Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave i njezin predsjednik Goran Matešić, kojega u već famoznim transkriptima spominju Gabrijela Žalac i Josipa Rimac i žale što ga nisu ranije ‘riješile‘, nisu jedina adresa koja se usprotivila načinu na koji je bivša ministrica, a danas optuženica, odlučila državnim i europskim novcem preplatiti "Informatički sustav za strateško planiranje i upravljanje razvojem".
Kako Slobodna Dalmacija doznaje, to je prije njih učinilo troje službenika Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU), čiji će se ravnatelj Tomislav Petric, uz IT-ovce Mladena Šimunca i Marka Jukića i njihove tvrtke, također nedavno naći na listi optuženika.
Kao ministrica Žalčeva je bila predsjednica Upravnog vijeća SAFU-a i s te pozicije tijekom 2017. godine svim je snagama upirala da netko iz Agencije amenuje njezin naum, odnosno izbjegavanje natječaja i izbor ponuđača direktnom pogodbom. Ne mogavši ministrici, koja je inače odlučivala o njegovom imenovanju i razrješenju, reći ne, Petric je stvari prebacio na svoju zamjenicu Josipu Herceg Zeba. Ona će pak svim silama tražiti od jedne do druge službenice da ‘malo pogledaju jednu dokumentaciju o nabavi‘ i kažu da se slažu s planom.
Odmah im je bilo sumnjivo da bilo tko u SAFU-u, koji je odvojeni javni naručitelj od Ministarstva, pregledava tuđu dokumentaciju o nabavi, jer u MRRFEU imaju svoje službe, ali pritisak je bio toliko jak da im na koncu naređeno da napišu nekoliko redaka ‘reda radi‘.
Kada su, međutim, zaronile u dokumentaciju, stvari su im odmah postale sumnjive, jer se htjelo izbjeći natječaj i prvotno predviđenih 5,7 milijuna kuna izravno dati Šimuncu i ekipi. S jedne strane, to je bio i ostao ‘big no‘ kada su posrijedi EU sredstva i u pravilu uzrok 100-postotne financijske korekcije i povrata novca, a s druge, radilo se o softveru koji je mogla izraditi ili dobaviti bilo koja domaća ili strana informatička tvrtka.
Vjerujući da je riječ o pukom previdu čelništva Agencije, upozorili su ih, ali im je rečeno da to zanemare i u komentarima koji će biti blagi ne spominju nikakvu vrstu postupka.
Koliko god su službenice SAFU-a skretale pažnju na nelogičnosti, toliko su im pretpostavljeni postajali nervozniji i neugodniji. Ipak, nisu se stavile ulogu Pedra koji će preuzeti odgovornost i visiti pa su protivno nalogu jedna po jedna napisale da je odgovornost za korištenje pregovaračkog postupka, kao i dokazivanje preduvjeta za korištenje postupka prema odredbama Zakona o javnoj nabavi, na Ministarstvu kao javnom naručitelju.
Suočena s otporima, ministrica Žalac je nakon toga dala nalog da se nabava softvera prebaci u portfelj Tehničke pomoći kako bi službeni pregled i odobrenje pali na teret SAFU-a i da bi, kažu upućeni, mogla kasnije tvrditi da su Agencija i njezini službenici, a ne ona, dali odobrenje za nabavu.
Dok drugi korisnici bespovratnih sredstava vrlo teško ili nikako uvode nove nabave i nove aktivnosti u postojeći ugovor, ministrica je to učinila telefonskim nalogom. Gabrijela Žalac je tada jednostavno mislila da je svemoguća.
Inače, sredstva Tehničke pomoći nekom tijelu koriste se isključivo za nadoknadu plaća, kupnju službenih vozila za terenske provjere, IT opremu za djelatnike, edukaciju i stručno usavršavanje djelatnika, odnosno ono što je nužno kako bi tijelo moglo izvršavati svoje funkcije. Kod nas je, međutim, bilo niz slučajeva da su sredstva iz ove stavke za Tehničku pomoć korištena nenamjenski, primjerice za privatne zabave, i da nikome neće ni sada zapeti za oko, piše Slobodna Dalmacija
Pritisci po vertikali na službenice na konto ove finte ministrice nisu niti malo popustiti, ali ne želeći staviti svoj potpis, neke su od njih i napustile SAFU. Ključna stvar koja će na koncu dovesti do interesa Europskog tužiteljstva (EPPO) jest ta da su one ustrajale na stavu da je odgovornost za korištenje pregovaračkog postupka isključivo na MRRFEU i odgovornoj osobi naručitelja.
U nekoliko navrata pokušale su pojasniti ravnatelju Petricu koliko je takva situacija opasna za njega, Agenciju, kao i rejting Hrvatske, ali su očito pritisci na njega s vrha bili prejaki.
To će ga dovesti u poziciju optuženika i da se zajedno sa Žalac, Šimuncem i Jukićem uskoro mora braniti za štetu od 1,3 milijuna eura, jer se ministrica i dobavljači nisu zadovoljili s prvotno planiranih 5,7 milijuna, već će na koncu sve napumpati na čak 12.991.000 kuna. A europski tužitelji tvrde da sve, brat bratu, vrijedi nekih 2,7 milijuna kuna.
Nakon tri pokušaja, imenovan je novi ravnatelj SAFU-a, ali mnogi od onih koji su pritiskali službenice da stave svoj potpis na nešto što je protuzakonito, još su u sustavu i kontroliraju EU sredstva.