Izložba "Anatomija krajobraza" muzejske pedagoginje i akademske slikarice Dubravke Tullio otvorena je u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik. Ravnateljica ove muzejske ustanove, Ana Čučević, na početku je pozdravila okupljene.
- Sa zadovoljstvo predstavljamo izložbu pod nazivom "Anatomija krajobraza" autorice Dubravke Tullio. Ova izložba je druga po redu samostalna Dubravkina izložba u Prirodoslovnom muzeju u Dubrovniku jer je 2018. bila otvorena izložba "Tijelo moga tijela", to je bila izložba fotografija, a večeras nam se autorica predstavlja radovima u tehnici akrila i ulja na platnu, izjavila je Čučević.
Kustosica izložbe je Jelena Tamindžija Donnart.
- Veoma sam počašćena što već treći put radim samostalnu izložbu Dubravke Tullio nakon prošlogodišnjih izložbi u Metkoviću i Sinju, no ovo je prvi put da se ovako jednom većom izložbom predstavlja u svom rodnom gradu, što istovremeno predstavlja izazov, ali i veliku sreću, posebno kad umjetnica vidi ovoliki broj ljudi koji prisustvuje otvorenju. Dubravka i ja započeli smo suradnju već 2019., to je bilo divno pretpandemijsko doba i ta suradnja trajala je tri godine, pri čemu smo osim same profesionalne suradnje, ustanovili jedno zaista divno prijateljstvo koje se nastavilo i koje se dosta osjeti u samom tekstu kataloga. Kad smo razgovarali o ovoj izložbi, cijelo vrijeme smo razmišljali o jednom apstraktnom slikarstvu, ali ne u smislu čiste dekoracije, nego apstraktnom slikarstvu u koje unesemo sve naše emocije, naše različite dojmove na različita stanja, nas kao ljudi koje polagano upisujemo u ovu izložbu koju je ona simbolično nazvala "Anatomija krajobraza". Taj krajobraz predstavlja našu mediteransku ikonografiju koju viđamo svaki dan, bilo da se radi o plavetnilu mora, o stijenama, o čempresima... Ali, ona zadire u njihovu simboliku, kad govorimo o čempresima, govorimo o toj slavenskoj mitologiji čempresa kao simbola besmrtnosti, govorimo o moru i prostranstvu mora kojemu svi pripadamo, ali i kad govori o stijena umjetnica ih mikroskopski secira i vidimo uvećane detalje tih stijena. Ona proučava njihove pukotine, raspukline, njihova gibanja, njihova oblikovanja od valova i proučava ih kao neka živa bića. Jer, i mi smo na neki način stijene, naizgled smo čvrsti, ali istovremeno smo neprekidno oblikovani od tih životnih valova koji nas na kraju oblikuju, objasnila je kustosica te dodala:
- Dvije tendencije koje se javljaju u njezinom slikarstvu su tendencija nježnih, lazurnih namaza akrila na platnu, ali i tog ugljena koji predstavlja sferu industrijskog, sferu neke muške paradigme. No, oni ne ulaze u borbu na slici, već u jednu divnu simbiozu u kojoj vidimo jedan izdvojen trenutak. Ti trenuci koje ona pokazuje su kao neki zaustavljeni trenuci, kao jedan udah koji uzmemo i nekako počnemo razmišljati o vlastitom životu. Taj izdvojeni trenutak je trenutak samoće, introspekcije koji nam neprestano treba da bismo razumjeli svijet oko sebe, ali i same nas kao dio tog svijeta. Ti zaustavljeni trenuci su kao pauza u čitanju, kao neka izdvojena stranica jedne knjige koja predstavlja cjelokupan ciklus te autorici zaista još jednom čestitam na koherentnosti, poručila je Tamindžija Donnart.
Slikarica je otkrila kako je jako uzbuđena i sretna te da ne postoji veća riječ od "hvala" za dolazak okupljenih. Zahvalila je i ravnateljici Muzeja i kustosici izložbe, dogradonačelnici Jelki Tepšić i Gradu Dubrovniku, Ani Demović iz studija Fingerprint na ‘fenomenalnom katalogu‘, kolegici Jadranki Sulić Šprem na tehničkom postavu, Nenadu Jasprici na osvrtu u katalogu te suprugu Emiliju što je pomogao oko transporta slika.
Otvarajući izložbu, dogradonačelnica Jelka Tepšić rekla je kako se jako lijepo osjeća te je umjetnici, kustosici i autorici čestitala na lijepom projektu.
- Kad sam ušla i malo pogledala slike, odmah sam rekla Dubi da mi se čini kao da su zapravo ova njezina djela imanentna ovom prostoru, ona mu naprosto pripadaju. To je neko moje mišljenje, nisam likovni kritičar niti to pretendiram biti, ali mi se čini da je takva pripadnost Dubravke Tullio Prirodoslovnom muzeju zapravo najbolje pokazana kroz ova njezina djela koja baš lijepo pripadaju prostoru Muzeja i drago mi je da će biti ovdje duže vrijeme i da će ih posjetitelji Muzeja imati priliku vidjeti. Čestitam na lijepoj izložbi i na odvažnosti u kreiranju ovakvih djela i u stvaranju likovne umjetnosti, drago mi je da je tu puno poznatih lica, ljudi koji se bave umjetnošću i u ime Grada Dubrovnika uvijek i samo mogu iskazati našu potporu svim vašim projektima, dodala je Tepšić.
- Autorica susreće različite komponente krajobraza, a istovremeno naslućuje bića koje ih nastanjuju i nesvjesno svjedoči nevjerojatnim prizorima njihovih međusobnih odnosa. To se posebno odnosi na more i obalu koji su u našem podneblju, ako nigdje drugdje, neraskidivo vezani u jedinstvenu estetsku i ekološku cjelinu. (...) Ne ulazeći u umjetnički aspekt i temelj slika omiljenih nam motiva, unatoč tomu što prepliće realno i aluzivno, sasvim je jasno kako autorica osjeća duh i prirodu Grada te našeg dalmatinskog podneblja, njihove neponovljive ugođaje te šalje nekoliko poruka koje se mogu sažeti u najvažniju – podsjeća nas na plodnost naše umjetnosti i upozorava na ograničenu iscrpnost prirodnih resursa, poglavito u vremenima krize, zapisao je Nenad Jasprica u katalogu izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 6. rujna 2023.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....