Zatvorskom čuvaru država mora platiti čak 1096 ‘marendi‘: ‘Tužio sam jer godinama nisam imao pravo na dnevni odmor‘

Pravosudni policajac iz Zadra tužio je državu jer zbog specifičnosti posla i kroničnog nedostatka kadrova šest godina nije mogao koristiti dnevni odmor od 30, odnosno 60 minuta, kada radi u turnusu u Zatvoru u Zadru.

Država mu sada mora platiti ukupno 1096 ‘pauza‘, koje nije koristio. Novčana vrijednost neiskorištenih stanki izračunata je na temelju vrijednosti sati rada policajca u razdoblju od siječnja 2013.do prosinca 2017. iznosi što iznosi ukupno 1.782,06 eura s kamatom, piše Slobodna Dalmacija.

To je utvrđeno presudom suca Općinskog suda u Zadru Tomislava Bage donesenoj krajem svibnja kada je potvrđeno kako pravosudni policajac ima pravo na povrat vrijednosti postignute koristi koju je ostvario poslodavac. Poslodavac mu ne može izvršiti povrat obavljenih poslova, a nije mu omogućio vrijeme neiskorištene stanke iskoristiti kao slobodne dane. U postupku je, naime, bilo sporno je li policajac u tom vremenu iskoristio pravo na dnevni odmor, je li tražio korištenje slobodnih dana u zamjenu, odnosno je li povrijeđeno njegovo pravo iz radnog odnosa te pripada li mu pravo na novčanu naknadu za eventualno neiskorištene stanke.

Damir Krajac/Cropix

- Prema članku 73. st. 1. Zakona o radu radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno - navodi se u obrazloženju presude.

Marinko Bujas, koji je do 2015. bio voditelj odjela osiguranja u zadarskom Zatvoru posvjedočio je kako je svaki službenik koji bi otišao na pauzu morao imati službenika za zamjenu i to od onih ljudi koji su bili u smjeni i radili na odjelu.

Marinko Bujas
 

Paun Paunović/Cropix

Naveo je kako je bilo situacija da se neki policijski službenik želio pisano obratiti 24 sata prije, za korištenje jednog dana godišnjeg odmora ili neplaćenog dopusta, a onda bi od nadređenih dobio odgovor u smislu da će mu se ‘napiti krvi‘, te je dolazilo do raznih sukoba i slično.

Upravitelj Zatvora u Zadru Ante Lučić u sudskom postupku je pojasnio kako postoji evidencija dolazaka i odlazaka s posla, te da tu evidenciju vodi dežurni u zatvoru, odnosno njegov pomoćnik, te da misli da do 2015. nije čak niti postojala obveza da se takva evidencija vodi.

Nakon što su počele tužbe u ovakvim predmetima zahtijevao je da se dostavlja posebno u tablici, kao jedna dodatna evidencija, dodatan papir o tome koji službenik kad koristi pauzu, je li mu ponuđena, te je li je prihvatio ili odbio.

- U tom periodu 99,9 posto su policajci koristili, odnosno 100 posto su koristili pauzu. Što se tiče tih pauza sve je ovisilo o dežurnom zatvora, odnosno njegovom pomoćniku i o tome koliko su oni pedantni o vođenju te evidencije. Neki jesu bili pedantni a netko ne, tako da se doslovno moglo dogoditi da policijski službenik iskoristi pauzu, ode i na ručak, a to se nigdje ne evidentira, a da poslije tuži i za tu pauzu iako ju je iskoristio.

Ante Lučić, Upravitelj zatvora u Zadru.
 

Jure Mišković/Cropix

Ono što se u ovakvim tužbama događa je strašno jer se obuhvaćaju i takve pauze koje su iskorištene, a traži se i za njih kao da nisu. Nikakvim pravilnikom nije određeno da policijski službenik tu pauzu mora koristiti unutar zatvora ili izvan zatvora, tako da službenik doista može biti u tom periodu i unutar zatvora, na hodniku, može biti i vani – naveo je na sudu Lučić.

Naglasio je kako mu se nitko od policijskih službenika ili od sindikalnih povjerenika nikada nije obratio ni usmeno ni pismeno zbog eventualnog nekorištenja pauze. Sami policajci bi mu govorili: ‘šefe, bilo je danas toliko posla, da nismo mogli otići niti na pauzu‘, što bi on primio na znanje.

Naglasio je kako u zatvoru inače imaju toliki manjak ljudi da se dosta radi prekovremeno, a imaju i službenike iz Požege i Šibenika upravo iz tog razloga, da ostali policajci mogu otići na pauzu, da mogu odrađivati svoj posao i da ne moraju raditi prekovremene sate.

Bivši upravitelj Zatvora u Zadru Denis Skitarelić rekao je kako se nastojalo da svaki pravosudni policajac koristi odgovarajući pauzu, ali se ta pauza nije morala koristiti ukoliko su bile takve potrebe službe, s tim da bi se u tom slučaju takvom policajcu omogućavalo da u petak tog tjedna dva ili dva i po sata ranije ode s posla.

- To je zavisilo o potrebama same službe. Dežurni u zatvoru je vodio evidenciju o tome, postojala je posebna knjiga dežurstva i to dnevna knjiga dežurstva - rekao je.

Denis Skitarelić

Andrija Lučić/Cropix

Općinsko državno odvjetništvo u Zadru koje je u ovom slučaju zastupalo državu usprotivilo se tužbi navodeći kako nije točno kako pravosudnom policajcu nije bilo omogućeno pravo na korištenje stanke. Naglasili su kako je prilikom uvida u evidenciju radnog vremena službenika pravosudne policije utvrđeno kako su neki djelatnici naknadno upisani, odnosno njihov dolazak i odlazak s posla nije evidentiran u trenutku dolaska na posao već su naknadno evidentirani. Pojasnili su kako se iz navedene evidencije ne može utvrditi je li službenik koristio dnevni odmor jer se u evidenciji ne vodi podatak o tome je li službenik doista i koristio dnevni odmor.

- Sama činjenica da za vrijeme radnog vremena službenik nije izašao iz zatvora ne dokazuje da isti nije koristio stanku obzirom da je mogao koristiti i unutar zatvora - naveli su u ODO-u.

Zeljko Hajdinjak/Cropix

U postupku je međutim utvrđeno kako činjenica da policajac nije ranije podnio bilo kakav prigovor poslodavcu sa zahtjevom da mu se nekorištenje stanki pretvori u slobodne dane ne utječe na mogućnost da svoja prava ostvaruje tužbom.

Odredbama Zakona o radu, naime, nije predviđena obaveza radnika prije eventualne tužbe, odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora, prvo podnositi takvu vrstu prigovora, odnosno zahtjeva poslodavcu.

Zakonom o radu ni Kolektivnim ugovorom nije propisano da službeniku ne pripada pravo na naknadu štete ako ne zatraži korištenje slobodnih dana.

Prema članku 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike Službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti.

Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.