Stručnjak za sigurnost tvrdi da se preokret u Ukrajini zapravo dogodio puno ranije: ‘Rusi su u rasulu, ovo je početak poraza, ali Zapad ne želi poniziti Putina‘

Kupjansk, Izjum, Balaklije... Kao na traci u posljednja tri dana padaju, ili samo što nisu, dojučerašnja uporišta ruskih i proruskih snaga na sjeveru i istoku Ukrajine.

Ništa bolje nije opisalo nemoć i posvemašnju paniku koja je nastupila u postrojbama pod kontrolom Moskve od videa snimljenog dronom u okolici Harkiva, a u kojemu se prikazuje ruski tenk u bijegu iz kojeg ispadaju vojnici, a na kraju se zabije u – stablo, piše Slobodna Dalmacija.

– Prirodno je da morate brzo bježati kad ukrajinska vojska napada. Ali bježati ovako i gubiti se po putu da bi vas na kraju zaustavilo proukrajinsko drvo?! Kakav show! Charlie Chaplin bi vam aplaudirao – bio je popratni komentar ukrajinske vojske uz spomenuti video.

Na ovakvo što čekali su gotovo pola godine, točnije od velikog povlačenja ruskih postrojbi iz okolice Kijeva tijekom ožujka. Sada se za operacije na sjeveroistoku i istoku zemlje ozbiljno govori da bi mogle biti prekretnica u ratu.

Institut za ratne studije (ISW), američki obrambeno-sigurnosni "think tank", objavio je u nedjelju ujutro da je ukrajinska vojska dosad oslobodila 2500 četvornih kilometara u Harkivskoj oblasti. Isto govori i izvješće britanskog Ministarstva obrane.

I dalje poziv na evakuaciju

– U posljednja 24 sata ukrajinske snage nastavile su značajno napredovati u Harkivskoj regiji. Rusija se povukla iz područja, ali borbe se nastavljaju u blizini strateški važnih gradova Izjuma i Kupjanska – navodi se u izvješću i demantiraju se tvrdnje Vladimira Putina kako je većina izvezenih ukrajinskih žitarica završila u Europskoj uniji, dok je manje od trećine stiglo Africi, Bliskom istoku i Aziji.

– Rusija provodi strategiju namjernog dezinformiranja kako bi izbjegla krivnju za prehrambenu krizu, diskreditirala Ukrajinu i minimizirala protivljenje invaziji na Ukrajinu – upozorili su Britanci. Oslobađanje ovih područja, pogotovo Izjuma kao glavnog ruskog uporišta i logističke baze u Harkivskoj oblasti, još više je učvrstilo uvjerenje Kijeva da mogu odnijeti pobjedu u ratu i vratiti cijeli okupirani teritorij zemlje. Dmitro Kuleba, ukrajinski ministar vanjskih poslova, u Berlinu je izjavio kako su neki saveznici u početku oklijevali poslati oružje, navodeći rizik od antagonizma ruskog predsjednika Vladimira Putina.

– Sada, hvala Bogu, više ne slušamo ovaj argument. Pokazali smo da smo sposobni poraziti rusku vojsku. To radimo s oružjem koje nam je dano. I zato ponavljam – što više oružja dobijemo, brže ćemo odnijeti pobjedu i brže će ovaj rat završiti – poručio je.

U nedjelju je stigla informacija da je potpuno zaustavljen rad u najvećoj ukrajinskoj nuklearnoj elektrani Zaporižji, koja se nalazi pod kontrolom ruskih snaga, ali i dalje je ostao na snazi poziv lokalnom stanovništvu da se evakuiraju radi vlastite sigurnosti, i to ne samo zbog opasnosti od zračenja, nego se očito hoće odaslati poruka kako bi se taj dio mogao naći kao meta ukrajinske ofenzive.

A kako je Ukrajincima, koji su mjesecima trpjeli gubitke ili, u najmanju ruku, nisu uspijevali probijati linije, sada to pošlo za rukom? Po onome što su objavile njihove specijalne snage, zahvaljujući jednoj velikoj dezinformaciji!

– To je bila velika specijalna operacija dezinformiranja. Rusi su mislili da ćemo napasti na jugu i premjestila je svoju opremu i ljudstvo. Tada je, umjesto na jugu, došlo do ofenzive tamo gdje su se najmanje nadali i to je izazvalo paniku i bijeg – komentirao je Taras Berezovec, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, koji je u međuvremenu postao glasnogovornik brigade Bohun ukrajinskih specijalnih snaga, misleći na objavu od 29. kolovoza, kad je najavljena ofenziva na Herson, grad na jugu koji je bio ključan Rusima za osiguravanje komunikacije prema Krimu, ali od nje na terenu ništa nije bilo ili se sve svodilo na obrambene akcije i odbijanje ranije započetog ruskog napada.

Ako se pita Gordana Akrapa, našeg stručnjaka za sigurnost, s kojim smo razgovarali u nedjelju, preokret u rusko-ukrajinskom ratu zbio se u lipnju.

Od jednog prekaljenog časnika dobili su tri nova

– Tada su – kaže nam Akrap – Ukrajinci napravili ozbiljnu rotaciju svojih snaga na bojišnici na području Donbasa i Luhanska, odnosno izvukli su dobar dio prekaljenih boraca odatle, počevši od vojnika do časnika i dočasnika. U tom trenutku Rusi su počeli okupirati značajnija područja na tom dijelu fronte, pa smo odmah imali analize o raspadu ukrajinske vojske. Ali oni su zapravo napravili jednu racionalnu stvar, kao što smo, uostalom, i mi radili u Domovinskom ratu, jer su na drugoj strani dobili vojnike koji su u ratu od 2014. godine i prošli su sve.

U lipnju je počela obuka i doobuka ljudi koje su mobilizirali i poslali braniti Donbas. Zbog toga su i gubili, ali ograničeno, jer se Rusi koriste doktrinom iz 19. stoljeća i uništavaju ciljeve iz daljine kad ne mogu parirati. Zahvaljujući tom manevru, Ukrajinci su od jednog prekaljenog časnika dobili tri nova, što im je u konačnici omogućilo da umjesto od 22 tisuće naprave udarne postrojbe s 250 tisuća ljudi. Vojska za napad ima drugu psihologiju od vojske u obrani, jer ne možete vojnika u obrani transferirati tako lako za vojnika u napadu. I Ukrajinci su to sada naplatili.

Druga je bitna stvar, po Akrapovu mišljenju, da su Ukrajinci dobili novo, zapadno oružje, vrlo brzo su naučili koristiti se njim i integrirali su ga u sustav, zaokruživši djelovanje pješaštva, koje sada ima oko 850 tisuća ljudi u svojem sastavu s oklopnim postrojbama, zrakoplovstvom, protuzračnom obranom plus radarskim i elektroničkim djelovanjem, čime se dolazi do brojke od milijun vojnika nasuprot maksimalnih ruskih 200 tisuća.

– Ukrajinci su taj posao dovršili u srpnju. Od prvog dana diktiraju tempo informacijskog ratovanja. Nadmoćniji su u obavještajnom dijelu, njegovim ključnim elementima, gdje su imali i pogrešaka, ali one su riješene na način da je dio ljudi pobjegao iz službe, a drugi dio je smijenjen.

Njihova služba SBU konačno je stabilizirana u srpnju. Rezultat toga je ova navlakuša da se Ruse usmjeri na Herson. Kad su se upecali na to, bilo im je vrlo teško pomicati snage na fronti koja po Googleu mjeri tisuću kilometara, a zapravo je duga dvostruko, dvije tisuće kilometara.

Rusi su morali nekako odgovoriti, pratili su što se događa, ali nisu primijetili okupljanje Ukrajinaca na drugoj strani jer se protivnik zadržao dublje. Rusi su povukli na Herson dvije ozbiljne postrojbe, znajući da Krim dolazi u pitanje. Stalno se fokusirajući na Krim, postali su žrtve svojih zabluda i dezinformacija. Sjećate se kako su Srbi stalno govorili o ustašama, što je i imalo smisla da se motivira ljude za borbu, ali kada su ti isti "ustaše" počeli nadirati, nisu ih smjeli dočekati – objašnjava ovaj naš stručnjak za sigurnost.

Ovo je ozbiljan znak rasula

– Rusi očito imaju problem s integracijom svoje vojske i bojišnice, a pitanje je kakav im je dočasnički kadar, jer je on taj koji upravlja vojskom. Ako generali ili pukovnici moraju odlaziti s vojskom na prvu liniju, to je ozbiljan znak rasula. Gdje su tu poručnici, satnici, ako pukovnik ide na teren? Normalno, to govori i o strategiji iznenađenja koju su im priredili Ukrajinci. Osim toga, uništili su im dva najveća mosta na rijeci Dnjepar, a treći su, nakon što su ga dijelom uništili, stavili pod svoj domet – dodat će.

Što se onda može očekivati u idućim danima i mjesecima? Akrap kaže da sve ovisi o tome što će poduzeti ruska strana, ali, po njegovu mišljenju, ona ima samo jedan izbor – prepustiti cijelo područje Hersona i izvući žive glave dok mogu na lijevu obalu Dnjepra upravo zbog spomenutih mostova i narušene komunikacije, dok bi im na sjeveru bilo logično napustiti još dio okupiranih sela i povući se preko granice. U suprotnom riskiraju gubitak Krima i otvaraju mogućnost potpunog poraza, s neizbježnom detronizacijom Putina i mogućnošću dolaska još rigidnijih snaga.

– Ukrajinci neće ići dalje dok se ne reorganiziraju. Mi smo svoje operacije provodili tri do pet dana, i kad bismo dostigli postavljene ciljeve, ubacivali bismo postrojbe za obranu, a napadne slali na odmor.

Utvrđuješ se jer uvijek očekuješ protunapad, a nikada ne idete dublje u prostor nego što možete braniti. Rusi nisu u situaciji izvesti protuudar, ali na nepostojeću obranu i manja postrojba koncentriranog djelovanja može nanijeti ozbiljan problem Ukrajincima. Koliko vidim, oni su stali na rijeci Oskin – objašnjava Akrap.

Otprije je stava da bi rat mogao završiti do konca rujna ili početkom listopada, i to zbog više razloga.

– Ako Europa ne riješi pitanje skupih energenata, ona će se mijenjati na ulici i na izborima. Pogledajte Bugarsku, Italiju, pa Estoniju, Finsku ili Švedsku, onda pokušaj bune u Češkoj, ove subote i kod nas... Sve su to procesi iza kojih stoje ruski ili proruski igrači, javno ili nejavno. Ovaj se rat vodi i u kibernetičkoj domeni, jer Rusija nema tehnologiju u odnosu na zapadnu. Njihove snage vode rat 21. stoljeća sredstvima 20. stoljeća, a po doktrini iz 19. stoljeća, s masovnim udarima i razaranjima.

Rusiju poraziti, ne i poniziti

– Putin, po mojem mišljenju, neće odlučivati o kraju rata, nego će se pitati i Ukrajinu, a ona će morati poslušati Zapad. Tu dolazimo do problema jer na Zapadu postoje dvije struje – jedna koja bi potpuno uništila Rusiju u vojnom i političkom smislu, i druga koja bi je pobijedila, ali ne i ponizila. Ako je uništite, uvijek postoji mogućnost da netko u Moskvi upotrijebi krajnje oružje i izazove treći svjetski rat.

Postoji tu i opasnost da Kina kapitalom, ljudima, a prije svega energetski zavlada Rusijom, koja je u ovom ratu izgubila demografski kapacitet. Ne zaboravite da su već sada Kinezi najbrojnije stanovništvo u Sibiru, te u nekim dijelovima srednje i istočne Rusije.

Vjerujem da će se ova stajališta na Zapadu približiti i pustiti da Rusija bude poražena, ali ne i ponižena. Tada će se moći pregovarati pod uvjetima Zapada.

Najnovije vojne pobjede Ukrajine dale su nam kartu u rukavu da mi diktiramo uvjete za kraj rata, a to je povrat na stanje prije 24. veljače, kad su Ukrajinci rekli da će o Krimu razgovarati za 17 godina, kad Putin ode s vlasti.

Doneck i Luhansk svakako trebaju ostati dijelom Ukrajine s određenom autonomijom, što bi Putinu omogućilo da kod svoje kuće to proglasi pobjedom. Ukrajina će morati za tri-četiri godine prijeći na mirnodopski ustroj, neće biti demilitarizirana i neće u NATO, ali će Savez i Rusija biti jamci sigurnosti – vizija je Gordana Akrapa.