Prošli se tjedan Vladimir Putin slikao s mobiliziranim rezervistima na poligonu u okolici Moskve.
Izgledali su besprijekorno, u novim uniformama, pancirkama, kacigama, nakićeni za prigodno slikanje. Prizor je drastično odudarao od masovnih žalopojki brojnih ruskih rezervista koji s fronta ukućanima javljaju kako im nedostaje i ono elementarno: odore, hrana, lijekovi, šatori, vreće za spavanje. Zadužuju korodirano i staro oružje, nemaju suvislog zapovjednog kadra, posvuda je kaos – vape u svojim ispovijestima, piše Slobodna Dalmacija.
Usprkos zaklinjanjima režima da će u rat samo Rusi s duljim vojnim iskustvom, put Ukrajine se silom upućuju i studenti, prosvjednici privedeni na ulicama, svi bez ikakve pripreme ili zdravstvenog pregleda. I u zadnjem valu mobilizacije u brojnim ruskim regijama prednjače etničke manjine: nevladini aktivisti javljaju da je postotak mobiliziranih kudikamo veći na područjima s muslimanskom većinom, poput Dagestana ili zona uz mongolsku granicu. Prema volonterima Zaklade Ruski Azijati, regija Burjatija ima šest puta veće stope regrutiranih nego europske ruske regije.
Putin je obećao završiti mobilizaciju do početka studenoga, a dosad je u stroj uspješno pozvao 222 tisuće rezervista. Nejasno je hoće li ih do kraja listopada uspjeti obući još 80 tisuća i ispuniti planiranu kvotu. Bijeg vojnih obveznika iz zemlje ne prestaje, ljudi mitom ili zapošljavanjem na strateškim radnim mjestima masovno pokušavaju izbjeći novačenje, a i mnogi mobilizirani su angažirali odvjetnike radi neuvažavanja njihova prigovora savjesti protiv nošenja oružja.
Mjesec dana od objave zadnjeg vala mobilizacije, već je poginuo najmanje 41 od svježe mobiliziranih regruta, izračunali su neovisni ruski portal Mediazona i BBC.
Mediazona donosi i priču o grupi mobiliziranih Moskovljana koji su odmah poslani na prvu crtu bojišnice sa zarđalim i zaglavljenim oružjem i bez dana obuke: samo jednom su bili na probnom gađanju. Unovačeni su od 23. do 25. rujna, te ubrzo prevezeni "na lokaciju" u blizini sela Nikitovka u Belgorodskoj oblasti, a zatim poslani u regiju Lugansk. Raspoređeni su u 1. vod 2. čete 15. motorizirano-streljačke pukovnije Tamanske divizije.
Prema njihovim pričama, u rejon Svatova dovezeni su 9. listopada i ostavljeni u jednoj šumici, naoružani praktički samo mitraljezima: nije bilo ručnih bombi ni granata za RPG. Ubrzo im je zapovjednik satnije najavio "susret s neprijateljskom kolonom".
Navečer 12. listopada ukrajinsko topništvo počelo je udarati u blizini njihova položaja. Oko sat vremena kasnije, mobilizirani su vidjeli da se grupa od 30-40 ruskih vojnika kreće s prve crte. Rekli su nam: "Bitka u selu je izgubljena, tukli su nas minobacačima, povlačimo se." Ubrzo su četiri ruska tenka s upaljenim svjetlima projurila pored položaja 1. voda prema prvoj crti. a 20 minuta kasnije su vidjeli iste tenkove kako se vraćaju malom brzinom i s ugašenim svjetlima.
"Svi smo naglo pokupili svoje mitraljeze, pancirke i rance te otišli na stranu gdje su išli i tenkovi", ispričali su svježi regruti kako izgleda rusko ratovanje u Ukrajini. Časnici su pokušali zaustaviti povlačenje, ali kada je artiljerija počela udarati u blizini, pobjegli su i oni, "poput žohara".
Vod je nastavio povlačenje i nakon 20-25 kilometara naišao je na punkt boraca samoproglašene Luganske narodne Republike. Do tamo ih je od 30 pod noćnim granatiranjem došlo samo 15, a o sudbini onih koji nisu stigli na punkt ne znaju ništa. Na punktu je od mobiliziranih oduzeto oružje, panciri i kacige. Rečeno im je: “Radite što god hoćete, samo odj******* [maknite se] od nas.”
Skrili su se u jednoj praznoj kući u Svatovu, bojeći se da će ih vratiti na bojišnicu. Na punktu su noć prije čuli da zapovjednici u slučajevima povlačenja navodno poderu vojničke knjižice, unaprijed “otpisujući” takvog vojnika kao mrtvog ili nestalog.
Iz Svatova je grupa mobiliziranih iz Moskve zajedno s ostalim postrojbama u povlačenju otišla prema ruskoj granici. Mediazona je naknadno, 23. listopada, kontaktirala mobiliziranog Vladislava. Rekao je da su povlačeći se iz Svatova stigli do vojne jedinice u Belgorodskoj oblasti, gdje Ured glavnog tužitelja, FSB i mnogi drugi istražuju incident u kojemu su sudjelovali.
Vladislav se nadao da će kazniti zapovjednike koji su neobučene i praktički nenaoružane regrute poslali na prve crte, no telefon mu je već dan poslije bio nedostupan: očito je s grupom poslan na novi front.