Rusija priprema novo balističko iznenađenje za Zapad: izrađuje svoju snažnu verziju ‘ubojice nosača zrakoplova‘. Evo o čemu se radi

Izvješća iz Rusije sugeriraju kako su uspjeli razviti balističke protubrodske rakete (ASBM) koje se još popularno nazivaju i 'ubojicom nosača zrakoplova', donosi Slobodna Dalmacija.

Projektil nazvan Zmeevik, što u prijevodu označava vrstu čvrste stijene - serpentin, mogao bi biti potencijalno snažno novo oružje Kremlja u njihovoj 'anti-access/area-denial' (A2/AD) strategiji koja uključuje različite obalne obrambene rakete i hipersonične protubrodske rakete u razvoju.

Poznati specijalizirani vojni portal The drive War zone poziva se na izvješće ruske državne novinske agencije TASS, koja pak prenosi informacije od izvora bliskih Ministarstvu obrane Rusije.

„Balistička raketa Zmeevik s hipersoničnom borbenom opremom razvija se dosta dugo. Bit će dizajnirana za uništavanje velikih površinskih ciljeva, prvenstveno nosača zrakoplova", potvrdio je ruski izvor agenciji.

Drugi sugovornik je dodao kako Zmeevik po svojim karakteristikama podsjeća na kineske projektile slične klase DF-21D i DF-26 s dometom leta do čak četiri tisuće kilometara.

Pojedinosti o trenutnom statusu razvoja Zmeevika ruska agencija i njezini izvori nisu otkrili, iako TASS tvrdi da se obratio tvrtki NPO Mašinostroenja za komentar, sugerirajući da je ta tvrtka vjerojatno odgovorna za dizajn i razvoj tog projektila. TASS nije dobio odgovor iz NPO-a, ali je važno napomenuti da oni proizvode i hipersonični protubrodski projektil Cirkon za površinske ratne brodove i podmornice, Avangard hipersonični projektil kojeg mogu nositi interkontinentalni balistički projektili (UR-100N UTTKh i Sarmat). Također ista tvrtka proizvodi obalni obrambeni sustav Bastion koji je naoružan supersoničnim raketama Oniks.

Iako nema detalja o vrsti lansirne platforme koju bi Zmeevik koristio, čini se da je vrlo vjerojatna mobilna šasija kamiona, kakvu koriste kineski ASBM i drugi ruski mobilni obalni obrambeni projektili.

The Drive War Zone o ovom je projektilu razgovarao i sa Dmitrijem Stefanovičem, znanstvenim suradnikom u Centru za međunarodnu sigurnost  IMEMO RAS.

"Čini se da je ovaj projekt doista bio u razvoju neko vrijeme, iako dosad nisu spominjana njegova testiranja, što, naravno, ne znači da se testiranje prototipa nije moglo dogoditi", rekao je Stefanovič dodajući kako je izrada brzih protubrodskih projektila u sovjetskoj tradiciji dobro poznata. No, Stefanović je ukazao i na neke nedostatke koncepta, barem što se tiče ruske mornarice.

“S obzirom na domet i brzinu, potreban je ozbiljan ISR (obavještajni podaci, nadzor i izviđanje) i mogućnosti ciljanja, kao i terminalno navođenje. Manevarska vozila za ponovni ulazak i hipersonična klizna vozila kao njihova podvrsta imaju savršenog smisla da budu primarna vrsta nosivosti u ovom slučaju, međutim, postoje očite praznine u ruskim ISR sposobnostima - smatra Stefanovič.

Terminalno navođenje se odnosi na bilo koji sistem navođenja koji je primarno ili isključivo aktivan tijekom terminalne faze koja nastupa neposredno prije nego što oružje udari u metu.

Stručnjak kaže kako bi jedna od opcija za Rusiju bila i korištenje njezinih sustava izvan horizonta (OTH) za upozoravanje i ciljanje, svemirskih senzora, kao i njezine flote pomorskih patrolnih zrakoplova dugog dometa. Za razliku od Kine, Rusija trenutačno nema rastuću flotu dugotrajnih bespilotnih letjelica na velikim visinama koje bi mogle pomoći u pronalaženju neprijateljskih flota i prenijeti informacije o ciljanju raketnim jedinicama, iako bi se i to moglo mijenjati u skoroj budućnosti.