Zvuči nestvarno brojka da je Oxford već proizveo oko milijardu doza cjepiva, a još se točno ne zna da li nas ono štiti od Korone.
- Oxfordski znanstvenici su kroz povijest poznati kao jedni od najboljih, ali i najbržih u svijetu što se tiče pronalaska lijekova i kliničkih ispitivanja lijekova i cjepiva za razne bolesti, počevši od kliničkog ispitivanja prvog i najpoznatijeg antibiotika na svijetu penicilina, deksametazona za poboljšanje liječenja teških oblika COVIDA -19, pa do cjepiva za zaštitu od COVID-19. Međutim, ovo je prvi put u povijesti da je netko proizveo cjepivo tako brzo i prije konačnog odgovora. Oxford u suradnji s farmakološkom kompanijom AstraZeneca-om su već za druge faze ispitivanja cjepiva počeli s njegovom proizvodnjom i do sada su uspjeli proizvesti oko milijardu doza. Cjepivo se nije počelo masovno proizvoditi prije nego se utvrdilo kako ono nije štetno, a to se već vidjelo u prvoj i za vrijeme druge faze kliničkog ispitivanja koje su pokazale da nije štetno i da stvara imuni odgovor.
CIJEPLJENJE BEZ PROFITA
AstraZeneca, prema dostupnim podacima, neće prodavati cjepivo po tržišnim cijenama, već će ono biti dostupno samo po cijeni koliko košta izrada ampula i osnovnog materijala za cjepivo...
- Cijelom svijetu je interes da se što prije dobije cjepivo. Britanska vlada je na početku krize Oxfordu dala izdašnu financijsku potporu za razvoj cjepiva. Oxfordsko sveučilište ga ne može proizvoditi za široku primjenu, te su svoje znanje udružili s AstraZeneca-om. Uz Britansku vladu, došla je izdašna financijska potpora i od EU-a, SAD-a, te privatnih donatora poput Bill & Melinda Gates zaklade i drugih. Zbog navedene financijske potpore, Oxfordsko sveučilište i AstraZeneca će osigurati cjepivo bez profita za vrijeme trajanja pandemije.
Što se čeka u trećoj fazi istraživanja?
- U prvoj i drugoj fazi bilo je osnovno testirati sigurnost cjepiva i da ono ne ugrožava zdravlje ljudi, te da stvara dobar imunitet, tj. da se u tijelu razviju antitijela za obranu od virusa. Cilj ove treće faze je pokazati je li cjepivo radi, odnosno hoće li nas zaštiti od pojave teškog oboljenja od COVIDA-19 i smanjiti smrtnost pacijenata. Trenutno se čekaju rezultati od 30 tisuća ljudi, volontera, koji su dobili cjepivo kako bi se pratilo jesu li oni koji su dobili cjepivo zaštićeni od bolesti u usporedbi s onim volonterima koji su dobili placebo, tj. „lažno cjepivo“. Za te podatke treba vrijeme. Naime, volonteri se moraju prirodno zaraziti kako bi znanstvenici mogli potvrditi djelotvornost cjepiva. Međutim, sada su problem restrikcije i manja izloženost volontera virusu SARS-CoV2. Zbog toga je teško dobiti brzu povratnu informaciju štiti li nas ovo cjepivo od COVID-19 bolesti. Očekuje se da će traženi podaci biti dostupni krajem ove godine, a možda i koji tjedan ranije. To je sada kritična faza, koja će nam reći imamo li valjano cjepivo ili ne.„UDARA“ PLUĆA, KRVNE ŽILE I MOZAK
Znači li to da su znanstvenici protiv mjera zatvaranje koje se provode u većini zemalja?
- Svi mi želimo da se cjepivo što prije počne primjenjivati, tako da u šali volim reći, za znanstvenike koji rade na cjepivu protiv COVID-19 bi bilo najbolje da nema restrikcije kretanja. Bez tih mjera imali bi vrlo brzo podatke da li nas oxfordsko cjepivo štiti ili ne. Svjesni smo da je to nemoguće provesti. Bolnički sustav nigdje u svijetu to ne bi izdržao.
Jeste li se vi osobno cijepili, volontirali?
- Ne! Ne da nisam želio, nego sam zakasnio na prijavu. Naime, u samo par dana ispunjena je cijela kvota volontara za cijepljenje. Prijavilo se tisuće ljudi koji su se morali odbiti. Kolege koje su radile na cjepivu i mnogi drugi znanstvenici, pa čak i moji studenti su se cijepili. Neki od njih su mi govorili kako su imali sitne reakcije kao bol u ruci, blaga glavobolja od 1-2 dana i povišena temperatura što je sasvim normalno i kod drugih cijepljenja.Mislite li da će ova bolest u konačnici imati neke trajne posljedice na ljude koji su je preboljeli?
- Na to pitanje nitko još ne zna odgovor. Ne želim plašiti ljude, ali postoji ta mogućnost pošto virus „udara“ na dišne organe i krvne žile pa čak i živčani sustav što može ostaviti posljedice na plućima, krvnim žilama i mozgu. Bilo bi zasigurno loše kada bi ljudi u nekoliko navrata u životu imali plućni oblik COVID-19, jer se svakim putem ovim virusom teško oštećuju plućno tkivo, što nije slučaj kod drugih plućnih virusa. Jednostavno, pluća gube svoju funkciju. Vrijeme će pokazati koje će dugoročne patološke promjene donijeti ova bolest kod ljudi koji prebole teže oblike COVID-19 bolesti.
IMUNITET TRI MJESECA
Što mislite o zatvaranjima pojedinih zemalja, lockdown, policijski sat itd. Hrvatska je trenutno pa gotovo najliberalnija zemlja, gotovo da imamo „Švedski model“?
- Mene kao znanstvenika interesira virus, patologija, bolest, cjepivo. Sve drugo je ekonomija i politika. Moram priznati da o Koroni više nište ni ne čitam u medijima jer tu ima doslovno svega i svašta. Trenutno je veliki broj oboljelih, ali smrtnost nije tako velika. Naime, COVID-19 je blaga bolest u većine zdravih i relativno mladih ljudi. No, sa starošću nam pada imunitet i povećava se broj kroničnih bolesti. Primjerice, kod kroničnih bolesnika s dijabetes, hipertenzijom, autoimunim bolestima i starih ljudi sa slabijim imunološkim sistemom SARS-CoV2 samo je okidač za razvoj najtežih oblika COVID-19 i smrtnost. Osim svih dosadašnjih i poznatih parametara COVID-19 bolesti, važno je napomenuti da se je postotak smrtnosti povećao za 10% u usporedbi s istim razdobljem prijašnjih godina, barem u Velikoj Britaniji.Mislim da se te brojke mogu preslikati i na druge zemlje. To je dovoljan pokazatelj koliko je ova pandemija smrtonosna. Mora se raditi na tome kako bi što manje ljudi oboljelo iz više razloga: bolnički kapaciteti su ograničeni, starijima i teško bolesnima bolest može biti pogubna, a za mlade ne znamo hoće li biti trajnih posljedica. Zato ljudi moraju shvatiti potrebu mjera, maski, distance, higijene, prozračivanja, izlaska na svježi zrak kako bi brojevi teško oboljelih bili manji dok ne dođe cjepivo. Medicinskom sustavu nisu problem ljudi koji imaju blage simptome te se samostalno liječe kući. Problem su ljudi kojima je potrebna bolnička skrb, a bolnice nemaju tolike kapacitete, niti ljude, ni opremu za prihvat tolikog broja zaraženih. Uz to dolazi nam zima, kada su bolnički kapaciteti uvijek više opterećeni nego u proljeće ili ljeto.