Prilikom vožnje automobilom u zimskim uvjetima, po snijegu i niskim temperaturama, kiši koja se ledi u dodiru s tlom i poledici treba biti jako oprezan jer svaka, pa i najmanja pogreška skupo se plaća. Bez obzira na zimsku opremu, koja, među ostalim, uključuje sve četiri zimske gume, te svu silu tehnoloških sustava koji podržavaju aktivnu sigurnost vozila, u vožnji po snijegu ili ledu treba biti vrlo oprezan, piše Slobodna Dalmacija.
Nogometnim žargonom rečeno, treba voziti defenzivno, ne forsirajući pretjecanja, nagla ubrzanja, snažna kočenja... Opasnost vreba iza svakog zavoja, na svakoj uzbrdici ili nizbrdici, a kada se jednom prekorače zakoni fizike, povratka nema. U tom slučaju nema tog elektroničkog sustava pomoći u vožnji, pogona na sve kotače, kao ni automobila koji će vas izvući iz opasnije situacije ako ste pretjerali s prirodnim zakonima fizike.
U zimskim uvjetima treba zaboraviti na sva pravila koja vrijede ljeti, stoga treba povećati razmak iza drugog auta radi dobivanja više vremena za reakciju. Opreza na snijegu i ledu nikad dosta, tako da je potrebno višestruko povećati razmak od automobila ispred, pogotovo u magli i uvjetima loše vidljivosti. Važno je ostaviti dovoljno prostora za vlastitu percepciju potencijalno opasne situacije, jer česti smo svjedoci lančanih sudara upravo u zimskim mjesecima zbog nepridržavanja potrebnog razmaka.
Najvažnija stvar kada se kreće na put je ta da automobil mora biti ispravan. Koncentracija antifriza u rashladnoj tekućini motora mora biti minimalno 33 posto, čime je zajamčena zaštita od zamrzavanja do minus 18 stupnjeva, odnosno od vrenja do 104 stupnja. Preporuka je koncentracija od 50 posto koja štiti motor sve do minus 36 stupnjeva. Također treba provjeriti ispravnost akumulatora.
U vožnji na snježnoj podlozi treba izbjegavati nagle pokrete volanom jer se time remeti stabilnost auta. Zakretanjem kotača na gumu djeluju bočne sile pa je nužno volan okretati smireno, postupno povećavajući opterećenje kako se ne bi izgubilo prianjanje i pojavilo podupravljanje (bježanje prednjeg dijela auta).
Vrlo bitna stvar je i doziranje gasa i izbjegavanje naglog kretanja. Na snijegu i ledu treba kretati lagano, jer svako pretjerivanje s papučicom gasom prilikom kretanja rezultira gubitkom prianjanja pogonskih kotača. Najbolje je koristiti četvrtinu do trećinu raspoložive snage te ubaciti u drugi stupanj prijenosa već nakon nekoliko metara. Time se smanjuje vučna sila na kotačima, što pridonosi boljem držanju podloge. Na poledici je bolje kretati u drugoj brzini.
Na snijegom ili ledom pokrivenim prometnicama, kod automobila sa stražnjim pogonom svaki gubitak držanja podloge pogonskih kotača, osim kod pravocrtnoga gibanja, rezultirat će preupravljanjem (bježanjem stražnjeg dijela vozila prema unutrašnjem rubu zavoja). Stoga je važno ne dodavati naglo gas tijekom prolaska kroz zavoj, a ako ipak dođe do preupravljanja, potrebno je blagim zakretanjem volana suprotno od smjera zavoja ponovno uspostaviti kontrolu nad vozilom.
Prilikom kočenja treba voditi računa da se to čini nježno i dovoljno rano. Ne smije se čekati posljednji trenutak za kočenje. Aktivacija ABS-a rezultirat će blagim pulsiranjem papučice kočnice, ali se ne treba plašiti. Treba zadržati jednako snažan pritisak, sve do trenutka zaustavljanja, dok se korekcijom volana automobil usmjerava. Također, koči se motorom ubacivanjem u niži stupanj prijenosa, ali bez naglog otpuštanja kvačila.
Isključivanje ABS u modernim automobilima nije moguće, ali se uvijek nađe neki „pametnjaković“ koji će izvaditi osigurač i tako ga neutralizirati. ABS na snijegu produžava zaustavi put i to može nekome zasmetati, ali u konačnici prilikom kočenja onemogućava promjenu smjera vožnje, a to je najvažnije. Isto tako vrlo je bitan ESP (elektronička kontrola stabilnosti), jer u lošim uvjetima prianjanja ovaj će sustav kočenjem pojedinih kotača spriječiti da dođe do nekontrolirana zanošenja. Prosječan vozač svojom vještinom ne može nadmašiti suvremenu elektroniku, koja će u svim uvjetima izvući maksimum iz automobila.
Vožnja po snijegu najsigurnija je s pogonom na sve kotače te je pri tomu najlakše ubrzati, ali i precijeniti mogućnosti automobila. Mnogi zaboravljaju kako pogon 4x4 ne utječe na kočenje, odnosno skraćivanje tog puta. Pogon 4x4 je u neku ruku i otežavajuća okolnost, jer su auti s integralnim pogonom teži i do 100 kilograma u odnosu na standardnu inačicu, pa je time zaustavni put nešto duži. Bolje drži u zavoju, ali naglo proklizava i potom se teško „hvata“.
Treba napomenuti da je vrlo važna obuća i odjeća u kojoj se vozi. Naime, umjesto da se vozi u jakni ili kaputu, koji su neudobni za tako nešto, najbolje je ugrijati unutrašnjost automobila. Isto tako na nogama treba imati lakšu obuću radi boljeg osjećaja za pedale.
Klizanje na plastičnom 'maštilu'
Treba znati da ljetne gume, bez obzira na dubinu i izgled gaznog sloja, pa čak i ako su potpuno nove, uopće nisu pouzdane u zimskim uvjetima. Naime, ljetna guma već ispod sedam stupnjeva Celzija gubi svojstva i fleksibilnost te je zaustavljanje slično klizanju na plastičnom 'maštilu'.
Cjelogodišnja guma fleksibilnost gubi na manje od minus 10 stupnjeva, dok zimska zadržava svoje karakteristike do čak minus 30 stupnjeva. Zimska guma na snijegom pokrivenoj cesti dizajnom gaznog sloja i kemijskim sastavom omogućava i do četiri puta bolji zaustavni put od ljetne, piše Slobodna Dalmacija.