‘Tlo se izmaknulo, odjednom sam se našao okružen mrtvim tijelima. Nakon 12 sati saznao sam da mi je poginuo otac‘

Dok se Marko Baković, suprug poginule Antonele Baković koja je stradala u slijetanju autobusa s nadvožnjaka nadomak Venecije, na bolničkoj postelji oporavlja od teških ozljeda koje je zadobio u tom istom autobusu smrti, talijanski istražitelji obilaze pet venetskih bolnica u kojima su smješteni preživjeli.

Neki od 15 ozlijeđenih su i dalje u izrazito teškom stanju, a neki su ipak bili sposobni dati iskaz, opisati ono čega se sjećaju od utorka navečer u 20 sati kada im se doslovno okrenuo cijeli njihov život, piše Jutarnji list.

S višestrukim nagnječenjima tijela, dok stišće mobitel u ruci koji mu je na bolničkoj postelji trenutno jedini kontakt s obitelji nakon što mu je otac u autobusu smrti izgubio život, Aleksandr Lomakin (38) vrlo emotivno prepričava trenutke užasa i onog što je uslijedilo.

- S ocem Vasilom sam bio na putovanju, proveli smo prekasan dan u Veneciji i najednom se sve okrenulo. Čuo sam iznenadni udarac kao da je potres. Pod nogama nam se izmaknulo tlo i našao sam se najednom okružen mrtvim tijelima, krv posvuda, ozlijeđeni... U padanju sam se pokušao zaštititi prekrivajući rukama glavu.

Udarac je bio presnažan, autobus je padao bez ikakve kontrole nakon što je naglo skrenu u desno i ne razumijem kako je uopće došlo do nesreće. Čudo je da sam živ – kaže za talijansku La Nuovu Lomakin svjestan da će za istražitelje njegovo svjedočanstvo biti od velike važnosti, kao i svih ostalih preživjelih.

Za očevu smrt doznao je tek s odmakom od 12 sati. Na put u Italiju s ocem je krenuo kako bi oslobodio misli od strahota koje su proživjeli u Ukrajini.

- Kamp Hu u Margheri smo odabrali za smještaj jer smo mogli provoditi dane na moru i u obilasku jedinstvenog grada na svijetu. Psiholog u bolnici je bio prisutan kad su mi priopćili da je otac preminuo. To je vijest koja nikako ne sjeda, utučen sam. Ono što želim je nakon svega doznati što se zapravo dogodilo. Želim znati tko je odgovoran - suznih je očiju zaključio shrvani Lomakin, ponovivši da svi koji su pretrpjeli gubitak moraju dobiti odgovor na pitanje zašto je do nesreće došlo i zašto je toliko ljudi poginulo.