Preko 50.000 Hrvata umire od nervoze čekajući presudu suda koja bi im mogla vratiti milijarde. Anita Perkov Kalebota: ‘Stisnuto mi je grlo, ne mogu jesti...‘

Preko 50.000 obitelji koje su imali kredite u švicarcima s nestrpljenjem čeka finale današnje sjednice Vrhovnog suda na kojoj bi suci trebali nastaviti raspravu o pitanju imaju li pravo na obeštećenje građani koji su konvertirali kredite iz švicarskog franka u euro, piše Slobodna Dalmacija.

U Udruzi Franak očekuju pozitivnu odluku Vrhovnog suda, te tvrde da bi sve suprotno bilo moralno, pravno i ljudsko posrnuće sudaca. Nervoza je sve veća, pa su na Facebook stranice udruge admini objavili kako ni oni još ništa ne znaju...

Ljudi su na iglama, a kako i ne bi bili kad se špekulira podatkom da bi, ako Vrhovni sud presudi u korist oštećenih građana, građanima koji su imali kredite u švicarcima, banke trebale isplatiti između 20 i 25 milijardi kuna.

Jedna od onih koja s nestrpljenjem čeka sudsku odluku je splitsko-šibenska obitelj Kalebota: roditelji Anita i Srđan, te njihova dva sina Mihael i Lucian. Njihova borba s bankama oko švicarca je potresna, dva kredita su imali, a podigli su ih taman kad su nakon fakulteta zasnivali obitelj.

- Već je 13. prosinca trebala biti odluka pa je odgođena za danas. Još čekamo. Nadamo se da će biti danas. Baš smo svi u stresu, meni je stisnuto grlo, nisam još danas uspila pojesti... - kazala nam je Anita Perkov Kalebota, splitska srednjoškolska profesorica rodom iz Šibenika. Ona i suprug jako su angažirani u Udruzi Franak.

Anita Perkov Kalebota
 

Saša Burić/Cropix

Anita je poslala i emotivnu poruku svoje obitelji sucima Vrhovnog suda, a uz njezinu dozvolu je prenosimo u nastavku:

- Naša životna priča o švicarskom franku započinje 2005. godine kada smo kupili auto a potom i 2007. godine stan u švicarskim francima. Što se događalo s mjesečnim anuitetima ne trebamo niti govoriti. Koliko nam se glavnica podigla, to možete i pretpostaviti. Ono što je u tom trenutku postalo najvažnije je kako uskladiti mjesečna primanja i mjesečne obveze. Kako nam je bilo zna svatko od vas pa i o tome nećemo puno govoriti.

O čemu zapravo želimo govoriti? Mi bismo govorili o krivnji. Jesmo li mi krivi što smo se po završetku fakultetskog obrazovanja odlučili zaposliti, vjenčati, kupiti auto i stan za potrebe obitelji koja je za nas svetinja? Jesu li bile pogrešne odluke što smo se nakon prvog djeteta odlučili na još jedno dijete iako je te 2012. godine bilo najteže? Jesmo li mi krivi što smo ta generacija kojoj roditelji nisu mogli kupiti automobile i stanove jer u vremenu kad su mogli nešto štedjeti za našu budućnost je bio rat? Da, bio je rat, mi smo ta generacija. Naši roditelji nisu mogli kupovati za svoju djecu druge, treće nekretnine jer su na prvim linijama bojišnice branili onaj jedini dom koji su imali. Nisu kupovali tvornice za 1 kunu nego su brojali kunu po kunu kako bi nam dali jesti. Tako smo mi živjeli! Jesmo li mi krivi što smo djeca običnih ljudi pa smo svoje stanove kupili na kredit? Jesmo li mi krivi što smo mislili da smo u svojoj domovini sigurni i da nam može biti lijepo? Jesmo li mi krivi što još uvijek to vjerujemo pa smo ostali ovdje živjeti?

Vrhovni sude, zajamčite sigurnost za našu obitelj i još 55000 obitelji! Donesite odluku kojom ćete nam vratiti vjeru u pravnu sigurnost i nadu u mirniji život. Skinite nam omču s vrata! - poručili su Mihael, Lucian, Anita i Srđan Kalebota.