Interdisciplinarni konzorcij Agronomskog fakulteta, JP Hrvatske vode, Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko- neretvanske županije, Zoološkog vrta u Zagrebu i Udruge Hyla ovog je tjedna predao Eurospkoj komisiji na ocjenu prijedlog projekta LIFE for Mauremys. Projekt se odnosi na utvrđivanje ključnih lokacija i metoda održavanja slatkovodnih staništa riječne kornjače (Mauremys rivulata), koja je kritično ugrožene životinjska vrsta i na području naše zemlje obitava još samo u Dubrovačko- neretvanskoj županiji. Ovog je tjedna, zapravo, predana šira i detaljno obrazložena verzija stručnog projekta kojeg je, nakon podnošenja kraće vrzije, u studenom prošle godine Europska komisija odobrila sufinancirati s iznosom od 1,899.638 eura.
Međutim, doznali smo kako je razrađeni program dostavljen Europskoj komisiji na ocjenu težak 1.928.924 eura te postoji mogućnost većeg sufinanciranja. U praksi se pokazalo kako je ekološk fond "najteži" fond EK jer su u pitanju znanstveni priojekti koji moraju biti izvrsno i do najsitnijih detalja razrađeni kako bi dobio potvrdu. Isto tako, pokazalo se su, nakon uspješnog prolaska prve faze, sigurni slijedeća faza i konačna potvrda sufinanciranja.
Drugdje već izumrla
-Naša je županija jedino područje rasprostranjenja riječne kornjače u Hrvatskoj i po tome smo jedinstveni. Istraživanjem je utvrđeno kako najveća populacija riječne kornjače obitava na području Konavoskog polja, a stabilna je i populacija u lokvama na području sela Majkovi i Prljevići. Međutim, vrsta je ugrožena u Stonskom polju, a u području rijeke Omble i delte Neretve na rubu izumiranja. Naime, pojedinačne jedinke su pronađene u Baćinskim jezerima te u jezeru Desne i području Modro oko koje je izvor pitke vode za grad Ploče. Pretpostavljamo, ali još uvijek nije potpuno utvđeno ima li te populacije i u lokvi kod Lumbarde- ističe ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko- neretvanske županije Marijana Miljas- Đuračić.
Ljubitelji prirode ističu da je jug Hrvatske najsjevernje i najzapadnije europsko stanište riječnih kornjača. Kažu da ih katkad još uočavaju u šašu i trski otočića nedaleko ACI marine Dubrovnik. Rekli su nam kako je rječna kornjača nešto manja obične barske kornjače, da nije duža od 20 centimetara, a za razliku od barske njoj je cijeli oklop čvrsto spojen, a razlikuje se i prugama te šarama po tijelu i oklopu. Ekolozi kažu da su prsti riječne kornjače pokretljivi i spojeni opnama za plivanje, a rep dug i tanak i kod plivanja služi kao timun. Ljubitelji prirode posebno ističu prehranu tih kornjača koje, dok su mlađe, jedu alge, vodozemce, gliste, male ribe i punoglavce, puževe, školjkaše te ličinke kukaca pa i komaraca. No, odrasle su kornjače skoro isključivi biljojedi.
Riječne kornjače su u fokus javnosti, osobito na istočnom dijelu Pelješca, ponovno došle s aktualnim poplavama Stonskog polja do kojeg je došlo usljed neodržavanja mreže kanala za melioraciju. Kanali su obveza Hrvatskih voda, ali nismo utvrdili tko je pustio glasinu da je neodržavanje kanala rezultat skrbi za kornjače kojima odgovara raslinje koje zadržava oborine u kanalima. Međutim, upravo suprotno: kanale treba održavati kako bi se kornjačće lakše kretale i dopriunosile održivosti i bioraznolikosti ekosustava. Milas Đuračić ističe da riječna kornjača, zbog neprimjerenog managementa kanala, gubi bitku za opstanak u Stonu, dok nam je iz Hrvatskih voda potvrđeno da su najveće prijetnje toj kornjači u Stonskom polju upravo degradacija i gubitak vodenih staništa uzrokovani ekološkom sukcesijom, odnosno neodražavnjem lokvi i kanala čime dolazi do sukcesije vegetacije, zamuljenja te nestajanja vodenih površina te kanalizacije vodenih tokova. Tako će odobrenje projekta LIFE for Mauremys za indirektnu posljedicu imati rješenje problema plavljenja, a posljednično i mogućnost veće poljoprivredne proizvodnje u Stonskom polju.
Uzgojni centar u ZOO-u
Docentica dr. sc. Dragica Šalamon s Agronomskog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta istriče da nas prirodne katastrofe koje nas sa svih strana pogađaju psjećaju na prioritete u managementu prirodnih resursa:- Globalnim promjenama možemo doskočiti primjenom najnovijih tehnologija koje se vežu uz održivo gospodarenje. Trudimo se u tom pogledu iskoristiti i međunarodne izvore financiranja kojima se mogu valorizirati prirodne vrijednosti i bogatstva Dubrovačko- neretvanske županije. Riječna kornjača, koja zbog neprimjerenog managementa kanala, gubi bitku za opstanak u Stonu predstavlja jednu takvu vrijednost. Upravo su vrste. koje su prepoznate kao ikone zaštite prirode, jedan od alata koji omogućuje zajednički pristup raznih stručnjaka te pristup novim izvorima financiranja- ističe Šalomon dok kurator za ribe, vodozemce i gmazove zagrebačkog ZOO vrta Ivan Cizelj naglašava:
-Naš Zoološki vrt s udrugom HYLA i županijskom JU za zaštitu prirode sudjeluje u zaštiti riječne kornjače već desetak godina. Dosad smo primarno zbrinjavali jedinke koje su pronađene iscrpljene u prirodi ili su bile dio nezakonite trgovine, a iz njihova prirodnog staništa uklanjali smo invazivne vrste koje u prirodi mogu ometati njen opstanak te smo ih zbrinjavali u ZOO vrt. Svjesni njezian značaja za bioraznolikost Hrvatske udružili smo se, a u sklopu projekta mi se obvezujemo izgraditi novi uzgojni centar za riječne kornjače s edukativnim dijelom za posjetitelje. Centar će biti na prostoru ZOO vrta, a u njemu uzgojene jedinke kasnije ćemo puštati u prirodu. Dosadašnje znanje i iskustvo iskoristit ćemo u akcijama restauracije i poboljšanja staništa ra izrada volonterskog programa omogućit će veće uključivanje lokalnog stanovništva i turista u zaštitu riječne kornjače. Obučit ćemo osoblje JU za dugoročno praćenje rasta i razvoja jedinki vraćenih u prirodu te provedbu osmišljenih volonterskih i edukativnih programa.
Željena ili neprihvaćena?
Ana Štih iz zagrebačke udruge Hyla ističe da su najveće populacije kornjača u Konavskom polju te Majkovima i Prljevićima:- U Stonskom polju je proteklih godina zabilježeno svega nekoliko odraslih jedinki, iako su prije bile brojne. I u Rijeci dubrovačkoj su krajem 80-tih bile brojne, a 2018. su pronađene svega tri. Zaljev te rijeke danas je u visokom stupnju urbanizacije te su bivša staništa kao kanalići i lokve zapušteni ili zamijenjeni zgradama, apartmanima, lukom i molovima. Neke od prijetnji su zarastanje i zatrpavanje, pretjerana upotreba pesticida i slične neodržive prakse u poljoprivredi, kompeticija s invazivnim vrstama slatkovodnih kornjača, iskapanje gnijezda od strane divljih svinja i mungosa, zarastanje gnijezdilišta, nestanak povoljnih staništa zbog urbanizacije, presušivanje površinskih vodotokova, prevelika uporaba vrša u kojima se kornjače utapaju jer ne mogu izroniti na površinu po zrak te se zbog malog broja i velikih prijetnji riječna kornjača smatra jednom od najugroženijih vrsta gmazova u Hrvatskoj i proglašena je strogo zaštićenom vrstom.
