Gordana Špoljar Andrašić izlaže „Poklisare mira“

U renomiranoj dubrovačkoj galeriji Sebastian u utorak 27. ožujka bit će otvorena samostalna izložba slika hrvatske likovne umjetnice Gordane Špoljar Andrašić. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Andrea Batinić Ivanković.

Kao najavu izložbe slikarice kojoj je to ponovni umjetnički posjet Dubrovniku navedimo dio iz predgovora kustosice iz kataloga predstojeće izložbe:

„U svojim traganjima, umjetnica je stvorila ciklus slika Poklisari mira na kojima rastvara prostore kozmičkih težnji ispunjenim romantičnim prizorima nebeskih i Božjih stvorenja – anđela u njihovim odnosima prema prirodi (nebu kojem gravitiraju), ali i jednih prema drugima. Kroz Gordanine poklisare osjećamo protok vremena, njegovu nezaustavljivost i našu trenutačnost – oni su predstavnici između neba i zemlje, simboli mira zbog čije besmrtnosti njezini radovi egzistiraju „vječno“, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Slikarstvo Gordane Špoljar Andrašić mogli bismo nazvati „romantičnim slikarstvom“.

Svijetle figure pastelnih boja u kojima bjelina ipak zauzima najviše prostora provlače se kroz otvorene plohe s finim koloritom koji nestaje u igri svjetla i sjene, gradeći snažne voluminozne efekte koji se šire na same figure (gusto raspoređene kovrče kose te široke, bijele lepeze anđeoskih krila u sinergiji sa pahuljastima oblacima koji dominiraju svijetloplavim nebom). S primjesom nadrealističkih sekvenci, ali i simbolističkih akcenata, cijeli ciklus odiše suglasjem suprotnosti: svježinom i vedrinom u prvom planu i metafizičkom zagonetnošću u „pozadini“. Kroz drugi dio ciklusa afirmiraju se instalacije konceptualne prirode – žičani mobili anđeoskih figura.

U konfiguraciji tih instalacija sadržana je antropomorfna mjera jer izaziva upotpunjenje motiva što ga umjetnica rabi u više djela tijekom godina intezivnog rada – nebeske figure upisane u zemaljski prostor. Gordanini anđeli predstavljaju metamorfozu onog čudesnog i božanskog pretočenog u ljudskom liku noseći poruku mira, nade i spasenja. Na taj način, djela ovog ciklusa koja svojim liričnim improvizacijama pobuđuju zanimanje publike istovremeno dopuštaju duhovno sudioništvo u radosti stvaranja i poniranja u vlastitost.”