Što treba napraviti da sa ribom ne biste pojeli čestice štapića za uši

U probavnom traktu trilja, arbuna i srdela, naših jadranskih riba koje su najčešće na trpezama, pronađene su čestice nalik na mikroplastiku. Ovaj, na prvu alarmantan podatak, pokazalo je znanstveno istraživanje DeFishGear, projekt Europske unije na kojem je radio stručni tim sedam zemalja Jadransko-jonske regije. Među njima je i Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita. Projekt je obuhvatio široko istraživanje morskog otpada na plažama, na površini mora i morskom dnu, no, prisutnost čestica plastike, večine 0,3 do 5 milimetara, u ribi, izazvalo je najveću pozornost.
- Ako se riba pravilno očisti, nema opasnosti po zdravlje čovjeka - umiruje Pero Tutman, Dubrovčanin sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, jedan od suradnika istraživanja.

Teški metali i bakterije

Čak 80 posto morskog otpada u Jadranu je plastika, materijal spore razgradnje. Mikroplastika je produkt raspadanja plastičnog otpada i zanimljiva je stoga što je ribe mogu zamijeniti za hranu, pa tako dospijeva u probavni trakt.
- Problem je što mikroplastika na sebe može navući čestice teških metala, bakterija i virusa, u količinama znatno većim nego što se nađu u moru. Međutim, jednostavnim čišćenjem ribe i uklanjanjem ribljeg želuca i ostalog probavila, ona se eliminira. Provode se istraživanja, što se događa s mikroplastikom u ribljem probavnom traktu, ali zasad nema dokaza da se razgrađuje i ulazi u tkivo. Dakle, ne možemo govoriti o štetnom utjecaju na konzumenta ribe – kaže Tutman.
Do sada se u Jadranu nisu provodila istraživanja vezana uz mikroplastiku i ovim se projektom prvi put sa znanstvenog stajališta pristupa ovoj problematici. Kako su objavili autori istraživanja, čestice mikroplastike više ne predstavljaju zanemariv problem u morskom okolišu zbog svojstava plastičnog materijala i mogućnosti adsorpcije raznih toksičnih spojeva iz okolnog medija, ali ovo otkriće ne bi trebalo obeshrabriti ljude u konzumaciji ribe, koju ionako premalo jedemo. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječan Hrvat godišnje konzumira samo 6,1 kilogram ribe i morskih plodova, pet puta manje od Francuza.
U istraživanju nadalje stoji kako su svih navedenih vrsta riba u određenom postotku pronađene čestice koje bi potencijalno mogle biti mikroplastika, ali, kako se uglavnom radi o vrlo sitnim filamentnim vlaknima, nije moguće sa sigurnošću govoriti radi li se o mikroplastici. Izdvojene čestice poslane su u Ljubljanu na kemijsku analizu, a rezultati se još čekaju.
Francuzi su svojedobno radili istraživanje koje je Jadran svrstalo u sam vrh popisa s najviše zastupljenosti plastičnog otpada na morskom dnu u Europi, nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora. To je istraživanje, doduše, rađeno na talijanskoj strani Jadrana, a treba znati kako je rijeka Po jedna od najvećih zagađivača.

Treba li ribi pasta za zube?

Dubrovačko-neretvanska županija posebno je izložena naplavinama otpada drugih država.
- Svjedoci smo nanosa velike količine prekograničnog otpada ulaznim strujama za lošega vremena, osobito kad puše jugo. To značajno opterećuje Mljet, osobito Saplunaru i južne dijelove otoka okrenute Otrantskim vratima. Također, prije nekoliko godina bili smo svjedoci nanosa veće količine smeća kada je snijeg 'oprao' obale Neretve u BiH – kaže ovaj znanstvenik.
Istraživanje DeFishGear obuhvatilo je i morski otpad na četiri plaže, od toga dvije u Dubrovačko-neretvanskoj županiji: uz deltu rijeke Neretve i Saplunara na Mljetu. Prikupljena je i obrađena tona otpada. Najučestaliji pronađeni predmeti su komadići plastike, stiropora, štapići za uši i plastični čepovi. U suradnji s ribarima i uz pomoć koća, praćeno je stanje otpada na morskom dnu, u hvarskom i dubrovačkom akvatoriju. Oko 85 posto prikupljenih predmeta pripada kategoriji polimernih materijala, nakon čega slijede gume i tkanine. Znanstvena zajednica upozorava kako su veliki zagađivači kozmetički proizvodi poput paste za zube, kreme za ruke, kozmetičke mase za lice, gliteri i ostali proizvodi koji sadrže mikrogranule – supstance za bolje prianjanje na kožu. Takve mikrogranule spadaju u nanoplastiku koja ispiranjem odvodnjom dospijeva u more i, potencijalno, u hranidbeni lanac. Neke kozmetičke kuće već su pokrenule kampanju isključivanja nanoplastike. Istraživanje DeFishGear u konačnici dat će preporuke zakonodavcima u Hrvatskoj i ostalim zemljama jadransko-jonske regije vezano uz morski otpad. Kako kaže dr. Pero Tutman, smeće prije svega treba pravilno zbrinjavati na kopnu.