Najnovije izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama utjecat će na sve vozače koji imaju određenu zdravstvenu dijagnozu i koriste neku terapiju lijekovima, ali i na njihove liječnike koji bi se trebali pretvoriti u policijske dojavljivače. Naime, u slučaju da pacijent zbog zdravstvenog stanja privremeno nije sposoban sigurno upravljati vozilom moraju mu izdati upozorenje da ne vozi, ali i obavijestiti policiju, piše Slobodna Dalmacija.
Obavijest o nesposobnosti za upravljanje vozilima bila bi upisana u Centralni zdravstveni informacijski sustav Republike Hrvatske, a vozači bi se morali pridržavati navedene obavijesti te ne upravljati vozilom. Obavijest će putem CEZIH-a biti dostavljena Ministarstvu unutarnjih poslova, čime bi se smanjilo administrativno opterećenje liječnika vezano uz slanje pisanih obavijesti MUP-u.
Ograničenja sposobnosti su prvenstveno vremenska od jedne do pet godina ili nalažu korištenje različitih pomagala za vid ili sluh ili prilagođeno vozilo. Kako je javno savjetovanje o izmjenama zakona završeno, obiteljski liječnici zamjeraju MUP-u da nije prihvatio niti jednu njihovu primjedbu.
Između ostalog Koordinacije hrvatske obiteljske medicine je predložila MUP-u da se izmjene formuliraju tako da liječnik upozori pacijenta da nije poželjno da vozi i to evidentiraju u zdravstvenom kartonu. Tako bi se pitanje poštivanja upozorenja temeljilo na osobnoj odgovornosti, a u slučaju prometne nesreće zbog navedenih zdravstvenih problema moglo bi se utvrditi je li upozorenje izdano.
- Na ovaj način kako je policija krenula u izmjenu zakona, potpuno se narušava odnos povjerenja između naših pacijenata i nas, a to je temelj svakog kvalitetnog odnosa s liječnikom. Nadalje, stavlja nas se u ulogu sudskih vještaka i očekuje od nas da na osnovu osobne procjene donesemo tako kompleksnu odluku koja se reflektira na niz životnih aspekata naših pacijenata - kaže nam liječnik obiteljske medicine iz Splita.
Problematičan je i popis bolesti koje utječu na sposobnost vožnje. Na prvom mjestu su starosne promjene koje utječu na vid koji gubi oštrinu. Posebno je stoga opasna vožnja u večernjim satima i noću.
Kod mlađih osoba su to bolesti organa vida koje nisu uspješno zaliječene, zatim bolesti organa sluha i ravnoteže. Na popisu rizičnih stanja su bolesti srca i krvnih žila, šećerne i bubrežne bolesti živčanog sustava, poremećaj spavanja i apneja.
Srčane aritmije sa sinkopom i epilepsija izazivaju poremećaje svijesti, a napad epilepsije izazivaju bljeskanja svjetala ili različiti zvukovi što su sve preduvjeti za oprez prilikom upravljanja vozilima. Kako ne bi ostali bez vozačke dozvole, osobe nakon srčanog ili moždanog udara moraju proći specijalističku obradu s ciljem procjene njihove daljnje sposobnosti upravljanja osobnim vozilom.
Tu je i niz oboljenja koja se liječe antidepresivima, antipsihoticima i srodnim lijekovima koji utječu na motoričke sposobnosti. Lijekovi za alergiju izazivaju pospanost te se također ne preporučuje upravljanje vozilima ako ih se uzima u većim dozama.
Ali, mnogi boluju od, primjerice, išijasa koji izaziva niz zdravstvenih problema koji mogu, ali i ne moraju utjecati na vožnju. Liječi se također medikamentima koji utječu na motoričke sposobnosti te time mogu otupiti reflekse.
Odredbama ovih izmjena zakona među pogođenijima bi se mogli naći upravo profesionalni vozači o čemu smo pitali jednog s više od 30 godina staža.
- O čemu pričamo, pa i ja i brojne moje kolege bolujemo od išijasa, iako se to ne priznaje kao profesionalno oboljenje. Te izmjene zakona kao da je pisao netko tko nema veze sa životom. Nađite mi profesionalnog vozača koji nema probleme s leđima i ja ću se sam odreći svoje vozačke dozvole.
Pa čim liječniku kažeš da te bole leđa ili noga, odgovori ti da je to od vožnje, ako zna čime se baviš. Kako onda išijas može bitna popisu bolesti zbog kojih bi se privremeno ograničila mogućnost vožnje.
Zar će u tom slučaju nama profesionalnim vozačima svaku put kada nas zaboli oduzeti pravo na rad. Pa u situacijama da me boli toliku da ne mogu voziti, sam idem na bolovanje jer nisam u stanju sjesti za volan.
Zatim, tko će stupnjevati kolika bol je potrebna ili dovoljna za zabranu. Ponekad s određenom razinom smetnje od išijasa možeš voziti osobni automobil, ali kamion ne možeš.
A prema predloženim izmjenama, zbog oboljenja, u ovom slučaju išijasa bi privremeno zabranili upravljanje vozilima svih kategorija. U toj situaciji profesionalnom vozaču se osporava pravo na rad zbog nečega što ti može, ali ne mora utjecati na sposobnost vožnje.
A da ne govorim o aspektu da u tom slučaju ne mogu sam ići na terapiju za išijas jer ne smijem sjesti za volan već bi se morao snalaziti za prijevoz i to dva tjedna koliko najmanje terapija traje. Ili ako me liječnik pošalje na snimanje CT-om ili magnetom pa me se upiše za godinu dana, jer su nam takve liste čekanja, zar bi ja trebao cijeli taj period biti bez prava da vozim da radim?
Što bi trebao, promijeniti zanimanje dok napravim sve nalaze? A da ne govorim o aspektu da komisije rijetko produžavaju bolovanje zbog manjih ili osrednjih smetnji kod lumboishialgije ili išijasa.
Tako vam komisija prekine bolovanje i vrati vas na posao, a vi ne možete raditi jer imate privremenu zabranu vožnje. Niz je tu apsurda zbog kojih će prisiliti vozače ili da lažu svojim liječnicima ili da idu privatno na pregled. Ima sigurno i onih koji će pokušati potkupiti liječnike, a sve zbog nedorečenosti zakona - nabrojio nam je niz manjkavosti postojećeg sustava.
Prema njemu, veći problem su taksi tvrtke u kojima su vozači bez kvalifikacije tj. sa položenom samo B kategorijom, nego profesionalni vozač s išijasom. Vozač dozvolu B kategorije dobije do 65 godine dok profesionalni vozač svoju mora produljivati svakih pet godina, naglašava naš sugovornik, piše Slobodna Dalmacija.