Razina zdravstvene pismenosti hrvatskih građana u prosjeku je na samoj granici između problematične i adekvatne, a najviše problema imaju s pronalaskom, razumijevanjem i upotrebom informacija o zdravlju, pokazalo je istraživanje o zdravstvenoj pismenosti provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika.
Istraživanje je provedeno u sklopu projekata "Zdravstveni opservatorij" i "Vrijednost u zdravstvu: empirijska istraživanja i aplikacija", a rezultati su predstavljeni u znanstvenom radu "Zdravstvena pismenost u Republici Hrvatskoj" objavljenom u Reviji za socijalnu politiku. Autorice rada su Ana Bobinac, Elizabeta Ribarić i Nikolina Dukić Samaržija s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
U istraživanju je korišten prilagođeni instrument za mjerenje zdravstvene pismenosti, odnosno Europski upitnik zdravstvene pismenosti - HLS-EU-Q, dok su glavni rezultati izraženi kroz generalni indeks zdravstvene pismenosti (GHL). Cilj istraživanja bio je utvrditi prosječnu razinu zdravstvene pismenosti u Republici Hrvatskoj na nacionalno reprezentativnom uzorku te identificirati obilježja koja se mogu dovesti u vezu s posebno niskom razinom pismenosti.
Što pokazuju rezultati?
Rezultati pokazuju da se razina zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj, u prosjeku, nalazi na samoj granici između problematične i adekvatne (GHL = 33,98). Unutar populacije, pak, postoje značajne razlike u razini zdravstvene pismenosti.
Autorice ističu kako je istraživanje pokazalo da je građanima lakše slijediti ili razumjeti upute nego stvoriti vlastite stavove o zdravlju. Tako npr. manji broj građana ima poteškoća slijediti upute liječnika ili ljekarnika, odgovarajući da im je to ‘vrlo teško‘ i ‘prilično teško‘ (10,8%), dok za primjenu informacija koje im daje liječnik to kaže 16,9% ispitanih. To ukazuje na poteškoće u razumijevanju i primjeni zdravstvene informacije koju građani dobiju od liječnika i potencijalno ukazuje na puno dublje komunikacijske probleme. Postotak odgovora ‘vrlo teško‘ i ‘prilično teško‘ najveći je kada građani trebaju procijeniti jesu li informacije o zdravstvenim rizicima iz medija pouzdane (41,2%).
Odgovarajući, naime, na 16 pitanja u istraživanju, građani su ponajmanje problema istaknuli pri razumijevanju razloga zašto se treba odazvati na programe ranog otkrivanja bolesti, pri razumijevanju i slijeđenju uputa liječnika ili ljekarnika te razumijevanju upozorenja o nezdravu ponašanju. Najteže im je, pak, procijeniti jesu li informacije o zdravstvenim rizicima u medijima pouzdane; odlučiti kako se zaštititi od bolesti na temelju informacija iz medija; razumjeti informacije u medijima o tome kako unaprijediti zdravlje; procijeniti kada bi trebali zatražiti mišljenje drugog liječnika; te pronaći informacije o tome kako se bolje nositi s problemima povezanim s mentalnim zdravljem. Odgovarajući na potonjih pet pitanja građani su pokazali problematičnu zdravstvenu pismenost, dok u ostalih 11 odgovora pokazuju adekvatnu zdravstvenu pismenost.
Obilježja povezana s niskom razinom zdravstvene pismenosti
Osim utvrđivanja prosječne razine zdravstvene pismenosti, cilj istraživanja bio je identificirati obilježja koja se mogu dovesti u vezu s posebno niskom razinom pismenosti. Tako je utvrđeno da unutar populacije postoje značajne razlike u razini pismenosti povezane s klasnim, ekonomskim i socijalnim obilježjima pojedinaca. Osobe u Hrvatskoj s nižom razinom zdravstvene pismenosti češće: sebe svrstavaju nisko na društvenoj ljestvici; imaju viši indeks tjelesne mase – BMI; manje vježbaju; imaju niži dohodak i teže spajaju kraj s krajem; imaju nižu razinu obrazovanja; ne odazivaju se na preventivne preglede i programe ranog otkrivanja raka; starije su od 70 godina.
Niža razina zdravstvene pismenosti odražava se u nevoljkosti pojedinaca da se odazovu na preventivne preglede, da zadrže težinu ispod razine pretilosti ili da redovito vježbaju. Pronađena je, naime, statistički značajna korelacija između odaziva na preventivne preglede i programe ranog otkrivanja raka te zdravstvene pismenosti. Iako je istraživanje pokazalo da većini ispitanika nije teško razumjeti zašto se trebaju odazvati na preventivne preglede, ipak se na takve preventivne aktivnosti odazivaju češće oni s višom razinom zdravstvene pismenosti.
Autorice ističu da je nizom istraživanja u svijetu utvrđeno da je niska razina zdravstvene pismenosti povezana s lošijim zdravljem, slabijim preživljenjem od različitih bolesti i većim troškovima skrbi.
Posljedice koje problematična razina zdravstvene pismenosti može imati na zdravlje pojedinca i zajednice za Hrvatsku je posebno važna jer su kod nas stope mortaliteta (smrtnosti) od karcinoma i drugih bolesti, kao i stope morbiditeta (obolijevanja) i mortaliteta od izbježivih bolesti značajno više nego u većine članica EU-a. Dio ovih bolesti može se prevenirati ili uspješnije liječiti upravo povećanjem zdravstvene pismenosti. Osim relativno loših zdravstvenih ishoda, u Hrvatskoj se bilježe i relativno visoke stope neželjenih ponašanja povezanih s incidencijom i prevalencijom kroničnih i akutnih bolesti, poput pušenja, konzumacije alkohola i opijata, pretilosti, a koje se također dovode u vezu s nižim razinama zdravstvene pismenosti.
S druge strane, osobe s relativno visokom razinom zdravstvene pismenosti su osnaženije i proaktivnije u prevladavanju zdravstvenih izazova te imaju manje problema u liječenju bolesti. Istraživanje je pokazalo da je viša razina zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj povezana s mlađom dobi, višim dohotkom, svrstavanjem sebe na vrh društvene ljestvice, samoprocijenjenim boljim zdravljem, nižom prevalencijom kroničnih bolesti, osjećajem blagostanja te češćim vježbanjem.
Što nam je činiti?
Autorice zaključuju da je građanima relativno teško razumjeti informacije o zdravlju iz medija i procijeniti njihovu pouzdanost, pa ih onda relativno teško mogu upotrijebiti u svrhu zaštite od bolesti.
Hrvatska tek treba osmisliti konkretne planove za povećanje zdravstvene pismenosti, što je dugotrajan proces. Bobinac, Ribarić i Dukić Samaržija stoga propituju koliko su hrvatski pacijenti spremni preuzeti ulogu protagonista vlastitog zdravstvenog procesa, s obzirom da se i u Hrvatskoj zadnjih godina stavlja naglasak na to kroz paradigmu "pacijenta u središtu medicinske skrbi". Napominju da se zdravstvena pismenost može povećati boljom komunikacijom i razvijanjem vještina zdravstvene pismenosti, no da se podizanje razine zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj ne bi smjelo oslanjati isključivo na javne ili medijske kampanje jer je informacije o zdravlju iz medija građanima teško razumjeti i upotrijebiti.
Zaključuju da treba poboljšati komunikaciju prema pacijentima, i to kroz bolju komunikaciju zdravstvenih radnika prema građanima, uključivanjem članova obitelji u podizanje pismenosti ugroženih skupina (npr. starijih i slabije obrazovanih) te razvoja prilagođenih rješenja po skupinama.
Metodologija
Mjerenje zdravstvene pismenosti u istraživanju započeto je procesom validacije Europskog upitnika zdravstvene pismenosti − HLS-EU-Q s engleskog na hrvatski jezik, a metode istraživanja koristile su se s posebnim naglaskom na postizanje reprezentativnosti uzorka po ključnim sociodemografskim varijablama (spolna i dobna struktura ispitanih). HLS-EU-Q je instrument kojim se mjeri subjektivna samoprocijenjena razina zdravstvene pismenosti i odražava interakciju između osobnih kompetencija ispitanika i situacijskih ili kontekstualnih zahtjeva koje se pred pojedinog ispitanika postavljaju.
Dio razloga zašto su istraživanja zdravstvene pismenosti bila relativno rijetka u Hrvatskoj potencijalno leži upravo u nedostatku validiranih instrumenata za mjerenje zdravstvene pismenosti prevedenih na hrvatski jezik. Ovim istraživanjem takav instrument stavljen je istraživačima na raspolaganje jer je, za razliku od mnogih drugih društvenih odrednica zdravlja, poput socioekonomskog statusa, vrste zaposlenja, razine obrazovanja ili kvalitete životnog prostora, na razinu zdravstvene pismenosti građana moguće djelovati javno-zdravstvenim politikama i tako ublažiti njezine ozbiljne posljedice.
Tijekom travnja i svibnja 2022. godine u sklopu istraživanja provedeno je kvantitativno istraživanje (odnosno ispitivanje javnog mnijenja) na pripadnicima opće populacije (građani Republike Hrvatske, u dobnoj skupini 18+) u 6 regija (Sjeverna Hrvatska, Središnja Hrvatska, Slavonija, Istra i Primorje, Dalmacija i Grad Zagreb) te 5 tipa naselja po veličini (do 999 stanovnika, 1 000 do 4 999 stanovnika, 5000 do 24999 stanovnika, 25000 do 99999 stanovnika i više od 100 000 stanovnika) na slučajnom nacionalno reprezentativnom uzorku.
Indeks zdravstvene pismenosti odnosi se ili na generalni indeks zdravstvene pismenosti (GHL) ili na jedan od podindeksa: zdravstvena pismenost u domeni zdravstvene skrbi (HL-HC), prevencije bolesti (HL-DP) te promocije zdravlja (HL-HP).
Mjerna skala GHL indeksa i HL podindeksa kreće se između 0 i 50, a rezultati se svrstavaju u sljedeće kategorije: "neadekvatna zdravstvena pismenost" (25 i manje); "problematična zdravstvena pismenost" (od 25,1 do 33); "adekvatna zdravstvena pismenost" (od 33,1 do 42); "izvrsna zdravstvena pismenost" (od 42 do 50).
Projekt "Zdravstveni opservatorij" sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Cilj projekta je jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za postizanje učinkovitog dijaloga s javnom upravom, socijalnim partnerima i znanstvenim visokoobrazovnim institucijama u oblikovanju i provođenju reformi koje doprinose jednakopravnosti građana u pristupu kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti te očuvanju i razvoju javnog zdravstvenog sustava.