Odlazak teatrologinje, kazališne kritičarke i književnice Mani Gotovac (12. XI. 1939. - 12. XI. 2019.) odjeknuo je i u Dubrovniku. Uz to što je pratila predstave, uz Srećka Lipovčana i Antu Stamaća 1971. vodila je press centar Dubrovačkih ljetnih igara, bila voditeljica umjetničkog programa Kazališta Marina Držića te je obnašala dužnost pomoćnice intendanta za dramski program Igara.
Možda će po ovom posljednjem ostati u sjećanju najvećem broju Dubrovčana. Naime, te 2015. i 2016. Igre su prolazile kroz veoma turbulentno razdoblje. Prašina se digla već na generalnoj probi otvaranja 66. Igara kad su se pojavili transparenti "Mani nas se“ jer je dubrovačka publika Gotovac, inače autoricu scenarija ceremonije otvaranja, zamjerila neuvrštavanje tradicionalnog elementa ceremonije – nastup Folklornog ansambla Linđo. Zamjerao joj se i izostanak Dubrovačkog simfonijskog orkestra jer je na jednom transparentu pisalo "Rušiš godinama tradiciju dugu – Linđo (1965.) i Orkestar (1924.)“.
Gotovac je u sklopu Festivala vodila i 2013. pokrenula projekt "Pisci na Igrama“ tijekom kojeg je su izvedena brojna uprizorenja te ugošćeni pisci poput Pascala Brucknera, Alessandra Baricca ili Mate Matišića. No, šokantno otvaranje 66. Igara bila je tek uvertira jer je još veću burupodigla inscenacija predstave "Elementarne čestice“ Michela Houellebecqa u režiji Ivice Buljana. Lovrjenac su tog srpnja opkolili policijski službenici i jako osiguranje, a te je godine od hakerskog napada stradala i službena stranica Igara, Dubrovačko-neretvanska županija zbog predstave uskratila je financijski doprinos Igrama.
Druga premijera sezone bila je "Dubrovačka trilogija“ Iva Vojnovića u režiji Staše Zurovca. Kasnije je Gotovac priznala da je "kasno shvatila kako Zurovac nema pojma o Vojnoviću“. Nakon 66. prilično neuspješne sezone u dramskom smislu, obilježene financijskim i sigurnosnim izazovima, Gotovac je dogodine vratila sve tradicionalne elemente u ceremoniju otvaranja. Zato je pak potpuno izmjestila aktere! Primjerice, zbor i orkestar, umjesto ispred Crkve sv. Vlaha, našli su se, što ispred, što na taraci palače Sponza! No, zato su premijere 67. sezone: Shakespeareov "Othello“ u režiji Ivice Boban te Goldonijeva "Kafetarija“ u režiji Vinka Brešana doživjele popriličan uspjeh. "Othello" je okrunjen nagradom "Orlando“.
A, iako je bilo negodovanja zbog vraćanja "Kafetarije“ koja, po mnogima, nema veze s onom kultnom iz 70-ih godina, u režiji Tomislava Radića, gužva na posljednjoj izvedbi nove "Kafetarije“ bila je dovoljan komentar za sebe. Gotovac je prethodno šokirala najavivši kako će se predstava igrati nasred Straduna! Taj je plan na kraju doživio korekcije te je scenograf Marin Gozze bio ključan u odabiru prostora ispred Sponze, gdje je predstava i igrana. Bio je to posljednji veći ambijentalni iskorak s predstavom takvog obujma na Igrama.
- Ne možete raditi teatar bez sukoba. Ako radite teatar u kojemu sve prolazi "lišo", onda je to mrtvački teatar jer mrtvaci se uvijek sa svim slažu. Ako hoćete raditi živi teatar, pa makar i po mjeri onoga što želi Dubrovnik, onda morate očekivati sukobe. Tako sam ove godine imala sukobe s ugostiteljima, a prošle godine s političarima. Međutim, i jedni i drugi morali su priznati da smo došli do nečeg što bi moglo biti smjer za program Ljetnih igara, kazala je Gotovac u jednom razgovoru za Dubrovački vjesnik početkom rujna 2016.
Na primjedbu kako jako voli polarizirati, Gotovac je tom prilikom kazala: "Naravno da volim, a što Vam je teatar?! Teatar je eo ipso sukob, pa i polariziranje!". A na pitanje, ima li dojam da nekada i pretjera, Gotovac je odgovorila:
- Mnogi mi to zamjeraju. Ja nemam ništa protiv tih zamjeranja. Kada ne bi bilo pozitivne i negativne reakcije, kada ne bi bilo oštre i mekoljubive kritike, ne bi bilo teatra. Kada je u povijesti postojao stvarno, a rijetko je postojao, on je uvijek izazivao. Sjetite se Držića kojeg se Dubrovnik 400 godina odrekao. Zamislite što se sve Shakespeareu događalo!? – zapitala se tada Gotovac zaključivši kako "nas kulturnjake treba zatvoriti u jednu sobu dok ne nađemo rješenje za Igre“.
Prisjeća se suradnje s Mani Gotovac tadašnja i sadašnja ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara, Ivana Medo Bogdanović.
- Suradnja s Mani Gotovac nije uvijek bila lagana, to se mora priznati. Znala je biti beskompromisna, ali samo zato što je kazalište, a posebice Dubrovnik i njegove Igre, ne samo stručno i dubinski poznavala, već i ćutila. Njen strastveni ženski senzibilitet i britki jezik te uvijek precizne i gorko istinite opaske nedostajat će hrvatskom teatru, hrvatskoj kulturi i uopće hrvatskoj javnosti. Ona je teatar uistinu živjela, napominje Medo Bogdanović.
I nakon što su Mani i Mladen Janjanin, zadužen za glazbu, prestali biti pomoćnici tadašnjem intendantu Mladenu Tarbuku, Gotovac je svake godine boravila u Dubrovniku, točnije, u svojoj kući u Staroj Mokošici. Tamo su je posjećivali prijatelji, jedan od njih koji je bio posebno blizak je dubrovački likovni kritičar, kolekcionar umjetnina i bivši ravnatelj KMD-a Andrija Seifried.
Pojavila se i informacija u medijima kako joj je Seifried bio kum kada je Gotovac u Slanom u kolovozu ove godine sklopila brak s Tonkom Vulićem što je Gotovac u jednom drugom medijskom istupu demantirala. Ipak, nakon braka s Perom Gotovcem i Željkom Senečićem bio je to njezin treći brak.
- S mojom "bezvremenskom" prijateljicom Mani provodiosam ljeta i ljeta u Staroj Mokošici... Ovo ljeto kada joj je dijagnosticirana teška i neizlječiva bolest i kada je onemoćala, bio sam za nju "čovjek koji sam joj čitao", sve je htjela čuti i znati... Kuriozna i neponovljiva moja - naša Mani. Bio sam uz nju pri posljednjim korekturama "Rastanaka". Rado se sjećam svega, posebno naše suradnje dok sam bio ravnateljem KMD-a. Mani mi je bila desna ruka uz pokojnog Miljenka Foretića, akademika Luka Paljetka i dramsku umjetnicu Jasnu Ančić. Uvijek inspirativna, inovativna, ispred vremena. Obožavala je svoju Mokošicu i Omblu, kazao je Seifried.
Za vrijeme obnašanja dužnosti pomoćnice za dramski program bilo je tu i naprasitog nepojavljivanja na konferencijama za medije, otkazivanja intervjua ili organiziranje konferencije mimo protokola Igra ili pak 'skandal' nakon te i te premijere… Kao da je bila "pomoćnica za inovativne i iznenađujuće (ne)kulturne prakse“, kod Gotovac se nikada nije znalo što će sljedeće prirediti, kakvu će izjavu dati, potez učiniti, provokaciju uputiti i koga će sljedećeg prozvati ili pohvaliti… Nekad je bilo teško razlučiti što je redak iz nekog romana ili priče, što uvlačenje u njezin kazališni univerzum konfabulacija, a što činjenica iz stvarnosti. I poslije Igara, Mani Gotovac nikada se nije "manila“ - igranja i teatra.