Jovica Stanišić (72) i Frenki Simatović (73), ratni čelnici srbijanske Službe državne bezbjednosti i bliski suradnici Slobodana Miloševića i vrha JNA, osuđeni su danas u Haagu na po 15 godina zatvora.
Međunarodni mehanizam za kaznene sudove kao nasljednik Mađunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju ukinuo je prvostupanjsku presudu kojom je ovaj dvojac prije dvije godine osuđen na po 12 godina zatvora, ali isključivo za zločine koje su se zbili na području Bosanskog Šamca, piše Slobodna Dalmacija.
Najnovijom presudom oni su navedeni dijelom udruženog zločinačkog pothvata (UZP) na području šest općina u BiH (Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Trnovu, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu), ali i u Republici Hrvatskoj, gdje je utvrđena njihova odgovornost za likvidaciju Marije Senaši.
Brutalna ubojstva
U studenom 1991. godine okupatori predvođeni Željkom Ražnatovićem Arkanom okupili su 12 Hrvata i Mađara iz Erduta i Dalj Planine, a zatim ih prevezli u Erdut u tzv. istražni centar, gdje je sutradan pogubljeno svih 12 ljudi. Osam od 12 žrtava pronađeno je u slavonskom selu Ćelije, jedna na planini iznad Dalj Planine, a troje u jednom bunaru u Borovu.
Nekoliko dana poslije uhićena su i pogubljena još tri civila, od kojih je jedan rođak Mađara ubijenih prethodnih dana, jer se usudio raspitati se o sudbini deportiranih. U prosincu je uhićeno i pogubljeno još nekoliko osoba.
Brutalna ubojstva nastavljena su i u veljači 1992. godine.
Marija Senaši, rođena 1937. godine, u srpnju 1992. godine otišla se raspitati o sudbini likvidiranih članova svoje obitelji, ali je i sama ubijena, a njezino tijelo je poslije pronađeno na dnu napuštenog bunara u Dalj Planini.
Svake godine mađarska zajednica u Slavoniji obilježavala je smrt svojih članova, nadajući se da bi odgovorni mogli jednog dana i kazneno odgovarati. To su konačno, barem djelomično, dočekali ove srijede u Haagu.
- Sva naselja općine pretrpjela su rat, posvuda je bilo smrtnih slučajeva, obitelji su uništene, ova rana je zauvijek obilježila našu zajednicu - rekao je na jednoj od komemoracija predsjednik Kulturno-umjetničkog društva "Petőfi Sándor" Dalj Planina Imre Hugyik.
Drugostupanjska presuda Stanišiću i Simatoviću pomalo je i neočekivana. Mišljenja pravnih stručnjaka, neovisno s koje strane dolazili, išla su u smjeru da će prvostupanjska presuda biti potvrđena, ali ne i da će se UZP, a samim time i odgovornost vrha Srbije, proširiti diljem BiH, pa i na Hrvatsku.
- Mi se 30 godina mučimo s dokazivanjem sudjelovanja Srbije u agresiji na BiH. Postoje presude koje o tome govore, ali ovo je presuda za direktno sudjelovanje državljana Srbije, najodgovornijih ljudi iz državne sigurnosti koji su presuđeni konačnom presudom.
Zadovoljstvo presudom
Kazna je 15 godina, ali to je najmanje bitno. Bitno je ono za šta su presuđeni, za udruženi zločinački pothvat i sve one općine za koje su terećeni. SDB Srbije je bila involvirana u rat u BiH – komentirao je presudu u Haagu Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
Zadovoljstvo nije mogla skriti ni predsjednica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić.
- Najvažnija nam je presuda za udruženi zločinački pothvat. Mi znamo da je Srbija odgovorna, ali ova presuda je to potvrdila. Mislim da ova presuda ulazi u povijest, da više nikada niko ne može kazati drugačije. Ne postoji ni jedna gumica koja može izbrisati sve što se događalo devedesetih godina.
Genocid je, nažalost, presuđen samo za Srebrenicu, ali i ove općine Šamac, Doboj, Bijeljina i druge... sada je potvrđeno da je u njima izvršen udruženi zločinački pothvat uz sudjelovanje Srbije. Žrtve na ovome neće stati. Naši odvjetnici su uspjeli presuditi jednoj Nizozemskoj, a sad ćemo tražiti pravdu i od Srbije i od RS – komentirala je Subašić.
Jovica Stanišić presudu je dočekao u sudnici, dok je Simatović sve pratio iz pritvorske jedinice UN-a u Haagu. Prvi je do sada u pritvoru proveo sedam, a drugi osam godina i po računici haaške odvjetnice Vasvije Vidović iza rešeteka im ostaju još dvije, odnosno tri godine. Reakcije obojice bile su posve hladne dok im je presudu čitala Graciela Gatti Santana, predsjednica MMKS-a i predsjedavajuća sudskog vijeća.
- Stanišić i Simatović proglašeni su krivim za nehumana djela, prisilno premještanje i progon kao zločine protiv čovječnosti počinjene u vezi zauzimanja Bijeljine, Doboja, Sanskog Mosta.
Krivi su i za ubojstva, kršenje zakona ili običaja ratovanja, kao i deportaciju i progon u vezi sa zauzimanjem Zvornika, Bosanskog Šamca, Trnova i Sanskog Mosta u BiH te na Daljskoj planini u Hrvatskoj – pojasnila je sutkinja, dodajući kako je Žalbeno vijeće uvažilo navode Tužiteljstva i zaključilo da je SDB Srbije plaćao "arkanovce" (Srpsku dobrovoljačku gardu) koji su činili ubojstva.
Uklanjanje nesrba
- Tužiteljstvo je eliminiralo svaku sumnju da je SDB plaćao ljude koji su vodili Srpsku dobrovoljačku gardu, isplaćivao značajne iznose novca i da su Stanišić i Simatović bili odgovorni za te isplate. Žalbeno vijeće je zaključilo da su dijelili namjeru promicanja zajedničkog zločinačkog plana za prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba s velikih područja Hrvatske i Bosne – bila je više nego jasna Santana.
U BiH i među Bošnjacima odmah je zavlada euforija zbog presude iz Haaga. U izjavi za Slobodnu Dalmaciju, Nevenka Tromp, bivša istražiteljica Haaškog suda, kazala je kako je još danima prije bila iznenađenje priličnom nezainteresiranošću vlasti i javnosti u Hrvatskoj oko ovog slučaja, inače zadnjeg kojim se Haag bavi.
Za samu odluku rekla je kako je ona ispunjenje onog što su godinama tražile žrtve u BiH, ali upozorila i na jedan nonsens:
- Ispada da su s obzirom na ranije presude Simatović i Stanšić jedini, uspavani jahači iz Beograda kada je u pitanju UZP. Miloševića se spominjalo u tom kontekstu u nekim presudama, ali posthumno i isto kao Franju Tuđmana.
S povijesnog gledišta opasno je da se sve svede na Radovana Karadžića i Ratka Mladića, odnosno da su se tako brojni zločini vršili lokalno na razini BiH i Republike Srpske. To vam je isto kao da se za ono što se zbiva u Ukrajini sutra proglasi odgovornim čelnike tzv. narodnih oblasti Luhansk i Doneck, ali ne i Vladimira Putina.
Očekivanja žrtava
Tromp je navela i kako se kroz tri deseteljeća mijenjao narativ očekivanja najvećih žrtava rata - Bošnjaka iz BiH, Hrvata iz Hrvatske i Alabanaca s Kosova. Počelo je s time da nema mira bez pravde, nastavilo se s raspravom koliko je pravde dovoljno, da bi se sada došlo do toga s koliko se nepravde može suočiti za nastavak (su)života.
Ipak, misli da je sada otvoren put obitelji žrtvava kako u BiH, tako i Hrvatskoj da od Srbije traže odštetu za smrt svojih najmilijih.
- Zločin je počinjen u ime države Srbije i to je stavlja na optuženičku klupu - zaključila je ova profesorica iz Haaga.
