Ruski oligarsi su ponovo u centru međunarodnih kontroverzi kako kriza između Rusije, Ukrajine i Zapada eskalira.
Nakon što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, Zapad je pooštrio sankcije ruskim bankama i mnogim pojedincima, koje zapadni mediji često opisuju kao Putinove "prijatelje". Pročitajte što su oligarsi, kako je nastao termin i zašto su mnogi ruski oligarsi sada pogođeni zapadnim sankcijama.
Riječ "oligarh" ima dugu povijest, ali je u moderno vrijeme dobila mnogo konkretnije značenje. Oligarh u tradicionalnom smislu jest član ili pristaša oligarhije - političkog sustava u kojem vlada mala grupa ljudi. Ali sada se najčešće koristi za označavanje grupe izuzetno bogatih Rusa koji su postali istaknuti poslije pada Sovjetskog Saveza 1991. godine, piše BBC, a prenosi Slobodna Dalmacija.
Riječ potječe od grčkog oligoi, što znači malo, i arkhein, što znači vladati. Razlikuje se od monarhije (vladavina jedne osobe, monos) ili demokracije (vladavina naroda, demos).
Dakle, oligarh može biti član vladajuće kaste koju od ostatka društva izdvaja njihova religija, srodstvo, prestiž, ekonomski status, pa čak i jezik. Takve elite imaju tendenciju vladati u vlastitim interesima, često sumnjivim sredstvima.
Tko su oligarsi?
Danas oligarha sve češće definira izuzetno bogata osoba koja je zaradila novac baveći se takvim poslovima s državom.
Možda najpoznatiji oligarh u Velikoj Britaniji je ruski biznismen Roman Abramovič, dojučerašnji vlasnik londonskog nogometnog kluba Chelsea. Procjenjuje se da mu je imovina vrijedna 14,3 milijarde dolara, a obogatio se prodajom imovine koja je ranije bila u ruskom državnom vlasništvu koju je stekao poslije raspada Sovjetskog Saveza.
Drugi je Aleksandar Lebedev, bivši oficir KGB-a i bankar, čiji je sin Jevgenij vlasnik londonskog lista Evening Standard. Jevgenij je državljanin Velike Britanije i postao je član Doma lordova.
I druge zemlje imaju oligarhe. Ukrajinski institut za budućnost (UIF), nezavisna organizacija sa sjedištem u Kijevu, krivi širok utjecaj oligarha na ukrajinsko društvo, industriju i politiku za spori razvoj zemlje.
U izveštaju UIF-a navodi da su "stari oligarsi" u zemlji cvjetali pod predsjedništvom Leonida Kučme, poslije raspada Sovjetskog Saveza 1990-ih.
"Ukrajinski oligarsi dobili su većinu svoje imovine u dosluhu s dužnosnicima i putem netransparentne privatizacije. Od tada, kontrola nad političkim sistemom i dalje je ključni aspekt za spas njihovog poslovanja", dodaje se.
Kako su se obogatili?
Izvršni direktor UIF-a, Viktor Andrusiv, rekao je jednom prilikom 2019. da su oligarsi "posebna klasa" ljudi, s "posebnim načinom poslovanja" i da imaju "poseban način života i utjecaja".
"Oni zapravo nisu biznismeni. Oni su bogati ljudi, ali način na koji su postali bogati je potpuno drugačiji od onoga što se događa u funkcionalnoj kapitalističkoj državi", rekao je Andrusiv tijekom događaja u Wilson centru u Vašingtonu.
"Oni nisu napravili vlastiti posao: oni su preuzeli posao od države".
Razlog zašto toliko ljudi danas priča o ruskim oligarsima je i ono što se dogodilo poslije raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Na Božić 1991. godine, Mihail Gorbačov je podnio ostavku na mjesto predsjednika Sovjetskog Saveza i predao vlast Borisu Jeljcinu, koji je postao predsjednik nove nezavisne Rusije.
Dok pod komunizmom nije bilo privatnoga vlasništva, kapitalistička Rusija je doživjela privatizaciju u velikim razmjerima - posebno u industrijskom, energetskom i financijskom sektoru. Kao rezultat toga, mnogi ljudi su se fantastično obogatili tijekom privatizacije ranih devedesetih.
Od sirovina do milijardera
Da su dobro pozicionirani, s pravim vezama, mogli bi steći čitave dijelove ruske industrije - često se baveći sirovinama kao što su minerali ili nafta i plin, za kojima u svijetu postoji golema potražnja. Zatim su isplatili službenike koji su to učinili ili im dali poslove direktora.
Oligarsi su posjedovali medije, naftna polja, čeličane, inženjerske kompanije i vrlo često su plaćali veoma mali porez na dobit. Oni su podržavali Jeljcina i financirali njegovu predsjedničku kampanju 1996. godine.
Kada je Putin naslijedio Jeljcina, počeo je obuzdavati oligarhe. Međutim, oni koji su ostali politički vezani za njega postali su još uspješniji. Neki od prvobitnih oligarha koji su se odbili složiti, kao što je bankar Boris Berezovski, bili su prisiljeni pobjeći iz zemlje.
Mihail Hodorkovski, za kojega se nekada vjerovalo da je najbogatiji čovjek Rusije, sada živi u Londonu.
Na pitanje o oligarsima 2019. Putin je za Financial Times rekao: "Mi više nemamo oligarhe".
Ali ljudi koji su imali vrlo bliske odnose s Putinom uspjeli su izgraditi poslovne imperije zahvaljujući njegovom pokroviteljstvu.
Borisa Rotenberga, koji je bio u istom džudo klubu kao i Putin kada su bili djeca, vlada Velike Britanije je opisala kao "istaknutog ruskog biznismena s bliskim osobnim vezama" s Putinom. Prema Forbesu, Rotenbergova imovina vrijedi 1,2 milijarde dolara.
I Rotenberg i njegov brat Arkadij Rotenberg također bili su na meti britanskih sankcija nakon što je Putin priznao dvije separatističke regije Donjeck i Lugansk u istočnoj Ukrajini kao "narodne republike".
Pored Velike Britanije, Ukrajina, SAD, EU, Australija i Japan uvele su sankcije ruskim oligarsima poslije ruske invazije na Ukrajinu - mnoga od tih ograničenja će vjerojatno biti pooštrena, piše BBC.