Na današnji dan prije točno jednog stoljeća rođen je dubrovački i hrvatski glumački bard Miše Martinović. Zanimljivo, istog dana, iste godine, rođena je na drugom kraju svijeta glumačka ikona Marilyn Monroe.
Rodio se Martinović u kući iznad crkve svetog Nikole, a živio je u Zlatarskoj. Prije toga njegov dom bio je u Ulici Nikole Božidarevića, maturirao je u vihoru Drugog svjetskog rata, neplanirano završio u domobranima, preživio Bleiburg te je nakon povratka robijao u Zenici, gdje je prepoznat njegov talent za scenu.
Od 1950. postao je stalni član ansambla dubrovačkog kazališta uz kratak prekid od 1956. - 1957. kad je bio član Zagrebačkog dramskog kazališta, a teatru u rodnom gradu dočekao je mirovinu. Čak je u dubrovačkom kazalištu od 1994. do 1996. obnašao funkciju v.d. ravnatelja. Službeno je zaigrao na 2. Dubrovačkim ljetnim igrama 1951. utjelovivši lik Mara u Držićevom Dundu Maroju iako je godinu prije igrom slučaja sudjelovao na Festivalu. Slijedile su potom još brojne uloge u Vidrinim djelima: Bokčilo i Dundo Maroje u Dundu Maroju, Pasimaha i Dundo Niko u Skupu Dživo i Stanac u Noveli od Stanca te Kupido i Grižula u Grižuli. Glumio je i Vuka, Luja Lasića, gospara Lukšu kao i gospara Nika u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji te Nika Martinovića u Ekvinociju. Upravo je njegova posljednja uloga na Igrama bila u Vojnovićevom djelu Na taraci, premijerno izvedenoj na 60. Dubrovačkim ljetnim igrama. Isto tako, glumio je Areteja u istoimenom Krležinom djelu, Kreonta u Euripidovim Feničankama, Tezeja u Sofoklovom Edipu na Kolonu, a osobito će upamćena ostati njegova kreacija kafetijera Frana u legendarnoj, i danas hvaljenoj, Kafetariji u režiji Tomislava Radića. U kolektivnom sjećanju će zauvijek ostati i njegov Knez na otvaranjima Dubrovačkih ljetnih igara.
Ni film ni televizija nisu mu bili strani, a gledatelji će ga posebno pamtiti po ulozi Brice u kultnoj seriji Naše malo misto. Bez obzira na to što je tijelo oslabilo, gospar Miše posljednjih godina života ostao je vezan s Ljetnim igrama pa je tako u predstavi Hamlet, premijerno izvedenoj na jubilarnim, 70. Dubrovačkim ljetnim igrama 2019. godine, posudio glas Duhu Hamletova oca.
Pored glumačkog rada, gospar Miše bavio se čuvanjem dubrovačkog govora i akcentuiranjem Držićevih i Vojnovićevih djela, naročito u posljednje vrijeme. Javno je upozoravao na čuvanje govora i na svakodnevne pogreške, bio je bez dlake na jeziku pa ne čudi stoga da je na pitanje u razgovoru za Dubrovački "što danas najviše fali ljudima?" jasno odgovorio: "Iskrenost!"
Gospar Miše preminuo je prije pet godina, 1. kolovoza 2021. u 96. godini života, a i tu se krije još jedna podudarnost, datumska povezanost s Monroe koja je također preminula početkom osmog mjeseca, točnije, 4. kolovoza 1962.
Lani je na četvrtu godišnjicu smrti u sklopu 76. Dubrovačkih ljetnih igara u Sponzi održan program Hommage Mišu Martinoviću autora Hrvoja Juvančića.
Iza sebe je gospar Miše ostavio suprugu Lidiju, dugogodišnju inspicijenticu u Kazalištu Marina Držića, sina i kćerku, dramske umjetnike Pericu i Mara, ali i brojne role o kojima se i danas priča i kojih se posebno sjeća starija publika.
Nedostaje i njegova iskrenost u javnom prostoru, u ovom licemjernom svijetu uglavnom prevladavajućih lažnjaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....