U plamenu nestaje legendarni hotel u dalmatinskom turističkom središtu, vatrogasci sa cijelog otoka dignuti na noge kako bi spasili veću štetu na ‘zaštićenom‘ objektu u vlasništvu - države

U Bolu na Braču jutros oko 5.40 sati buknuo je požar na "Bijeloj kući", objavila je Slobodna Dalmacija.

Prema riječima djelatnika u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu "Bol" požar se dogodio u krovu građevine, nekada jednog od prepoznatljivih hotela u tom otočnom turističkom središtu, a danas derutnog i zapuštenog. Na terenu je cjelokupna ekipa mjesnih gasitelja, sve raspoložive snage sa svim vozilima, te kolege im iz DVD-a "Supetar".

Veliki plamen je, kako saznajemo, ugašen, ali još uvijek tinja požar u krovištu objekta, tako da je još uvijek vrlo opasno, te se treba paziti da ne bi krenulo na borove koji okružuju napuštenu državnu nekretninu čiji povrat traži crkva kao njezin graditelj i izvorni vlasnik.

Za sada ne puše, mirno je, ali budući da je Bol mikroklimatski specifičan pa se tijekom poslijepodneva često "digne vitar", mjere predostrožnosti su tu, vele vatrogasci, kojima su u potporu stigli i druge kolege s Brača, još jedna ekipa iz Supetra, te iz Milne, Pučišća i Selaca kako bi im pomogli na saniranju požarišta.

Zvonimir Barišin/Cropix

- Budući da je objekt okružen zelenilom, potrebno je da se krovište što bolje natopi i da nema više izdimljavanja - navode iz DVD-a "Bol", a mi doznajemo da će uzrok požara utvrditi policajci i inspektori nakon smirivanja situacije.

"Bijela kuća" bila je jedan od luksuznijih hotela u mjestu, ali ne radi već više od dva desetljeća i danas je potpuno devastirana. U svojim počecima, a izgradili su ga 1936. godine dominikanci koji u blizini imaju samostan, objekt je služilo za potrebe gimnazije.

Prema evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela u Supetru, objekt je u vlasništvu Republike Hrvatske, a okolno zemljište je još uvijek upisano kao pašnjak i oranica, ukupne površine 5291 četvorni metar, također u vlasništvu države.

Na temelju rješenja tadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita od prije 46 godina, zablježeno je da zgrada hotela "Bijela kuća" ima svojstvo spomenika kulture te se kao takva zaštićuje po zakonu.

Taj status obnovljen je u svibnju 2009. kada je zabilježeno da je objekt zaštićen kao spomenik kulture i upisan u Registar nepokretnih spomenika kulture.

O bogatoj povijesti "Bijele kuće" pišu i na mjesnom internetskom portalu boljani.info. Vrijedni kroničari bilježei da su dominikanci zgradu za potrebe gimnazije počeli graditi 1935., a već iduće godine bila je useljena. Škola je prestala s radom 16. prosinca 1943. godine, u doba kada je Brač bio dio tzv. NDH, a zgrada je nacionalizirana.

Nakon oslobođenja Bola koristila se kao partizanska bolnica, zatim za geodetske tečajeve, a od 15. studenoga 1945. kao đački dom za ratnu siročad. Pedesetih godina, tijekom ljetnih praznika, u zgradi se organizirala učenička kolonija u koju su kasnije dolazili i francuski školarci.

Zvonimir Barišin/Cropix

Prestankom rada Đačkog doma, obavljene su opsežne preinake i 1963. otvara se hotel "Bijela kuća" s 28 soba i ukupno 60 kreveta. Istodobno se zapadno od hotela grade tri depandanse (48 soba sa 105 kreveta) koje su bile prvi turistički objekti u Bolu u kojima je svaka soba imala kupaonicu i wc.

- Od 1967. do 1969. izgrađene su nove depandanse "Martinica" i "Tamaris", sjevernije od "Bijele kuće" - navodi se na stranici boljani.info pod fotografijama Stari Bol.

Kako je svojedobno pisao i naš kolega Ivica Radić riječ je o hotelu koji je od 30. lipnja 2003. godine u vlasništvu i posjedu države, a postao je vlasništvo RH u zamjenu za kreditne i jamstvene obveze hotelijerske kuće "Zlatni rat", pod čijim se poslovnim stijegom nalazila.

Boljani su na poseban način vezani uz "Bijelu kuću". Nakon njegove adaptacije 1964. godine postao je prvijenac u profiliranju lokalne i bračke turističke ponude.

Poslije je još dvaput preuređen, a hotelijerska kuća "Zlatni rat" uz njega je podignula još pet paviljona ukupnoga kapaciteta 300 postelja. Nažalost, zbog svoga trenutnog stanja, napisao je tada, "‘Bijela kuća‘ više nije bijela jer se već gotovo čitavo desetljeće crveni od srama".