Svoj dan mnogi su dočekali ogorčeni: čak 95 posto hrvatskih učitelja slaže se s poraznom tvrdnjom, no jedan drugi podatak budi nadu za čitavo društvo

Nemamo tri mjeseca godišnjeg odmora, niti radimo svega tri sata dnevno. Društveno mnijenje je izrazito negativno, omalovažava se nastavnički kadar, roditelji nemaju poštovanja prema nastavnicima, a posljedično ni njihova djeca. Ravnatelji se boje pritisaka inspekcije i roditelja a, vezano za nedavni istup supruge predsjednika RH, ogromni pritisci prilikom zaključivanja ocjena više su pravilo nego iznimka, piše Slobodna Dalmacija.

- I učitelji su ljudi, imaju dušu. Kada čujem fraze o nastavnicima neradnicima te o negativnoj selekciji, pitam se čemu sam doista posvetila veći dio svog života – samo su neke od poruka učitelja i nastavnika iz cijele Hrvatske, objedinjene u sklopu analitičkog izvješća koje je pod nazivom “Nemamo tri mjeseca godišnjeg - Perspektive učitelja i nastavnika osnovnih i srednjih škola o radu u školi i društvenom statusu u Republici Hrvatskoj” u srijedu na Svjetski dan učitelja objavio zagrebački Institut za društvena istraživanja (IDI).

Odabrano je 513 najboljih nastavnika u Hrvatskoj, provjerite tko se sve nalazi na popisu

Izvješće je nastalo na temelju rezultata velikog IDI-jeva znanstvenog projekta “Promjene u organizaciji procesa odgoja i obrazovanja uzrokovane COVID-19 pandemijom” koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Istraživanje je provedeno kroz dvije protekle školske godine, 2020./2021. i 2021./2022., ispitivani su učenici pet generacija te odgojno-obrazovni djelatnici.

Istraživačka dionica vezana za stavove učitelja i nastavnika provedena je od lipnja do kolovoza ove godine, a uključeno je bilo 3634 učitelja i nastavnika iz 159 osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske.

Konkretni rezultati, mogli bismo ukratko reći, potvrđuju ono na što prosvjetari ukazuju godinama: gotovo 70 posto učitelja i nastavnika nije zadovoljno svojom plaćom, 67 posto zabrinuto je zbog ekonomske neizvjesnosti, za oko dvije trećine (64,1 posto) najveći izvor stresa predstavlja preopterećenost administrativnim poslom, a zabrinjavajuće je da svaki deseti izjavljuje kako izrazito ili prilično stresnim doživljava zastrašivanje i vrijeđanje od strane – učenika.

- Za učitelje i nastavnike najznačajniji izvori stresa u poslu su preopterećenost administrativnim obvezama, osjećaj odgovornosti za uspjeh učenika i dodatni poslovi zbog odsustva učenika ili nastavnika.

U usporedbi sa srednjoškolskim nastavnicima, učitelji u osnovnim školama u većoj mjeri kao značajne izvore stresa ističu rješavanje briga ili prigovora roditelja ili skrbnika, održavanje razredne discipline i prilagođavanje nastave učenicima s posebnim potrebama – neki su od zaključaka istraživanja koje u svom izvješću navode njegovi autori Boris Jokić, Zrinka Ristić-Dedić, Jana Šimon i Arian Peharda.

U ogromnim postocima prosvjetari se slažu i oko percepcije društvenog statusa učiteljske profesije: gotovo 90 posto ispitanika smatra da hrvatski učitelji ne mogu utjecati na obrazovnu politiku, a više od 95 posto slaže se kako učitelji nisu cijenjeni ni u medijima niti njihove stavove cijene političari. Više od 60 posto - od ispitivanih 8419 maturanata - suglasno je s tvrdnjom kako su nastavnici nedovoljno cijenjeni u društvu, što je stav koji preteže među najuspješnijim učenicima.

- Sudionici istraživanja smatraju kako je društveni status njihove profesije trenutno izrazito nizak i dodatno ugrožen. Istog su mišljenja i njihovi učenici. Nizak društveni status učiteljske profesije predstavlja ozbiljan izazov za Hrvatsku jer će se i dalje negativno odražavati na one koji trenutno rade u sustavu odgoja i obrazovanja, ali i za privlačenje kompetentnih mladih ljudi za rad u školi – upozoravaju istraživači iz IDI-ja.

Unatoč svemu, gotovo 83 posto prosvjetara kaže kako još uvijek uživa u poučavanju, 78,4 posto nije napustio entuzijazam za rad, a tek manje od deset posto decidirano se ne slaže s tvrdnjom: “Kad ujutro ustanem veselim se odlasku na posao”.

- Za budućnost Hrvatske ključno je ne samo ulaganje u odgoj i obrazovanje već i podizanje svijesti o važnosti tog resora za cijelu zemlju. Izuzetno je važno podizanje društvenog statusa odgojno-obrazovnih radnika kao temelja nekih boljih perspektiva, ne samo u školstvu nego i društvu u cjelini – kratko je za naš list prokomentirao Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja.