Huffington Post objavio je veliki intervju s Jen Kiabom, umjetnicom koja je u mladosti pristala na dogovoreni brak. Njezini roditelji odgajali su u kultu čiji je vođa sam spajao mlade parove, a isto je 2004. godine odlučio za nju. Ona je nakon nekog vremena iz toga braka izašla, a sada svoju priču dijeli s drugima kako oni sami ne bi morali proći kroz isto.
- Kad ljudima kažem da sam izašla iz dogovorenog braka na koji sam osjećala da sam prisiljena, većina ne može povjerovati da se to može dogoditi u Sjedinjenim Državama. Iako na mom vjenčanju 2004. godine nije bilo puške, postojale su neviđene sile prisile koje su bile gotovo jednako uvjerljive. No, problemi kod izlaska bili su mnogobrojni. Žestoko sam se borila protiv poduzimanja tih koraka, znajući da nemam ni financija ni pravne stručnosti da se izvučem iz bračnog ugovora. Osim toga, religiozni konstrukti oko Blagoslova kojeg nam je dao vođa činili su mi se u to vrijeme gvozdenijim od bilo kojeg državnog papira, kazala je žena koja domeće kako njezino vjenčanje nipošto nije bilo tradicionalno., prenosi Slobodna Dalmacija
Crkva Ujedinjenja i Blagoslov
Rođena je i odrasla u Crkvi ujedinjenja, vjerskoj skupini koju neki optužuju da je kult. Većina ljudi ih se sjeća kao Moonies, ime je to koje su dobili po čelnicu njihove crkve, Moonu. Grupa je privukla pozornost javnosti 70-ih i 80-ih godina s optužbama za ispiranje mozga i kontroverznim tehnikama regrutiranja, sve te optužbe njihova crkva je opovrgla.
Oni od njih rođeni u crkvi bili su “Blagoslovljena djeca”. Njihovi su roditelji vjerovali da su oni prvi ljudi nakon Adama i Eve bez istočnog grijeha. Učili su ih da je njihova svrha izrasti do savršenstva, sudjelovati u ceremoniji spajanja i blagoslova i na kraju imati vlastitu blagoslovljenu djecu.
- Problem je bio u tome što sam se uvijek ispitivala. Vjera mi je bila poljuljana i kao refleks toga sam se sramila i mrzila samu sebe. S 19 godina to me dovelo do zastrašujuće osobne provalije – razmišljanja o napuštanju Crkve ujedinjenja. Ali bez sredstava za uzdržavanje i bez sigurnosne mreže izvan crkvene zajednice, strah od vanjskog svijeta paralizirao me, objašnjava žena razloge zbog kojih nije mogla otići.
Prije ceremonije, nekoliko drugih rano pristiglih i ona sjedili su na podu mramorne plesne dvorane dok je rotirajuća postava vođa držala predavanja o njihovoj dubokoj nedostojnosti da prime ovaj čin. Ali kad su druge mlade žene počele pristizati s vjenčanicama, shvatila je da ovo nije samo usklađivanje; trebala je biti i ceremonija blagoslova koji u njihovom svijetu predstavlja brak. Nije bilo vremena za upoznavanje budućeg supružnika, a užasnula ju je pomisao da bi sada trebala stupiti i u seksualne odnose.
Trebali su se samo upoznati, ali...
- Vruće, ljutite suze tekle su mi niz lice dok sam prilazila bilo kome, čak i strancima, da posudim mobitel kako bih nazvala kući. Kad sam molila mamu da dođe po mene, rekla je: "Jennie, ovo je uvijek bio tvoj izbor." U tim sam riječima čula i prijetnju i odbijanje, prepričava žena koja se nedugo nakon toga našla u braku s muškarcem kojeg je na vjenčanju prvi put vidjela.
Ekvivalent crkvenim papirima za razvod potpisala je kad je napunila 22 godine i bio je to rođendanski poklon kojeg je poklonila samoj sebi. Duge dvije godine bile su potrebna da dobije papire kojima bi "prekršila Blagoslov", a svi prethodni pokušaji prekida veze bili su zanemareni. Njezin supružnik i njegova obitelj progonili su je pozivima, e-poštom i posjetima pokušavajući to učiniti uspješnim. Njezini su roditelji preklinjali i nagovarali ju da ostane u braku. Ona pak, sada nikome ne zamjera, vjeruje kako su oni stvarno mislila da je tako spašavaju od sotoninih kandži.
- Prekršivši svoj Blagoslov, izgubila sam identitet Blagoslovljenog djeteta i morala sam ga ponovno izgraditi i pronaći neku novu zajednicu od neke vrste nulte točke. Ipak, bila sam jedna od sretnica. Iako su moji roditelji bili shrvani i ljuti nakon što sam napustila crkvu i prošli smo kroz razdoblja otuđenja, trudili smo se održati vezu. Previše drugih poput mene izbjegavale su njihove obitelji, koje nisu mogle prihvatiti djecu koja nisu dijelila njihova uvjerenja, priča Jennie.
Nažalost, njezinoj je mami dijagnosticiran rak dojke u tjednima prije nego što je prekršila svoj Blagoslov. Zbog tog učenja, među njima su ležale teške, ali neizgovorene optužbe da bi ona mogla biti uzrok.
- Davala sam joj novac za liječenje, a čim je njoj bilo dobro odmah sam pronašla sobu nedaleko od lokalnog fakulteta i zaposlila se kao fotografkinja. Radila sam svašta kako bih preživjela, ali i zaboravila neke od tih trenutaka u svojem životu, kazala je.
- Dok sam gradila svoj novi život, tajila sam svoje porijeklo iz straha i srama. Nisam imala kapacitet razumjeti svoje iskustvo, niti ga verbalno izraziti. Ali počela sam okretati kameru na sebe kako bih obradio svoju prošlost. Tijekom godina izradila sam seriju autoportreta pod nazivom “Burdens of a White Dress”. Istražuje odrastanje u skupini s velikim zahtjevima, kao i raskrižja kulture čistoće, prisilne kontrole seksualnih, mentalnih i emocionalnih trauma koje nastaju kao posljedica toga, tvrdi.