StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetNAKON ŠTO SU RADNICI IZ BANGLADEŠA POBJEGLI IZ ‘ČISTOĆE‘

Vinko Miše: ‘Uvezeni‘ radnici nisu roblje, naravno da mogu napustiti radno mjesto, ali imaju i obveze...

Piše Anđelka Kelava
15. listopada 2023. - 07:35

Dva Bangladešanina, radnika dubrovačke Čistoće koji su došli raditi u Dubrovnik zajedno s još 23 sunarodnjaka, napustili su ovu gradsku tvrtku. Jedan dan se nisu pojavili na poslu, a prema dostupnim informacijama, otputovali su u Zagreb kako bi zrakoplovom nastavili dalje za Portugal. Međutim, u Zagrebu su uhićeni i pritvoreni. Prema informaciji iz dubrovačke Čistoće, radnici su nakon odrađene smjene iz nepoznatih razloga otišli iz grada. Nije prvi put da djelatnici koji iz južne Azije dolaze raditi u Hrvatsku, napuste radno mjesto na koje su došli putem agencije. Radnici dubrovačke Čistoće došli su u naš grad putem agencije Connect Human Resources iz Kaštel Lukšića čiji je suvlasnik Vinko Miše.

Koliko često vam se događa da radnici koji se zaposle posredstvom vaše agencije napuste radno mjesto?

Ne događa se često, ali zna se desiti. Radnici su slobodni i slobodno je tržište rada u našoj zemlji. Ako nađu negdje bolje uvjete, nisu roblje, naravno da mogu napustiti radno mjesto.

Kakva je procedura u tom slučaju?

Sa svakim poslodavcem imamo različite ugovore, ako radnik napusti u roku kada je probni rok mi kao agencija namjestimo drugoga, ako netko napusti mjesto nakon godinu dana mislim da je na poslodavcu zašto ga nije zadržao. Mi imamo probni rok kada poslodavac može reći da mu neki radnik ne odgovara i mi ćemo zamijeniti radnika sa drugim radnikom.

Smiju li radnici kojima posredujete u zapošljavanju napustiti tvrtku u koju su zaposleni i pod kojim uvjetima?

Naravno da imaju pravo napustiti tvrtku u kojoj rade. Cijela je EU otvoreno tržište rada, znači ne možete vi nekoga držati ako je netko nezadovoljan primanjima na radnome mjestu. Ljudi su promijenili radno mjesto kao što je pola milijuna Hrvata u zadnjih par godina promijenilo državu. Bili su nezadovoljni plaćama ili državama i promijenili su. Ne znači da se ne događa da pođu raditi vani, sada pričamo o strancima, imamo i situaciju kada se vrate natrag nakon par mjeseci naiđu tamo na veće plaće, ali isto tako Hrvatska je sigurna država, zemlja u kojoj nije prisutan rasizam i gdje se ne radi razlika ako je netko druge boje kože ili druge religije. Tako kada odu pa probaju nešto drugo, nemali broj njih se vrati u državu.

Imate li povratnu informaciju jesu li radnici koji su došli iz Bangladeša, Filipina, Nepala, Indije....zadovoljni s poslodavcima u Hrvatskoj?

Radnici iz ovih zemalja su zadovoljni, ne dovodimo radnike poslodavcima koji će ih izrabljivati. Ako pitaju da im dovedem radnika koji će raditi 12-13 sati za minimalnu plaću, odmah im odgovorim da dovodim radnu snagu a ne roblje. Znači držimo se Zakona o radu, držimo se svih propisa i dok se tako držimo zadovoljni su radnici i poslodavci. Poslodavci koji nisu zadovoljni sa tim načinom poslovanja ne mogu biti moji partneri. Sigurno ne želim dovesti radnika kojeg će se izrabljivati negdje, mi bi sebi zatvorili vrata da dovodimo radnike na rad 15 sati za minimalnu plaću. To nije zakonito poslovanje i u tome ne želim sudjelovati.

Koje su najčešće primjedbe radnika u Hrvatskoj, jesu li to plaće, uvjeti stanovanja....

Više od 90 posto ljudi koje smo mi doveli su zadovoljni poslodavcima. Neki misle da mogu imati bolje uvjete, oni nisu roblje da im je uzeta putovnica ili nemam pojma što, mogu ići kuda god žele i vratiti se ako nisu nešto napravili, ako su odradili otkazni rok i ako su bili korektni. Tko kaže da se ne mogu vratiti u istog poslodavca! Oni koji nisu odradili ugovore i otkazne rokove i nisu bili korektni mi ih prvi stavimo na našu crnu listu jer ne želimo imati posla sa takvim ljudima.

Jesu li otišli zbog plaće?

Leži li razlog odlaska radnika iz Bangladeša u plaćama koje dobivaju u dubrovačkoj ‘Čistoći‘  i činjenici da ova tvrtka nema vlastiti smještaj koa hoteli i restorani.  Prosječna plaća za radno mjesto pometač je 800, za radno mjesto pomoćni radnik na kamionu je oko 850,  a radnici koji rade na pranju povijesne jezgre dobivaju oko 940 eura. Za smještaj i režije im se od plaće odbija 200 eura po osobi. Kad podmire sve troškove ostane im oko 600 eura. Za rad u bilo kojem restoranu ili hotelu ostat će im puno više novca jer imaju uključen smještaj i hranu. 

 

Dobili domaće nadimke

Puno je pozitivnih primjera stranih djelatnika u Dubrovniku. Na gradilištu na Lapadskoj obali ekipa iz Bangladeša i Indije zadovoljna je uvjetima rada, primanjima, kolegama s posla toliko da planiraju na hrvatskom jugu ostati godinama.

Jedan od njih je naučio hrvatski jezik da se s njim sasvim normalno sporazumijevati. Često je i prevoditelj ako treba nekoga novoga sunarodnjaka uvesti u posao. Želja Indijca s gradilišta je da mu kćer studira u Hrvatskoj, čak bi obitelj preselio ovdje. Toliko su se udomaćili da su dobili domaće nadimke, jednostavnije je svima. Njemačka ili neke druge zemlje ne padaju im na pamet, Hrvatska je za njih obećana zemlja.

 

 

25. studeni 2024 04:42