Za početak bih vas pitao o ljubavi prema dubrovačkom kraju. Kako to da ste upravo ovdje odlučili provesti umirovljeničke dane? Kako provodite vrijeme?
Iako sam bio u vojsci u Vijetnamu, zapravo sam malo putovao, nikad nisam bio u Europi. Moji prvi koraci u diplomatskoj karijeri bili su u Beogradu. Sjećam se da sam bio na proputovanju u Rimu i tamo kupio malog Fiata. Ukrcao sam se na trajekt u Bariju i došao u Dubrovnik davne 1975. godine. Totalno sam se zaljubio u Dubrovnik. Sjećam se da sam odsjeo u hotelu Villa Dubrovnik. Čak se sjećam ljubazne gospođe Nade, tadašnje direktorice hotela. Proputovao sam s tim Fiatom cijelu bivšu Jugoslaviju, radio u Beogradu i često dolazio na odmor u Dubrovnik. Nekoliko godina kasnije, 1998., postao sam veleposlanik u Hrvatskoj te odlučio ostati u dubrovačkom kraju. Iako smo na početku tražili kuću u Dubrovniku, naposljetku smo je kupili u Cavtatu, tad je to više odgovaralo mojoj mladoj obitelji. Prvu kuću kupili smo u Cavtatu 2000. Godine 2004. kao diplomat otišao sam u mirovinu, ali sam ostao aktivan na čitavom nizu projekata, uključujući i pisanje knjige. Prije dvije godine prestao sam sa svime i sad puno vremena provodim šetajući i penjući se po brdima. Obožavam hodanje, rije nekoliko godina 'osvojio' sam Kilimanjaro. Obožavam i trasu kojom je nekad vozio Ćiro, cijelu sam je prehodao.
Kako se nosite s pandemijom s Covida-19?
Trudimo se biti zaposleni cijelo vrijeme, jedino su putovanja veliki izazov. Jako mi je žao mojih prijatelja u Cavtatu koji imaju tvrtke i čije poslovanje jako pati. Svaki put kad vidim zatvorene restorane i dućane u Cavtatu, pa i u Dubrovniku, jako me potrese. Izgleda da se svaka država bori s pandemijom na svoj način bez konzultacija sa središnjicom, zdravstvena situacija se rješava kroz političke stavove. Također, vlade često donose ishitrene i jednostrane odluke. Bez obzira radi li se o Velikoj Britaniji ili o Sloveniji, granice se zatvaraju naglo, a uvjeti putovanja postaju vrlo nepredvidivi, što izluđuje ljude. Također, nedostatak informacija čini putovanja i općenito turizam vrlo izazovnim.
U SAD-u se s nestrpčljenjem očekuju predsjednički izbori 3. studenog. Trump protiv Bidena. Jesu li ankete točne i hoće li Amerika dobiti demokratskog predsjednika?
Ovi izbori su više od samog referenduma za predsjednika Donalda Trumpa. Osobno sam za veleposlanika postavljen od dvojice predsjednika, demokrata i republikanca. Cijeli život bio sam republikanac sve dok predsjednik George W. Bush nije krenuo na Irak. Za mene je to bio prijelomni trenutak. Mislim da će povjesničari gledati na to kao jednu od najstrašnijih pogrešaka stoljeća. Drugo, ovi izbori određuju budućnost Sjedinjenih Država. Prije 30 godina postojala je mala razlika među vodećim političkim strankama u SAD, no te male pukotine postale su ponori ispunjeni mržnjom i nepovjerenjem s obje strane. Sada je nerazumijevanje među strankama toliko da je jednostavno nemoguće raditi za zajedničku korist. Vi sada imate dvije Amerike, radikalno različite po svakom pitanju.
Ako pogledate najvažnija pitanja današnjice, kontrolu oružja, prava homoseksualaca, abortus, ilegalni imigranti, rasizam, zdravstvena zaštita, sve su to teme koje stvaraju razdor među strankama. A zatim vanjska politika. Europske vođe ispočetka su bile ljubazne prema Trumpu, nastojeći izgraditi dobre odnose, da bi kasnije shvatili da se s njim ne može surađivati. Na kraju mu se smiju, nazivaju ga klaunom i predmetom sprdnje. Pedeset godina mi Amerikanci slovili smo za vođe slobodnog svijeta, što više nije slučaj. Zbog aktivnosti Donalda Trumpa Europljani nas više ne gledaju kao lidere ili pomoć, doslovno smo prepušteni sami sebi.
Ako Trump izgubi ove izbore, kakve bi posljedice za njega mogle biti u budućnosti?
Vrlo ozbiljne. On, primjerice, trenutačno vodi spor s Poreznom upravom (IRS), iz meni nepoznatog razloga da je takvo što uopće dopušteno i toliko traje. Ako ste vi prosječni Amerikanac i ne plaćate porez, porezna uprava će vam oduzeti kuću, međutim, Trump je na neki način tome izbjegao. Ako i bude izabran demokratski predsjednik, imat će vrlo težak posao sve te stvari navaliti Trumpu. Čak da ovaj i izgubi i dalje će imati veliki broj pristaša u zemlji. Postoji milijun načina da Trump poremeti ove izbore, samo ako tako odluči. Sumnjam da će se predati bez borbe. I nemojte zaboraviti da on sada ima prednost od 6 prema 3 na Vrhovnom sudu. To znači da, ako ospori izbrne rezultate, sud bi mogao presuditi u njegovu korist. Jedini način da se izbjegne Trumpovo osporavanje završnog rezultata bila bi Bidenova premoćna pobjeda.
Trumpova pobjeda na predsjedničkim izborima 2016. stavila je u fokus sustav glasovanja i njegove nedostatke. Treba li američkoj demokraciji popravak tog procesa?
Mislim da cijeli demokratski sustav treba nadogradnju na “američka demokracija 2.0”. Problem je što zaista ne vidim kako bi se to moglo dogoditi, previše je osobnih interesa. Predsjednik bi trebala biti osoba izabrana većinom glasova, a mi smo imali dva demokratska kandidata, Hillary Clinton i Ala Gorea, koji su osvojili većinu glasova, ali su izgubili izbore zbog izbornog sustava. Hillary je imala 3 milijuna glasova više od Trumpa. Današnji je izborni sustav utemeljen 1783., zbog velike bitke između 13 država u nastojanju da se postigne ravnoteža među kolonijama. U to vrijeme, postojale su manje države koje su se brinule o suverenitetu i nisu htjele izgubiti glasove od većih država. Isti je sustav i danas, s tim da Senat danas ima jednak broj zastupnika po državi bez obzira koliko stanovnika u njoj živi. Morate imati na umu da se sve ovo događalo u vrijeme prije telefona i drugih kontakata, prije bilo kakvog pokretnog kontakta, pa su se predstavnici svih država fizički sretali. Naravno, da danas nijedna od tih država ne želi izgubiti moć. Ako pogledate preliminarne izbore prije samih izbora, oni se održavaju u državama koje su smiješno male, i za vrijeme trajanja četverogodišnjeg predsjedničkog mandata nemaju nikakvu važnost, ali ipak uživaju u pažnji koju dobiju u tom kratkom razdoblju. Utjecaj lobista na politički sustav također je narastao do neslućenih. Naša država je uništena a nitko ne želi govoriti o tome. Govorit će se o nekim posebnim pitanjima i složiti da su promjene nužne, ali nema suglasja oko toga da je sustav uništen.
U našem mentalitetu ukorijenjeno je mišljenje da je američka demokracija standard cijelome svijetu. I to je ono što me vodilo kroz moju diplomatsku karijeru. Danas više ne bih mogao predstavljati Sjedinjene Američke Države. Ne bih mogao podržati svoju zemlju niti njen politički model kao primjer ostatku svijeta. Ne suočavaju se samo Sjedinjene Države s tim problemom. Ono što se događa u svim demokratskim državama danas je zastoj, stvari se ne rješavaju. Zemlje u kojima se stvari rješavaju su autoritativne, poput Kine. To je stvarno opasno. Međutim, nitko se ne bavi tim problemom.
S problemom pandemije Covid-19, pokreta Black Lives Matters, s povlačenjem iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, uz još mnoge ostale probleme, Sjedinjene Američke Države čine se razjedinjenije nego ikad prije. Što bi trebalo napraviti da se nacija ponovo ujedini?
Mislim da bi trebalo započeti s Bidenovom pobjedom. Međutim, proces ozdravljenja bit će težak i dugotrajan, jer ako putujete Amerikom, vidjet ćete drastične razlike među državama. Došli smo do točke u kojoj bi vaš prijatelj trebao biti iz iste političke stranke, dok prije nije bilo važno koga podržavate, zapravo niste ni znali za koga je vaš susjed glasovao. To nažalost više nije slučaj. Jedini način za izlječenje je taj da vladajuća stranka, recimo da su to demokrati, prihvati zakone koji odgovaraju republikancima, što će biti vrlo teško, ali jedino moguće. Ako budu htjeli prevariti republikance, moglo bi doći do mnoštva civilnih sukoba. Kad danas gledate proteste u Sjedinjenim Državama, vidite da se jedna naoružana strana bori protiv druge, također naoružane.
Kako gledate na kontrolu oružja?
Stav Amerikanaca prema oružju totalna je katastrofa. Vjerujem da nitko u Europi ne može razumjeti kako se takva situacija dopušta. Svako malo dolazi do masovne pucnjave, mnogi ljudi o tome razmišljaju kao o prirodnim katastrofama poput uragana. Živio sam dosta dugo u Europi i nikako ne mogu razumjeti, ili bar djelomično razumjeti, zašto još doma dopuštamo ljudima da nose oružje. Ne mogu nikako razumjeti kako smo u SAD došli do stanja da ljudi mogu otvoreno kupiti jurišne puške. I sve bez ikakve pozadinske provjere ili kontrole. Ako privatno prodajete oružje, ne trebate to nikom prijaviti. To ne može biti u redu.
Prilikom nedavnog posjeta Dubrovniku američki državni tajnik Mike Pompeo najavio je da bi Hrvatska uskoro mogla ući u kategoriju zemalja kojoj više neće trebati vize. Kakve su implikacije te odluke, imate li spoznaje kada bi se to moglo dogoditi?
Mislim da će se to dogoditi i da je Hrvatske ispunila sve kriterije. Postotak odbijenih viza iz Hrvatske za Sjedinjene Države sada je manji od 3 posto. Većina država Europske unije ne treba vizu za ulazak u SAD, tako da ne postoji apsolutno nikakav razlog zašto među njima ne bi bila i Hrvatska. Ovo je pozitivna stvar i za Hrvatsku i Ameriku. Otkad živim ovdje, prišlo mi je 30 do 40 ljudi pitajući za savjet kao dobiti američku vizu. U stvarnosti, velika većina hrvatskih državljana koji posjećuju SAD vratit će se natrag kući. Ali ako se i ne vrate postat će odlični građani Sjedinjenih Država.