Stvari se opasno zaoštravaju: novi kineski šef diplomacije Qin Gang u utorak je govorio o SAD-u retorikom kakva se nije čula još od vremena Mao Ce Tunga. No to je reakcija na američko odbacivanje kineskog mirovnog plana za rješenje ukrajinskog rata, piše Slobodna Dalmacija.
- Amerika tvrdi da se želi natjecati s Kinom i da pritom ne traži sukob. No, u stvarnosti američko tzv. natjecanje predstavlja opće okruženje i pritisak, igru s nultom sumom gdje ili živiš ili umireš... Ako SAD ne stisne kočnicu i nastavi se kretati ovom brzinom krivim putem, nema te zaštitne ograde koja će spriječiti prevrtanje i sigurno će doći do sukoba i konfrontacije - rekao je Gang na marginama godišnjeg zasjedanja parlamenta u Pekingu.
Analitičari su ostali zatečeni ovim istupom vodećeg kineskog diplomata, koji znatno odudara od tradicionalne suzdržanosti Pekinga, jer je Gang time zapravo Washingtonu poručio sljedeće: „Ako se ne smirite, bit će belaja.” Odnosno, još konkretnije: „Ako ne promijenite pristup prema Kini, bit će rata.”
Gangove riječi dolaze dva tjedna nakon što je Kina objavila svoj mirovni plan u 12 točaka za rješenje ukrajinskog rata. Ta kineska inicijativa na Zapadu nije valjano ni analizirana, ponajviše zato što je priču o mirovnom planu Amerika potisnula lansiranjem priče o navodnom kineskom naoružavanju Rusije. Stoga valja vidjeti što je to u kineskom planu tako uplašilo Washington.
Na prvi pogled, kineski plan u 12 točaka pisan je uopćenim birokratskim jezikom, punim apstraktnih diplomatskih fraza u kojima nema ničeg konkretnog. No pomniji pogled otkriva razloge negativne reakcije SAD-a.
Već u točki 1 inzistira se na poštivanju teritorijalnog integriteta Ukrajine. „Suverenitet, neovisnost i teritorijalna cjelovitost svih zemalja moraju se učinkovito podržavati”, stoji u ovoj točki. Drugim riječima: Rusi bi morali napustiti okupirane dijelove Ukrajine.
Zapadno obećanje Gorbačovu
A točka 2, koja govori o „napuštanju hladnoratovskog mentaliteta” i zapravo promovira princip „nedjeljive sigurnosti”, ističe da se „sigurnost jedne zemlje ne bi trebala ostvarivati na račun drugih”, odnosno da se „sigurnost regije ne bi trebala postizati jačanjem ili širenjem vojnih blokova”. Drugim riječima: Ukrajina ne može u NATO!
U radikalnijoj interpretaciji ovo se može čitati i kao poziv NATO-u da napusti čitavu Istočnu Europu, u skladu s obećanjem koje su zapadni čelnici dali zadnjem vođi SSSR-a Mihailu Gorbačovu da se NATO „neće širiti ni inča prema istoku”.
Točka 3 poziva na „prekid neprijateljstava”, a točka 4 na „nastavak mirovnih pregovora”, dok se ostale točke odnose na pojedine aspekte ukrajinskog rata, ali i na širi kontekst ratnih posljedica.
Ovaj plan u suštini odgovara i Ukrajincima i Rusima: Ukrajinci se rješavaju ruskog okupatora i vraćaju teritorij, a Rusi se rješavaju straha da će im NATO doći na ukrajinsku granicu.
Zapravo plan najviše konvenira Ukrajini. Stoga nije čudno da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odmah komentirao kako bi se volio sastati s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.
Za Ruse je plan nešto manje povoljan i uključuje izvjesnu dozu poniženja, jer bi morali vratiti okupirani teritorij, ali zauzvrat bi dobili tampon-zonu do NATO-a, a to svojoj javnosti mogu predstaviti kao uspjeh.
Jedini koji bi ovim mirovnim planom bio istinski ponižen je NATO. Uz to, nagli prekid rata ugrozio bi enormne profite američkog vojno-industrijskog kompleksa. Zato je Amerika odmah i napala ovaj plan, jer ukrajinski rat joj je jedinstvena šansa da tuđim živim mesom oslabi Rusiju, što najviši dužnosnici SAD-a otvoreno govore još od travnja prošle godine.
‘Nevidljiva ruka‘ rata
Osim sugestije da bi se NATO treba odmaknuti od Ukrajine, još dvije stavke kineskog plana naročito iritiraju Washington. Prije svega, to je zadnja rečenica iz točke 1: „Treba promicati jednaku i jedinstvenu primjenu međunarodnog prava, a odbaciti dvostruke standarde.”
Prevedeno na konkretnu stvarnost: ne može se osuditi samo ruska agresija na Ukrajinu, nego se moraju osuditi i američke (zapadne) agresije na Afganistan, Irak, Libiju i Siriju.
A tu je i točka 10, koja traži „zaustavljanje jednostranih sankcija”. Formulacija je sljedeća:
„Kina se protivi jednostranim sankcijama koje nije odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a. Relevantne zemlje trebale bi prestati zlorabiti jednostrane sankcije i ‘jurisdikciju duge ruke‘ protiv drugih zemalja, kako bi dale svoj udio u deeskalaciji ukrajinske krize te stvorile uvjete za zemlje u razvoju po pitanju rasta njihovih gospodarstava i bolji život ljudi.”
Dakle, ovdje se SAD-u odriče pravo da glumi „svjetskog policajca” i šakom i kapom dijeli sankcije drugim zemljama, bez odobrenja UN-a. Ako znamo da su sankcije jedan od glavnih alata američke hegemonije, jasno je koliko je gnjeva ova točka izazvala u Washingtonu.
Otuda je Amerika reagirala promptnim dezavuiranjem Kine, optuživši je da namjerava slati oružje Rusiji, što je diskvalificira kao mirovnog posrednika. A to je pak izazvalo ovako oštru reakciju novog kineskog šefa diplomacije, koji je prilično neuvijeno optužio SAD da potiče eskalaciju ukrajinskog rata:
- Krizom u Ukrajini upravlja „nevidljiva ruka” koja gura sukob prema eskalaciji, sve u službi određene geopolitičke agende”, rekao je Gang, upozorivši da mirovni proces treba započeti „što je prije moguće”:
- U Ukrajini je nastupio kritični moment. Ili će doći do prekida borbi i kretanja ka političkom rješenju, ili će se doliti ulje na vatru, kriza će se širiti, a situacija će izmaknuti kontroli”, rekao je Gang, dodavši da u pregovorima „treba poštivati legitimne sigurnosne brige svih strana”, jer je to „jedini način da se postigne dugoročni mir i stabilnost u Europi”.