Barokkanerne i Ragnhild Hemsing: Dašak nordijskog duha u sparnoj dubrovačkoj noći

Barokkanerne je norveški ansambl iz Osla osnovan 1989. godine. Posljednje tri sezone njegov je umjetnički ravnatelj Jadran Duncumb, lutnjist englesko-hrvatskog porijekla.

Ansambl Barokkanerne je u Kneževom dvoru na 77. Dubrovačkim ljetnim igara nastupio u postavi od dvije violine (Kinga Ujszaszi i Renata Kubala), viole (Mari Giske), violončela (Gunnar Hauge), kontrabasa (Fredrik Blikeng), čembala (Gunnhild Tonder) i lutnje (Jadran Duncumb). Program koncerta se zvao Norveška godišnja doba. S ansamblom je nastupila norveška violinistica Ragnhild Hemsing. Ona je brojnoj festivalskoj publici predstavila hardanger violinu. Riječ je narodnom norveškom instrumentu s devet žica. Četiri glavne žice se sviraju gudalom, a pet žica ispod hvataljke rezoniraju i stvaraju specifičan zvuk. Poput jeke. Nešto je tanja od uobičajene violine a bogati ukrasi od sedefa i crteži od crne tinte prate tijelo instrumenta. Glava hardanger violine koju posjeduje Ragnhild Hemsing je izrezbarena u obliku zmaja.

Na početku smo čuli tradicionalnu norvešku skladbu Lydarlått. I ona nas je na čudesan način uvela u Četiri godišnja doba Antonija Vivaldija. Riječ je o obradi koja je rezultat proučavanja poveznica između baroka i narodne norveške glazbe. Odnosno znatiželje: kako bi djelo moglo zvučati na hardanger violini? Pa su u tim intervencijama uključeni brojni ukrasi, glisanda, agogičke finese, melodijski pomaci i specifični ritmički obrasci iz tradicionalne norveške glazbe. Oni su na novi način obojali ovo popularno djelo ali i naglasili slikovite opise njegovog sadržaja. A osim Vivaldijeve glazbe, čuli smo Koncert za lutnju u d-molu Johanna Friedricha Fascha, njemačkog skladatelja galantnog stila.

Izvođači koncerta pod imenom Norveška godišnja doba pokazali su besprijekornu uigranost i usklađenost u svim komponentama. Te nesvakidašnju uživljenost i predanost izvedbi. A Ragnhild Hemsing je zaista vrhunska umjetnica. Zahvalni smo joj i što smo imali rijetku priliku čuti i vidjeti hardanger violinu.

Ovaj koncert je na magičan način spojio odlične izvedbe, ljubav prema baroku i ljubav prema tradiciji. Dašak nordijskog duha doduše nije djelovao na iritantno visoku temperaturu i vlagu, ali je brojnu publiku učinio izuzetno sretnom i zadovoljnom.