Nakon gotovo 10 mjeseci borbe čini se da su ruske snage uspjele osvojiti gotovo cijelo područje grada Bahmuta. No, sasvim je jasno da ih je ovaj vojni "uspjeh" puno koštao te da su u toj bitci izgubili desetke tisuća ljudi, uglavnom iz postrojbi plaćeničke grupe Wagner. S druge strane, ukrajinske snage su u finalnim stadijima pripreme za protuofenzivu, što se vidi i po sve češćem ispipavanju potencijalno slabih točaka uz frontu, ali i neočekivanim incidentima poput upada ruskih diverzanata u rusku regiju Belgorod, što se sigurno nije dogodilo bez znanja Kijeva. O ovim temama, ali i mogućoj donaciji borbenih aviona F-16, koji se Kijevu čine bliži nego ikad, razgovaramo s vojnim analitičarom Igorom Tabakom, piše Jutarnji list.
- Rusija uvelike kontrolira Bahmut i čini se da je to jednim dobrim dijelom riješena stvar. Ono što Ukrajinci tvrde da drže je rub jednog kvarta na izlasku iz grada, radi se o nekoliko stotina metara kvadratnih. To je nekoliko viših zgrada, možda jedno veće postrojenje, a ne bi bilo čudno da ukrajinski vojnici uskoro budu izbačeni i iz tog dijela grada. Drugo je pitanje što su Rusi zapravo dobili s osvajanjem grada. Iza njih je srušeni urbani teren, uglavnom ispražnjen. A to će opet trebati kontrolirati, što znači da će trebati zaustaviti upade ukrajinskih komandosa, voditi logistiku, privući topništvo... A to je sve dosta teško jer su Ukrajinci i njihovo topništvo i dalje tu te imaju dobar pregled nad onim što se događa. To je i dalje jedna određena klopka, kaže Tabak.
Vojni analitičar dodaje i da Ukrajinci jesu ponešto napredovali oko grada, ali je to daleko od nekakvog zaokruživanja Bahmuta.
- Više ruski prostor zaokružuje taj njihov pristup gradu, nego li Ukrajinci zaokružuju Bahmut. Za nekakvu veću operaciju tražila bi se puno veća napredovanja i to na prvacima malo dalje od grada koji bi obuhvatili tu rusku vojsku, ali tome se za sada ne vidi traga.
Upad u Belgorod
Kad je u pitanju upad boraca Ruskog dobrovoljačkog korpusa u oblast Belgorod, koji je po svemu sudeći trajao nekoliko dana, Tabak prvo ističe da Ukrajinci u sastavu svoje šire vojske imaju vrlo raznolikih postrojbi - od međunarodne legije pa do više nacionalnih postrojbi.
- To je milje iz kojeg dolaze ove skupine te se opremaju dosta slično kao i ukrajinske. Bitna stvar je da Ukrajina u pripremama za veću kontraofenzivu već neko vrijeme traži slabe točke Rusima. Ja u tom kontekstu gledam upade preko međunarodne ukrajinsko-ruske granice poput ovog u Belgorodskoj oblasti. Rusi su to utvrdili, ali im fali ljudi pa je to bilo dosta slabo čuvano. I to je dalo mogućnost da se ekipa organizira, upadne cestovnim pravcem, raširi se i zauzme nekoliko sela. Rusi su prvo mislili da je to lažna informacija, a kad su shvatili da su izbačeni iz nekoliko sela, uslijedio je uzvrat. Krenulo se u borbu protiv tih partizana, a Rusi tvrde da su ih izbacili u roku 24 sata, ali se dulje vidjelo još snimke dima i pucnjave. To je pokazalo da su se tu našli na krivoj nozi i to će, kao i oni upadi u Brjansku, dovesti do raspoređivanja novih vojnih postrojbi koje će jače čuvati granicu. A to onda odvlači tu istu vojsku od nekih drugih dijelova bojišta i mislim da je to bila glavna namjera Ukrajinaca, kaže Tabak i napominje da stvarni fokus napada snaga Kijeva i dalje ne znamo.
- Tu se traži ratna varka, a ukrajinski navodi o rasporedu ruskih vojnika zapravo govore malo. Aktivno se radi da se protivnika razvuče i da se kao mogućnost ostave razne opcije.
Upitan o početku obuke ukrajinskih pilota na zapadnim borbenim avionima i mogućoj donaciji F-16-ica Ukrajini, Tabak napominje da njih treba skoro očekivati u Ukrajini.
- To nije na kratkom štapu. Puno je tu problema s tom idejom. Ukrajina već ima ratno zrakoplovstvo koje jako nadjačano i teško je očekivati da bi u prvom momentu taj broj zapadnih aviona mogao promijeniti odnos snaga. F-16 spominje se jer ih ima puno i u nekoliko europskih zemalja može se osloboditi rabljene avione pogodne za donacije. No, to je avion koji traži veliku infrastrukturu i relativno sigurne aerodrome te situaciju u kojoj protivnik nema na raspolaganju sredstava za njihovo suzbijanje i djelovanje na infrastrukturu. Kad bi Ukrajina i imala pilote za njihovo masovno korištenje to bi im dalo dodatne mogućnosti, ali to je daleko od čarobnog štapića. On može pomoći u određenoj mjeri, ali bojim se da ta cijela diskusija skreće pažnju s onog što Kijevu sad zaista odmah treba - streljivo, oklopnjake i protuzračno oružje.
Naš vojni analitičar napominje i da su sve kvote letjelica o kojima se priča, od 30 pa do 60, za ovo ratište izuzetno male.
- Tu trebaju stotine komada sve vojne tehnike koja se uopće spominje. Donacije pet aviona, tri tenka... to su simbolične geste koje se jedva odraze na bojište. Ok, drugo je ako se radi o komadima strateškog naoružanja, kakvim se pokazao Patriot, i drugih PZO perjanica - to može napraviti razliku oko Kijeva. Ali te tehnike nema dovoljno da se rasporedi oko glavnih gradova, kamoli da se njome pokrije bitnije sektore fronte ili sva kritična infrastruktura. To je jedan od problema - Zapad obećava, ali vrlo često oružje daje u smiješnim količinama, zaključuje Tabak.