StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetKAKVO MUČENJE

Zašto je ova država pakao za žene? Bacaju se s djecom sa zgrada, a jedan od uzroka takvog suicidalnog ponašanja su i svekrve!

Piše D.K./sd
1. rujna 2022. - 15:08
Tadžikistanke slave 30 godina neovisnosti: imaju što i slavitTajikistan Presidency/Nakib Mu/Anadolu Agency Via Afp

Srednjoazijska država Tadžikistan je pravi pakao za žene. Ova bivša sovjetska republika je dugo bila u ratu koji je utjecao na rapidno smanjenje muške populacije, a dodatno je smanjuje i stalna emigracija u inozemstvo za kruhom, piše Slobodna Dalmacija.

image
/Shutterstock

Problem na svojoj koži najbolnije osjećaju tamo višestruko brojnije žene. U tradicionalnom društvu u kojemu islam igra sve veću ulogu mladoženja je fatalno premalo, a pritisak okoline da se djevojke što ranije udaju uz manjak muškaraca dovodi do masovne pojave ilegalne poligamije.

image
/Shutterstock

Osim toga, dovodi i do strašnog podcjenjivanja svih žena i njihovih strašnih psihičkih i fizičkih maltretiranja od strane muža i njegove obitelji. Samoubojstva žena u Tadžikistanu postala su gotovo svakodnevna. Mnoge obitelji nerijetko tretiraju svoje snahe kao neplaćene sluškinje za obavljanje kućnih poslova i brigu o svojim muževima i njegovim roditeljima.

image

Obiteljska idila na ulici u Dušanbeu: kako li je iza kućnih zidova?

Halil Sagirkaya/Anadolu Agency Via Afp

Sanat Gaforova skočila je s dvoje svoje malodobne djece u rijeku Sir Darju, u blizini njene kuće u sjevernom Tadžikistanu, nakon što je navodno pet godina trpjela zlostavljanje od svekrve i članova obitelji svog supruga. Čak su je i fizički tukli. Fariza Hujanazar (21), sebi je oduzela život poslije samo dvije godine braka, a za njezinu smrt je osuđena majka njezina supruga kao poticatelj.

Hujanazar, majka imala jednogodišnjeg sina, ostavila je za sobom pismo u kojemu je navela da se više ne može nositi s uvredama, kritikama i poniženjima koje je trpi od svoje svekrve. Emom Zabirov, 64-godišnjak, postao je prvi muškarac u Tadžikistanu koji je završio u zatvoru jer je snahu također doveo do samoubojstva. Gulbahor Faromarzova (18) se objesila nakon što je od svekra trpjela "nemilosrdne kritike, prigovaranje i verbalno zlostavljanje", piše Radio Slobodna Evropa.

image

Tadžikistanska žena izbjegla u Poljsku: ona se spasila 

Dawid Zielinski/Hans Lucas Via Afp

U tadžikistanskom okrugu Dusti, u provinciji Katlon, zatvoreni su muškarac i njegov sin zbog okrutnog postupanja prema svojoj supruzi i snahi, mentalnog zlostavljanja i prisiljavanja da radi na farmi bez slobodnog dana tokom ljetnih vrućina. Žena se objesila. U gradu Tursunzoda, Zarkholi Mustonovi je izrečena petogodišnja kazna zatvora zbog emocionalnog zlostavljanja svoje snahe Huršede Holmurodove, studentice medicinskog fakulteta. Holmurodova (25) je sebi oduzela život prošle godine popivši kiselinu. U istočnom okrugu Faizobod roditelji Manore Abdufatoh (25) traže pravdu za svoju kćerku za koju vjeruju da ju je muževa obitelj ili ubila ili dovela do samoubojstva. Tijelo je pronađeno s puno ubodnih rana...

image

 Emomali Rahmonov predsjednik je Tadžikistana

Ludovic Marin/Afp

Ovo su samo neki od stotina primjera kako u Tadžikistanu prolaze mlade žene nakon udaje i selidbe u suprugovu obitelj. U donedavnoj prošlosti tamošnji su muževi bili uglavnom najodgovorniji za obiteljska nasilja, no sad ih u toj ulozi potiskuju njihovi roditelji. Pošto u Tadžikistanu obitelji najčešće žive u kućama, roditelji se kao njihovi vlasnici pretjerano miješaju u brakove svojih sinova. A tadžikistanska tradicija nalaže da u svakom sukobu sinovi staju na stranu svojih roditelja, jer se stavljanje na stranu supruge smatra slabošću.

image
/Shutterstock
image
/Shutterstock

Prema tadžikistanskim aktivistima, mnogi slučajevi bračnog zlostavljanja ostaju neprijavljeni jer se žene plaše razvoda i stigme koju zbog istoga najviše nameće vjera. Studija iz 2016. pokazuje da čak 97 posto muškaraca i 72 posto žena u Tadžikistanu vjeruje kako žena mora tolerirati nasilje nad sobom da bi održala obitelj na okupu.

image
/Shutterstock

Osam milijuna stanovnika

Tadžikistan je država u središnjem dijelu Azije; obuhvaća 142 600 km². Graniči s Afganistanom na jugu (duljina granice iznosi 1206 km), Uzbekistanom na zapadu i sjeverozapadu (1161 km), Kirgistanom na sjeveru (870 km) i Kinom na istoku (414 km), navodi Hrvatska enciklopedija

Tadžikistan je pretežito planinska zemlja; planine prekrivaju 93% teritorija, a čak se polovica površine nalazi na visini iznad 3000 m.

Klima je u većem dijelu zemlje oštra kontinentalna s karakterističnim visinskim zonama; u nizinskom području na jugozapadu klima je suha suptropska. Ljeti (srpanj) srednja temperatura kreće se od 30 °C u nizini do 0 °C u planinama, a zimi (siječanj) od približno 0 °C u nizini do –20 °C u planinskom području.

U Tadžikistanu živi oko osam milijuna stanovnika. Glavnina stanovništva živi u nizinskom području na sjeverozapadu (Ferganska nizina) i jugozapadu zemlje (područje Dušanbea i regija Hatlon obuhvaćaju 17% površine i 45% stanovništva); u planinskom istočnom dijelu (Pamir i Alajsko gorje, odnosno autonomna pokrajina Gorno–Badahšan) živi samo 3,3 st./km².

Od osamostaljenja, udjel se Tadžika povećava (58,8%, 1979, a 84,3% za popisa 2010), a ostalih se naroda smanjuje; Uzbeci čine 13,9% stanovništva (2010; 22,9%, 1979), Rusi 0,5% (2010; 10,4%, 1979), Kirgizi 0,8%, a ostali narodi 0,5%. Stanovnici su uglavnom muslimani suniti (78,6%), te šijiti (5,0%); kršćana je 2,1%, a ostalih 14,3% (2000). Službeni je jezik tadžički, a vrlo je raširen ruski.

Pismeno je 99,7% stanovništva starijeg od 15 godina.

Uoči raspada Sovjetskog Saveza, u sastavu kojega je bio do 1991., Tadžikistan je imao BDP u vrijednosti od 2,6 milijarda USD (498 USD po stanovniku; 1990). Gubitkom sovjetskoga tržišta slijedila je stagnacija (većina visokoobrazovanih stručnjaka, uglavnom Rusa, napustila je Tadžikistan početkom 1990-ih), potom i građanski rat (1992–97), što je sve dovelo do drastičnog ekonomskog pada, te je vrijednost BDP-a 2000. iznosila 860,5 milijuna USD (138 USD po stanovniku).

Početkom 2000-ih gospodarstvo se postupno oporavlja socijalnim i gospodarskim reformama (privatizacija, članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji od 2013), no Tadžikistan je ostao među najsiromašnijim zemljama (2019. udjel je siromašnoga stanovništva 26,3%).

Posjeduje znatno prirodno bogatstvo, napose hidropotencijale i rudna ležišta (zlato, srebro, olovo, cink, ugljen, živa, volfram, uranij, željezna ruda, nafta, plin i dr.). BDP je 2017. dostignuo vrijednost od 7,1 milijarde USD (806 USD po stanovniku), a 2019. od 8,1 milijarde USD (874 USD po stanovniku). U sastavu BDP-a (2017) vodeći je udjel uslužnoga sektora (45,9%), a potom poljoprivrednoga (28,6%) i industrijskoga (25,5%). 

U poljoprivredi prevladava uzgoj pamuka, žitarica, voća i povrća, a u industriji rudarstvo i proizvodnja metala, te cementa, hrane i tekstila. Među vodećim je kompanijama industrijski kompleks za proizvodnju aluminija TALCO (Tajik Aluminium Company), koji se snažnije razvijao od sredine 1970-ih (prvotno uz suradnju s Francuskom). Tadžikistanu su energetski ključne hidroelektrane jer ostvaruju 94% (2017) ukupne proizvodnje električne energije (samo hidroelektrana Nurek, na rijeci Vahš, ima udjel od 70% u ukupnoj energetskoj proizvodnji).

Prema Ustavu od 6. XI. 1994. Tadžikistan je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike državni je poglavar, vrhovni zapovjednik oružanih snaga, predstavlja državu u inozemstvu i nositelj je izvršne vlasti. Biraju ga državljani na izravnim i tajnim izborima za razdoblje od sedam godina; mogućnost izbora svedena je na dva uzastopna mandata.

Amandmanima iz 2016. to se ograničenje ne odnosi na predsjednika Emomalija Rahmona, kojemu je zakonom iz prosinca 2015. dodijeljen naziv »Osnivač mira i nacionalnog jedinstva – Vođa nacije, Predsjednik Republike Tadžikistana«. Izvršnu vlast obnaša Vijeće ministara, na čelu kojega je premijer. Njega i ostale članove vlade imenuje predsjednik republike.

Najvišu zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament, odnosno Vrhovna skupština (Madžlisi Oli), koju čini Predstavnički dom (Madžlisi namojandagon) sa 63 izravno birana člana, i Nacionalna skupština (Madžlisi milli) s 34 člana (25 članova biraju niže razine vlasti, osam imenuje predsjednik republike, a jedno mjesto rezervirano je za bivšega predsjednika republike).

Svi se zastupnici biraju za razdoblje od pet godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast ima Vrhovni sud, suce kojega imenuje predsjednik republike. Administrativno se Tadžikistan dijeli na dvije pokrajine (vilojat) i jednu autonomnu pokrajinu (vilojati muhtor). PSD

18. studeni 2024 15:01