- Kako smo u ovo doba, kad nas je sve ovo zadesilo, odjednom počeli cijeniti i shvaćati vrijednost tišine. Naime, mi koji živimo u užasno bučnom svijetu, odjedanput smo otkrili da je tišina nešto što nas, s jedne strane vraća k nama pojedinačno, samima sebi, s druge strane, vraća nas vrlo intimno onima koji su nam najdraži i vrlo bliski, a s treće pak strane, vraća nas onome koji nam je tišinu i dao i koji nam je na kraju, ne uzima, nego još pojačava, a to jest apsolutum. U tom smislu lijepo je što ovu večer počinjemo s ovako divnom tišinom, a onda ćemo u nju umetnuti pokoju svoju riječ iz ovih naših knjiga koje ćete večeras barem na ovaj način, da upotrijebim modernu riječ: „konzumirati“, kazao je Paljetak.
Povjesničarka književnosti Katja Bakija osvrnula se na zbirku „Pitomi urlici“.
- I u ovoj, po mnogočemu iznimnoj pjesničkoj zbirci, u bogatom opusu Luka Paljetka, na djelu je osvjedočeno i toliko puta potvrđeno njegovo majstorstvo. Paljetak nas snagom svoje pjesničke riječi zove i snažno privlači u svoj, stihovima izgrađeni svijet samoće, svijet u kojemu ga sve, baš sve podsjeća na voljenu Anušku. Lukova poezija je zavodljiva i snažna, nakon susreta s njom teško je othrvati se sirenskom zovu njegovih brižljivo i znalački izrađenih pjesmotvora u kojima je sve prepuno emocija. Luko Paljetak i kad je pjesnik bola, a to u ovim pjesmama nedvojbeno jest - na to nedvosmisleno upućuje naslov pjesničke zbirke „Pitomi urlici“, vazda je pjesnik iznimne snage i virtuoznih riječi. On snagu svoje pjesničke kreacije oblikuje u govor koji ćemo svi prepoznati. Paljetak nam je i u ovoj zbirci odškrinuo vrata svog pjesništva i pružio nam azil raskošne i bogate zgrade svojih pjesmotvora u čije je čvrste temelje ugrađena ljubav, navela je Bakija.
Voditeljica programa bila je djelatnica Dubrovačkih knjižnica Katarina Palinić koja je ujedno pročitala sažetu verziju teksta profesorice hrvatskog jezika i književnosti, knjižničarke i spisateljice Elvire Katić iz Zadra koja je prokomentirala Kramarovo pjesničko stvaralaštvo. Naime, profesorica je zbog zdravstvenih razloga bila spriječena doći na predstavljanje.
- Zbirka „Čavli zime“ tvrdih je korica koje su obujmile 64 stranice s ukupno 42 pjesme složene u četiri manje cjeline. Kramarove pjesme su odraz muke, ali i ljepote njegove pobožnosti, samoće u kojoj caruje ljubav. To je ona i onakva ljubav kakva nema početak ni kraj. Ona koja je uvijek tu, sveprisutna. Ljubav nije ljubav ako nije podložna, predana i autor to zna. Zbirka vrvi stihovima u kojima se zrcali ljubav prema sebi, susreće sebe u sebi samome, sprema se dati cijeloga sebe... Osim pitanja: „Tko sam?“ Postavlja Kramar i jedno drugo univerzalno pitanje: „Gdje si Bože?“.
- Naslov zbirke „Čavli zime“ ima predispoziciju straha, strašenja kad čovjek čitatelj, a nadasve čovjek pjesnik, ne bi imao pouzdanja u otkupiteljsku moć Stvoritelja. Čavli su kršćansko poimanje istoznačnica s razapinjanjem na križ, a zima koja je sama po sebi neizvjesna, hladna i opasna, u metafori „Čavli zime“ upućuje na neizbježnu beživotnu hladnoću, na smrt. Pjesnik će zavapiti poput Krista na križu u pjesmi „Urlik“ i ustvrditi: „najlakše je ubijati ljubav“. Ova poezija je vrlo kompleksna, sve ono što je naizgled svjetovno, u isto je vrijeme duhovno, između pjesama i cjelina nema jasnih razgraničenja. Čitatelj koji uzme knjigu u ruku, moći će putovati kroz stihove, nošen svojim vlastitim vjetrom, svojim iskustvo nasumice otvorivši bilo koju stranicu, zaronivši u bilo koji stih. Samo ljubav je uvijek ista, postojana, strpljiva, dobrostiva, pročitala je Palinić koja je podsjetila na jednu zanimljivost:
Kramar je 5. studenog 2019., dakle prije skoro godinu dana, s Paljetkom na istom mjestu predstavio zbirku pjesama "Kameno more".
Glazbeno je promociju uveličala pijanistica Marija Grazio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....