Ovo je životna priča Petra Tutavca: ‘Ja sam otac ‘Domaćice‘ i ‘Plazme‘ za koje danas svatko zna! Nisam ih zaštitio, uvijek sam smatrao da sve to pripada narodu...‘

Petar Tutavac, čovjek koji je „stvorio“ brojne poslastice uz koje su odrastale generacije, poput plazma keks, štrudle od smokava, krašove domaćice, bakina kolača preminuo je u 88. godini života u Požarevcu.

Tutavac je svoj radni vijek proveo u konditorskoj industriji diljem bivše Jugoslavije a svoje zvjezdane poslovne trenutke doživio je u tvornici keksa Bambi u Požarevcu, gdje je živio sa svojom obitelji. Njegova životna priča započela u Podgradini nedaleko od Opuzena (danas općina Slivno u dolini Neretve) gdje je rođen u brojnoj obitelji daleke 1934 godine. Sa trinaest godina je završio pletarski zanat u Opuzenu te je postao KV radnik pletar. Tada je nekoliko godina pleo korpe u kojima se nosio kruh, ali mladi Petar se sa tim nije zadovoljio. 1949 godine preko sindikata se javio na tečaj za keksara u Zagrebu kojega je raspisala tvornica Kraš gdje su on i još jedan polaznik izučili keksarski zanat, bio prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji.

Ni kao umirovljenik nije mirovao. Bio je poslovno aktivan u privatnoj obiteljskoj tvrtci Pertu u kojoj se također proizvode konditorski proizvodi (čak 280 različitih vrsta) sudjelovao je na sajmovima te ima brojne planove za širenje posla u zemljama regije.

Ali ono što je zanimljivo jest da je upravo Domaćica bila njegov diplomski rad i prvijenac u konditorskoj industriji. Taj najprodavaniji keks nakon Plazme kasnije je doživio različite varijacije, ali osnova je ostala onakva kakvu je zamislio Petar Tutatavc u svom diplomskom radu dalekih pedesetih godina prošlog stoljeća.

Privatni Album/saša Burić/cropix

No, sudbina je htjela da se ne zadrži dugo u Zagrebu. Nekako u to doba osnivale su se mnoge konditorske industrije a među njima i Lasta u Čapljini koja će biti njegovo odredište.

Kako nije mogao riješiti stambeno pitanje za svoju obitelj u Zagrebu, krajem 1958. godine Petar se vraća u dolinu Neretve u Čapljinu, u tvornicu "Lasta" koja je u to vrijeme proizvodila kruh, oblatne i medene pogače, sa 27 zaposlenika. Po dolasku u tvornicu, na mjesto tehničkog direktora, proširio je proizvodnju, nabavio snove linije i uveo nove proizvode, među kojima i štrudel od smokava. Budući da na tom području ima puno smokava bila je prava šteta to ne iskoristiti-kazao nam je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju u ožujku prošle godine.

Iako je uspješno organizirao proizvodnju, u Čapljini se nije dugo zadržao. Odlazi u Leskovac u tvornicu "Toma Kostić" gdje su nabavili liniju za grisine i koju je trebalo pustiti u proizvodnju. I naravno tko će to bolje učiniti od Petra.

Cilj je bio napraviti nešto novo do tada neviđeno. Tada pekarska industrija nije imala peciva kao danas. Pekao se kruh i kifle i to je to. Inovativan sa vizionarskim pogledima Petar, je u

u konditorskoj industriji bivše Jugoslavije uveo doslovno revoluciju, prvi je počeo koristiti soju i surutku (koja je tretirana kao otpad) u recepturama slastica.

Tako je došla i ideja za plazminu recepturu koja se poklopilo sa njegovim dolaskom u Požarevac gdje je osnovao tvornicu keksa Bambi, čiji je zaštitni znak lik iz Disnijeva crtića.

Da nije bilo Petra Tutavca generacije starih i mladih sredinom prošlog stoljeća ne bi uživali u plazmi, domaćici, štrudelu od smokava, belvit keksu. Sve su to njegovih ruku djela a i danas pola stoljeća kasnije receptura je manje više ista na zadovoljstvo svih ljubitelja ovih slatkih zalogaja.