Jedan prizor odmah upada u oči kad se približavate Zagrebačkom Velesajmu, nekad simbolu poslijeratnog optimizma, čije su paviljone gradili najveći arhitekti epohe. Zgrade su bez krovova i prozora, radnici rasčišćavaju granje s prolaza, i teško je uopće reći što je stradalo u poplavi, a što je i prije. Boljka je to grada već desetljećima, jedna od tranzicijskih priča: Zagreb se ne zna, ne može nositi s Velesajmom.
Vozimo prema jednom od paviljona, iz sigurnosnih razloga ne smijemo napisati njegov broj, ali riječ je o paviljonu u kojemu su smještene najvrjednije hrvatske umjetnine jednog od najvećih, ako ne i najvećem po broju umjetnina muzeja u Hrvatskoj, koji je prije tri godine, u veljači, obilježio 140 godina postojanja, piše Jutarnji list. A od tada, samo nevolje. MUO je stradao u potresu, podsjetimo, i morali su se iseliti iz zgrade. Nakon što su selili, pisali smo i kako odlaze na Velesajam, kamo se među ostalima preselio i dio fundusa Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Činilo se to sjajnom odlukom. No kako se u srijedu popodne pokazalo, nije bila. Barem ne za MUO.
Užurbano je u paviljonu i ispred njega, govori se u isti glas, dogovara sto stvari istovremeno, kustosice, mnoge od njih, kaže ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović, s doktoratom, zasukale su rukave i prenose umjetnine.
"Prije dvije smo godine dobili ovaj prostor koji nam se čini, s obzirom na okolnosti, optimalnim za smještaj naših umjetnina. Naravno da smo svašta propitivali, pa i to prokišnjava li, no uvjeravali su nas da nije tako, pa smo povjerovali da je prostor siguran. Ovdje su uloženi enormni trud i enormni novac. No, jučer kada smo došli u prostor, ostali smo u šoku. Krov je procurio po dijelu zbirke dizajna, tekstila i grafike", govori nam Gašparović, a dok hodamo po tom dijelu prostora, po nama i dalje kapa voda, preskačemo još poneku preostalu lokvu. Struje nema, prostor je u mraku, pa nam ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt put osvjetljava lampom.
Na ulazu u prostor, nalazi se, pod specijalnim papirom za zaštitu, jedna erotska, vedra skulptura žene koja sjedi, nisam sigurna je li riječ o Bourekovom radu ili o Lončarićevom. U neposrednoj blizini omotana je tapiserija Jagode Buić, i u baš u trenutku kada dolazimo, Gašparović daje upute za njezin transport. Pod posebnim je papirom zaštićena harfa, pokraj nje jedan od mozaika.
"Tu se nalazi oko 70 tisuća umjetničkih predmeta od njih oko 130.000, koliko ih imamo u zbirci. Naime, na Velesajmu imamo još jedan depo, koji je u dobrom stanju, i u njega sada prenosimo umjetnine koje su ugrožene u ovom. No, situacija nije održiva", kaže Gašparović i nastavlja: "Bili smo jako sretni i ponosni kada smo dovršili kompletnu evakuaciju na proljeće. Pripremali smo se da to postane pravi depo. Mogu za zadovoljstvom vam reći kako sam doveo strane kolege koji su bili zadivljeni kvalitetom našeg rada, načinom na koji je sve organizirano, pospremljeno. I onda se dogodila srijeda! Dio na sjeveru, koji je, dakle, najosjetljiviji, ne da je prokisnuo, nego su ovdje slapovi padali. Mi smo jučer bili kompletno mokri. Ja cipele nisam ujutro mogao obući jer su bile mokre od sinoć, ovdje je jutros još bila voda desetak centimetara, dok smo izvlačili ono što je bilo najudarenije, mokro. Sada još pregledavamo što je mokro", kaže, dok ispred prostora suše nekoliko radova, od tekstila i od papira.
Ravnatelj, dalje, kaže: "Vlage je između 70 i 80 posto, što je duplo od onoga što bi smjelo biti. Kako se, dakle, pribojavamo nove kiše, prebacili smo dio u drugi depo na Velesajmu. Nikad se ne zna što može biti sljedeće, može pasti i strop, od knaufa."
Šteta je, govori, golema, a za pregled što je konkretno jače stradalo, trebat će proći još neko vrijeme: "U zbirci grafike dizajna i arhitekture je bilo puno vode. Ono što mogu zaključiti sa sigurnošću jest to da je šteta sada sigurno veća nego što je bila za potresa. Tako smo, ponavljam, bili ponosni, na fantastičan posao koji smo napravili, kako smo sjajno uredili taj depo, sad smo počeli i organizirati neke aktivnosti. I sad smo, velikim dijelom zbirke, ponovno na početku. Sreća je u nevolji da nije zahvaćen dio zbirke gdje su slike, bila bi katastrofa još puni veća. U zbirci su djela Guida Renija, Vjekoslava Karasa, Izidora Kršnjavog, Miroslava Kraljevića, Ljube Babića... da vam ne nabrajam." Strani autori, i povijest hrvatskog slikarstva? "Upravo tako. Naravno, imamo i skulpture, djela primijenjene umjetnosti, sve je jednako tu bitno."
Spomenuo je financije pa ga pitamo da nam pojasni: "Uređenje depoa stajalo je oko 700 tisuća eura. Imamo u depoima, pogledajte, i posebne komore za dagerotipije, i sobe za kustosa." A kad bi se procijenile ove umjetnine koje gledamo sada u depou? "Milijadu eura, najmanje, ipak smo mi najveći hrvatski muzej."
Miroslav Gašparović kaže: "Sramota je da Hrvatska nema niti jedan pristojni depo. Jedini pristojni depo ima Muzej suvremene umjetnosti koji je na oko tisuću i nešto kvadrata, nije niti dovoljan njima samima. U posljednje se tri godine, od potresa, mogao napraviti barem jedan depo, no nije. Ne znam zašto. Ja sam, mogu u svoje ime reći, napravio sve da spojim ljude koji su bili zainteresirani, no nije se dogodilo. Trebalo bi napraviti depo od 10 tisuća kvadrata koji bi koštao deset milijuna eura. Ovako, mi na Zagrebačkom velesajmu, moram reći, nismo besplatno. Grad Zagreb plaća i naš boravak i ostalih koji spadaju pod njih. Ne znam točno koliko, no to je veliki novac. I sve smo napravili kako treba, pogledajte kako je svaki predmet omotan u svoj vlastiti papir, barokne su skulpture primjerice tako zaštićene, imaju svoju vlastitu mikroklimu." No, toplo je, primjećujem dok prolazimo prostorom, je li to dobro za umjetnine? "Nije. Ovo nisu normalni uvjeti, no najbolje je što imamo. Pa pogledajte, kraj nas su skladištene cipele."
Kako su saznali da su umjetnine stradale: "Imamo čuvare od 0 do 24, sedam dana u tjednu, videonadzor, protuprovalni, protupožarni, i naravno dežurstva", govori već umoran Gašparović. Dežurali su sinoć, dežurat će i danas. Lako im nije, stradali su u potresu, tijekom obnove pala je skela pa se urušio dio muzeja...
Inače, i iz Muzeja grada Zagreba stavili su na društvene stranice obavijest da su zatvoreni zbog poplave.
Ozbiljno je i opasno ovo što se događa hrvatskoj likovnoj baštini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....