Australski Sydney uložit će u idućih deset godina čak tristo milijuna dolara u sadnju stabala kako bi većom površinom krošnji snizio visoke temperature, rashladio grad i osigurao za svojih više od pet milijuna stanovnika ugodniji život u vremenima koja dolaze. A kakva to vremena dolaze?
Pa, vruća.
I mnogi gradovi širom svijeta ozbiljno se pripremaju na to, a među svime što rade uvijek je među najvećim projektima upravo sadnja stabala, piše Slobodna Dalmacija.
Vlasti još jednog australskoga grada, Melbournea, iznose kako njihova "urbana šuma" ima više od 75.000 stabala, no pokrivenost krošnjama žele do 2040. godine povećati s 22 na 40 posto, sadeći više od 3000 stabala godišnje.
I drugi gradovi imaju slične ciljeve: vlasti u Milanu, na primjer, nedavno su najavile cilj sadnje tri milijuna stabala do 2030. godine. Seoul je prije nekoliko godina dobio više od 2000 novih parkova i malih urbanih šuma, a kako bi smanjila temperaturu u gradu, kao i vodene bujice i poplave nakon kiša, sadnju stabala u svoju je strategiju prilagodbe klimatskim promjenama uvrstila i Atena. Rade to i mnogi drugi američki, kanadski, europski i azijski gradovi.
Zašto to rade?
Hrvatska strategija
Gusta gradnja, mnoštvo prometnica, korištenje materijala koji akumuliraju i zadržavaju toplinu, prvenstveno asfalt, beton i cigla, zatim onečišćenje zraka te manjak zelenih površina – sve to čini temperature u gradovima prosječno (prema različitim istraživanjima) od šest do deset stupnjeva višima nego na okolnom području.
U europskim gradovima – u kojima živi 72 posto europskog stanovništva – klimatske promjene rezultiraju i sve brojnijim i raširenijim urbanim toplinskim otocima. Najčešće su to "gole" stambene i industrijske zone, područja neposredno uz prometnice... na kojima je temperatura, osobito u vrijeme toplinskih valova, dodatno viša od dva pa do 12 Celzijevih stupnjeva, čak i više.
Stabla, međutim, hlade gradove. Čine to na dva načina – stvaraju sjenu i djeluju kao prirodni klima-uređaj; presreću sunčevu energiju prije nego što stigne na tlo i koriste je za isparavanje iz lišća, što ima efekt rashlađivanja i temperaturu zraka može spustiti za čak pet Celzijevih stupnjeva. Prema podacima UN-ove Agencije za hranu i poljoprivredu (FAO), strateška sadnja drveća može hladiti zrak između dva i osam stupnjeva.
Njemački znanstvenici već više godina istražuju koje su vrste drveća, otporne na sušu i toplinu, korisne danas i u budućnosti u urbanim sredinama radi zaštite od visokih temperatura. Klimatske promjene, naime, djeluju i na stabla – neće ih sve vrste raslinja kakve danas viđamo po gradovima ni dobro podnijeti ni preživjeti.
Hrvatski sabor donio je u travnju prošle godine "Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama u RH za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu", a u sklopu "provedbe koncepta zelene infrastrukture u svrhu jačanja otpornosti na klimatske promjene u urbanim i ruralnim sredinama" predviđena je i "strateška sadnja drveća i ostalih drvenastih vrsta"; spominje se i "pojava toplinskih otoka u naseljima zbog utjecaja ekstremnih temperatura, posebno rasta broja vrućih dana i dana s temperaturom iznad 35 stupnjeva".
U Strategiji je navedeno i kako "rast temperature jest najizvjesniji aspekt klimatskih promjena koji se, između ostaloga, manifestira rastom broja dana s temperaturom većom od 35 °C. Najveće povećanje, od 3 do 5 dana do 2040. godine, očekuje se u većem dijelu sjeverne Hrvatske, dijelu sjevernog Primorja i dijelu srednje Dalmacije, pri čemu je to povećanje ponegdje i preko sto posto u odnosu na današnju klimu.
U razdoblju 2041. – 2070. godine očekuje se daljnje povećanje istog parametra od 7 do 10 dana u istim krajevima. Takva produžena razdoblja ekstremnih temperatura utječu na pojačani razvoj efekta toplinskih otoka u urbanim sredinama."
Bin Salmanov megaprojekt
Planovi pošumljavanja, u sklopu suprotstavljanja efektima klimatskih promjena, ne odnose se, međutim, samo na sadnju u urbanim područjima. Godinama se već provodi projekt stvaranja Velikog zelenog zida u podsaharskoj Africi, na liniji od 8000 kilometara od Senegala na zapadu do Džibutija na istoku.
Kilometre širok zeleni pojas trebao bi zaustaviti širenje Sahare, s krajnjim ciljem osiguravanja plodnog tla za uzgoj hrane, osiguravanja poslova, smanjenja sukoba izazvanih manjkom hrane i vode, a svim tim osigurao bi se o(p)stanak stanovništva na tom području te bi se smanjio pritisak afričkih migranata na Europu.
Azijske zemlje – Pakistan, Indija... – kao da se natječu koja će zasaditi više milijuna stabala; Kina ima veliki zeleni plan reforestacije, no sve ih je nadmašila vijest s Arapskog poluotoka – "Advance" prenosi kako je saudijski prijestolonasljednik, kontroverzni princ Mohammed bin Salman, najavio veliki regionalni zeleni projekt – sadnju oko 50 milijardi novih stabala.
U projektu koji bi trajao desetljećima te bi trebao spriječiti posljedice klimatskih promjena, koje predstavljaju i direktni ekonomski rizik, Saudijska Arabija zasadila bi 10 milijardi stabala, a nadaju se da bi druge zemlje regije koje su pozvali na razgovor o ovome golemom projektu – Katar, Kuvajt, Bahrein, Irak i Sudan – zasadile još 40 milijardi.
U priči o sadnji stabala kao zaštiti od posljedica klimatskih promjena postoji i puno problema. Jedan od njih je da se mnogi gradovi u svijetu enormno brzo šire povećavajući broj stanovnika, čime se postojeće zelene površine, ako ih uopće i ima, smanjuju "po glavi" stanovnika.
Mnogi od njih, međutim, osobito u Africi i Južnoj Americi, nemaju ni kapacitete za pravljenje ovakvih planova, ni novac za njihovo provođenje, niti ikakve druge resurse. Rješavanje tog problema smatra se "velikim izazovom", što je, možda, samo eufemistički izraz za naznačavanje pravog stanja stvari, piše Slobodna Dalmacija.
Pametni plan - na svako od 26.963 stabla u Splitu zasaditi još jedno
"S obzirom na to da u recentnoj kampanji za lokalne izbore nitko od kandidata za buduće načelnike, gradonačelnike i župane niti da zucne o klimatskim temama i problemima, a kamoli rješenjima, evo našeg prijedloga budućem gradonačelniku ili gradonačelnici Splita (ali i drugih dalmatinskih gradova): neka se za svako novorođeno dijete posadi jedno, 'njegovo' stablo."
Prethodna rečenica citat je iz članka objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji prije pet godina, 2017., neposredno prije lokalnih izbora. Ovaj put situacija je nešto drukčija – zajednička lista stranaka Možemo!, Pametno za Split i Dalmaciju i Nove ljevice, s Jakovom Prkićem kao kandidatom za gradonačelnika, u programu ima pošumljavanje grada s vrlo konkretnim prijedlozima, među ostalim, da se za svako stablo u gradu – a ima ih 26.963 – u iduće četiri godine, u sklopu borbe protiv klimatskih promjena, posadi još jedno.
U proračunu predviđaju i stavku za otkup budućih zelenih površina, što je zanimljivo i proaktivno razmišljanje s obzirom na to da Split, kako nam je svojevremeno rečeno iz "Parkova i nasada", ima relativno definirane zelene površine koje se više nemaju gdje širiti ("Nitko neće srušiti zgradu da bi napravio park, ali hoće srušiti park da bi napravio zgradu – i upravo zato toliko inzistiramo na zaštiti postojećeg stanja", rekli su nam u splitskom komunalnom poduzeću).
Otkup privatnih površina, međutim, mogao bi takvu situaciju znatno promijeniti.
U svakom slučaju, ono što danas u izborne programe unosi rijetko koja stranka već za pet godina mogle bi, pritisnute okolnostima, imati sve.
Zaštita i od onečišćenja zraka
Osim toplinske zaštite, stabla osiguravaju i zaštitu od buke te od onečišćenja zraka koje je, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine uzrok smrti sedam milijuna ljudi, dok njih 9 od 10 udiše zrak koji sadrži "visoku razinu zagađivača".
UN-ova Agencija za hranu i poljoprivredu (FAO) iznosi da su velika stabla – osim što jedno jedino može apsorbirati čak 150 kilograma ugljikova dioksida godišnje – izvrsni filtri za urbane zagađivače i fine onečišćujuće čestice.