Fotografija je posao za ljude s posebnim potrebama

-Fotoreporteri otvorenih očiju putuju svijetom, nerijetko riskirajući i vlastite živote. Od nas se očekuje da napravimo razliku između istine i privida, suštine od efekta. U vremenima 'milijuna' fotografa uvijek postoje oni koji vide više od drugih. Pričamo o tome je li fotograf sudionik ili promatrač? Je li fotografija samo trofej? - pitanja su koja je pred brojnim ljubiteljima fotografije te fotografima i fotoreporterima u dvorani kina Visia postavio naš sugrađanin Zoran Marinović tijekom predavanja na temu dokumentarne fotografije.

Predavanje su organizirali Foto klub Marin Getaldić, tvrtke Fujifilm i Bratulić te Zajednica tehničke kulture grada Dubrovnika. Odgovarajući na broj na pitanja, Marinović je priznao kako ratna fotografija u javnosti još ima oreol i dozu romantike ali kako više nije vrijeme Franka Capre ili Che Guevare te da on osobno na terenu, odnosno u stvarnosti tu romantiku nije upoznao:

-Mjesta koja fotografiramo teško su dostupna, bez dobrih kontakata i povjerenja u "fixere" odnosno ljude koji nas dovode na ratište i koji nam kažu što ne smijemo snimati... jednostavno neće nitko uspjeti. Uz to, trebaš osjetiti, imati šesto čulo za to kad i gdje nešto možeš ili smiješ napraviti- ispričao je Marinović te odgovorio kako gleda na izbjeglice stare samo 20 godina kojima oni koji ne znaju kontekst, predbacuju zašto se ne bore za slobodu svoje domovine, nego bježe:- To su ljudi kojima su ubijeni očevi, stričevi, možda cijela rodbina. Najteže je kad ljudima ukradeš djetinjstvo. S njima kasnije možeš manipulirati i nagovoriti ih na "herojstvo" odnosno samoubilačke napade. To je vrlo lako učiniti s djecom koju sam vidio da se prašnjavi izvlače iz ruševina Alepa i sličnih gradova. Od njih je kasnije lako učiniti obojice jer su im ukrali djetinjstvo...     

Inače, Zoran Marinović je Fuji Film Ambasador i ima status X – fotografa. Dokumentarni je fotograf i snimatelj. Posljednjih petnaest godina kao stalni suradnik brojnih svjetskih magazina (National Geographic, New York Times, The Telegraph ali i TV- kuća za koje je snimio fotografije, reportaže i dokumentarne filmove iz Afganistana, Liberije, Sierra Leonea, Kolumbije, DR Conga i mnogih drugih više zemalja. Fokus njegova rada i specijalnost je kvalitetno i dojmljivo dokumentiranje konflikata svih vrsta i složenih društvenih, socijalnih i humanitarnih pitanja u regiji i svijetu. Podsjetimo da je više puta samostalno ili grupno izlagao od New Yorka do Pariza, a njegovi foto projekti u proteklih godinu dana osvojili su nekoliko prestižnih međunarodnih nagrada poput Int. Kontinent Awards, Magazin Professional Photographer, Lens Culture, See Me / Art Takes NY…

Uz svo to, Marinović je i dobitnik nagrade za najbolju reportažu na Zagreb Film Festivalu te laureat Hrvatskog muzeja suvremene umjetnosti. No, Zoran se posebno ponosi svojim humanitarnim radom i činjenicom da je stalna postava izložbe ‘Nada u srcu tame’, postavljena u klaustaru samostana Male braće imala više od milijun posjetitelja a kao izravna posljedica imala je rezultat prikupljanja više od 100 tisuća US dolara za misionara Iliju Barišića koji je pokrenuo izgradnju škole u Bukavu u DR Kongo.