će mi sina zaposliti i nikad nije.

U prvom planu nisu bili ni milijuni zamračeni u mutnom poslu s vjetroelektranama, ni sve kaznene prijave, ni USKOK-ova hapšenja, ni varanje države. Nego banalna činjenica da je nekog obećala negdje zaposliti. A nije to učinila.